Pored običnih seoskih kuća, na selu su tek po negdje, a u gradovima češće građene i kule koje su pravljene od kamena. Kule su imale samo bogate porodice. Imale su više prostorija koje su bile opremljene minderima. Zidovi ovih kula su obično bili debljine do jedan metar i one su takođe, pored stanovanja imale ulogu porodičnog utvrđenja i zaštite od eventualnih napada pljačkaša.
Zbog odbrane i bezbijednosti kule su bile visoke, obično zidane sa prizemljem i dva sprata, a na sve strane kule su postojale puškarnice. Kule su pokrivane piramidom drvenog krova od šindre.
Beogradski arhitekta Jovan Krunić, nakon istraživanja u plavsko-gusinjskom kraju sredinom 20. vijeka, pisao je uzalud Saveznom zavodu za zaštitu spomenika kulture da se divni ambijent kuća brvnara i kula u oblasti Plavskog jezera zaštiti kao jedna kompleksna cjelina u kojoj se, srećno, susrijeću ljepota prirode voda, planina, šume i divna arhitektura brvnara u kojoj dominiraju čudne, u drvu izrezbarene džamije sa drvenim minaretima.
https://youtu.be/_qYt-7XbaiM?si=yNYOYYnEoZNdD_V-
U Rožajama postoji još nekoliko kula, a sve su osim Hadžialijagića kule u lošem stanju. Ambijent Ćerimagine kule je trajno uništen krčmljenjem zemljišta oko kule za izgradnju stambenih objekata te je time propuštena prilika za pretvaranje kule sa okolnim zemljištem u muzejski kompleks na izvanrednoj lokaciji na vidikovcu sa pogledom na Kučansku mahalu, a neposredno pored bivšeg školskog dvorišta srednjih škola.
Najpoznatija rožajska kula, Ganića kula je najvjerovatnije sagrađena krajem 18. vijeka, znatno je oštećena od zemljotresa tako da je bila decenijama bez krova, oronula i izložena vremenskim nepogodama, prostor oko kule je uzurpiran. Tadašnja lokalna vlast je smatrala da više nema uslova za njeno renoviranje, te je odlučeno da se početkom posljednje decenije 20. vijeka po projektu stare Ganića kule izgradi kopija na drugoj lokaciji. Umjesto da je tadašnja lokalna vlast otkupila Kurtagića kulu sa velikom avlijom i adaptirala je u gradski muzej prišlo se izgradnji objekta koji tek samo podsjeća na Ganića kulu i nema historijsku vrijednost i naravno da nije mogao zamijeniti staru Ganića kulu koju su slikari uporno sliakali kako bi je otrgli od zaborava. Ganića kula se nalazi i rožajskom grbu kao podsjećanje na nekadašnju tradiciju i kulturu Bošnjaka Rožaja. Konačno je sredinom 2019. godine Ministarstvo kulture Crne Gore započelo finansiranje obnove Ganića kule – tačno 40 godina poslije zemljotresa, što bi se reklo: bolje ikad nego nikad.
https://youtu.be/YIJ9UjCOXaQ?si=fhOty7GyYfpk4K7f
Propadaju i posljednje kule u Rožajama: Zejnelagića, Ćerimagina, Kardovića, Agića, Hadžića u Balotićima, Čolovića u Biševu i druge kule. Iako je posljednji trenutak da se zaštiti nekoliko preostalih kuća i kula, po tom pitanju se ne preduzima ništa iako bi lokalne vlasti trebale zajedno sa ministarstvima kulture i održivog razvoja i turizma da pokrenu inicijativu za izradu sveobuhvatnog projekta zaštite i obnove najljepših starih kuća i kula u Rožajama, Plavu, Gusinju i drugim gradovima Crne Gore.
Članak je nastao u okviru projekta koji je finansiralo Ministarstvo kulture i medija iz sredstava Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Ministarstva kulture i medija Crne Gore
