Ne svjedočim. Ne sudim. Ne tražim ništa od vas. Daleko sam. Moguće na istom svijetu, ali drugom hronotipu. To je osnovni stav autorice priče „Gdje odlaze šumski duhovi“. Koji su razlozi toga? Osnovni razlog se nameće – nadrealizam, jedan jedini razlog. „Priča, „Gdje odlaze šumski duhovi“ je izrazito talentirano štivo, jako čitljivo i na neki svoj poseban način – neubičajeno“, stav je profesora Ključanina. U svojoj srži ovo djelo nosi polet nadrealističkog manifesta, i to onog bretonskog, koji se sve do dana današnjeg uobličavao i korigirao. Čitajući rečenice i osjećajujći duh navedene priče bitno je naglasiti da ova priča je vezana stubokom za čitavu genezu nadrealističkog egzistiranja i stvaranja. „Ovaj tekst ne nosi teret „onog što se vidi“ ili „onog što bi se trebalo vidjeti“, kako bi rekli pobornici realizma“, mnijenje je profesora. Priča „Gdje odlaze šumski duhovi“ je samo jedna u nizu autorice Amre Jusić koja nosi fleksibilnost izraza i nadrealističko razvijanje ideje i idejnosti štiva. Navedena misao jasno tumači da ovaj tekst se može čak osloniti i na realnost postojanja ali on crpi ono što mu je bitno i korigira to bitno u šarenilo nadrealizma vlastite opstojnosti. „Bitnost toga se nalazi ponajviše u tome što se radi o mladoj autorici jer općepoznato je da većina današnjih mladih autora započinje vlastiti spistateljski rad poetskim izražajem – ovdje imamo, dakle, već jedan talent, ali ne samo u poetičnosti, već i u proznom tonalitetu ( daleko od toga, da se napomene uzgred, da je lako pisati poeziju, ali proza ima svoju sistematičnu strukturiranost koja se mora uklopiti sa diskursom pisanja i naravno, talentom autora, iz tih i takvih fakata se izvodi navedeni zaključak )“, kazuje profesor Ključanin. Autorica, Amra Jusić, može se slobodno reći, piše univerzalnu književnost, a u biti univerzalna je ona koja u svome jezgru je čitljiva za sve uzraste. Tako da će i slabiji poznavatelji književne historiografije prosuditi da ovo djelo nije samo za odrasle, a tako nije samo niti za mlađe čitatelje, nego za sve koji su podobni i koji razumiju postmodernistička stremljenja u pisanju i stvaranju. Dotična autorica nosi biljeg pisca koji ima primjese začetnika nadrealnog stvaranja Ernsta Hoffmana, odsjaje Terry Practheta, te još mnogih drugih nadrealističkih i fantsatičkih pisaca, a treba uzgred nadodati riječi prof. Ključanina: „Navedena priča ima jasne prizvuke tonusa stvaranja začetnika nadrealizma Hoffmana Ernsta, kojeg ista mora iščitavati.“ Dakako, do fleksibilnosti teksta i njegove unievrzalnosti se ne dolazi baš tako lako, već strogim i upornim iščitavanjem mnogih djela, a poglavito za ovakav tip književnog izražaja – nadrealnog diskursa. Književnost je stvar i duhovnosti, a također i misaonosti, složit će se mnogi teoretičari, pisci i kritičari da mnoga djela prvo nastaju u spostvenim mislima uz inspirativno jezgro. „Osim navedenih faktora o priči „Gdje odlaze šumski duhovi“, potrebno je reći, da sva lepršavost jezika i pisanja kod autorice otvara raznorazne mogućnosti ka usavršavanju jasnoga talenta koji nosi“, misli su profesora. „Napose, još jedna od važnosti je da pomenuta priča spada ( i pripada) u one čitljive, poput sage o Harryu Potteru, i sličnih radova na tematiku nadrealizma i nadrealnog hronotipa što je još jedna od njezinih prednosti koju treba iskoristit“, također, prof. Ključanin konstatira. Naravno, književni izražaj koji nosi spsiateljica Amra Jusić, koji je izrazito kvalitetan, ima već pomenutu fleksibilnost koja daje mogućnosti da se talent dorađuje i brusi, što je jedan od temeljnih dokaza kvalitete proznih uradaka navedene autorice i njezine vlastite poetike. „Kvaliteta književnosti je upravo u stalnom korigiranju i želji da se napreduje, a to je još jedna pozitivna strana spisateljice“,rezimirajući je stav prof. Ključanina, uz mnijenje da autorica stvara i piše kvalitetnu prozu za razliku od mnogih mladih koji počinju svoju vlastitu karijeru poezijom, što je još jedan od dokaza flekibilnosti autoričina talenta.
Posted inKritike