Redakcija Planetu dijelimo kao jedna velika porodica ljudi. S obzirom da živimo u istom vremenskom periodu, imamo puno dodirnih tačaka sa društvima koja posjeduju veoma različite načine življenja. Kada se suočimo sa globalnom katastrofom, svi potpadamo pod njen uticaj bez obzira koje smo vjere ili rase, i bez razlike kojim jezikom govorimo. To što smo stvoreni u isto vrijeme nas stavlja u interakciju po pitanju kulture i života sa ljudima koji su blizu ili daleko od nas. Može se postaviti pitanje: ”Da li su naši preci bili više u ovoj vrsti interakcije ili su to današnji ljudi?”
Temu dovodim do obrazovanja. Ne samo u našoj zemlji već i u dalekim zemljama dobro ili loše obrazovani ljudi imaju potencijal da nam promjene živote. Oni sa lošim obrazovanjem mogu vas ili vaše najbliže ubiti tako što će biti bombaši samoubice. Pronalazak vama sasvim nepoznate, dobro obrazovane osobe vam može život u mnogome olakšati, može vas vratiti u život.
Prema tome, obrazovanje je globalni fenomen koji je za sve zemlje veoma bitan i koji prelazi sa jedne zemlje na drugu. Dobro ili loše obrazovanje u jednoj zemlji utiče, dobro ili loše, na druge zemlje.
Gdje smo mi u pogledu obrazovanja na globalnom nivou?
Nesumnjivo da ima puno polja na kojima smo dobri, ali ja u ovom tekstu želim skrenuti pažnju na one loše.
Kada pogledamo na zapad vidjet ćemo da se škole u SAD pretvaraju u kasarne zbog čestih ubistava u njima. Oni koji ubijaju djecu i mlade su uglavnom njihovi vršnjaci iz istog razreda. U dječjim godinama seksualnost, kocka, alkohol, droga, udaljavanje od porodice, djeca na ulici, odrasli koje ne posjećuju ni praznicima…
Situacija nije drugačija ni na istoku. Iako nema krivičnih djela u toj mjeri kao na zapadu, obrazovni sistemi su na bazi učenja na pamet, a ne na bazi slobodnog mišljenja, ovi obrazovni sistemi ne pripremaju za život već odvajaju od života. Ono što je Alija Izetbegović napomenuo je, kao drugi problem pored odvajanja u islamskom svijetu ,obrazovanje.
Ako dobro ili loše obrazovanje jedne zemlje utiče i na druge zemlje, potrebno je da se postavi jedan generalan koncenzus kakvog će čovjek biti profila bez obzira na vjeru, rasu, jezik, ideologiju ili uvjerenje. U protivnom smo svi u opasnosti kao porodica na Zemlji. Kako bi svijet bio spokojniji i bolji za život, potrebno je uspostaviti globalne principe obrazovanja. Traženje ovih principa možemo početi preispitivanjem svrhe obrazovanja.
Svrha obrazovanja treba biti pripremanje jedinke za život. To kakvo obrazovanje želimo je u stvari usko povezano sa tim kako gledamo na život i sa životnom filozofijom. Filozofija našeg obrazovanja je produžnica filozofije našeg života. Ukoliko težimo za svijetom gdje je manje nepravde, manje zla, više poštovanja prema razlikama, obrazovanje mora biti na nivou da to zadovolji. Obrazovanje nije samo ono u školi ili samo moderno obrazovanje. Zbog toga škola nije jedini put za ostvarenje navedenih ciljeva već samo jedan od načina za postizanje istih.
Ako posjedujemo zajeničku zabrinutost za život, ako dijelimo generalni, gore navedeni cilj, mi kao porodica ljudi, čuvajući različitosti, možemo posjedovati globalne Principe obrazovanja koji će služiti za dobro sviju. Šta mogu biti ovi temeljni principi?
1. Obrazovanje koje nas usmjerava na pravdu
Bez obzira u kakvom vremenskom periodu živimo (da li smo tradicionalni, moderni, postmoderni ili neki drugi vremenski period koji će biti definisan u budućnosti), bez obzira kako definišemo sami sebe, obrazovanje ljude prvo treba usmjeriti na pravdu. Što bi rekao Hz. Omer: ¨Pravda je temelj vlasništva (poretka, sistema, države)¨. Njemački mislilac Kant je rekao ¨Ako nestane pravde, neće ostati ništa vrijedno u ljudskom životu¨. Prije svega imamo potrebu za pravdom da bi dobili slobodu i jednakost. Sigurno je da kao jedinke jedne velike porodice nismo saglasni šta je pravo, šta je nepravda. No, temeljni stubovi pravde su ipak malo definisani. Sve vjere, svako vjerovanje i sve ideologije su saglasne da se ne smije ubijati, da se ne smije krasti, da treba pravedno zarađivati, da se ne smijemo loše ponašati. U tom okviru, prvo načelo kojem se trebaju podučiti učenici kroz cijelo školovanje, počev od osnovne škole do univerziteta, je da trebaju raditi i pravedno zaraditi. Pravda se najbolje može razumjeti na zulumu, koji je njena sušta suprotnost. Zamislimo da svi odjednom žele postići željene rezultate bez rada, bez poštovanja pravila. Da li možete zamisliti haos koji bi se dogodio u svijetu? Informacije i iskustvo koji su ostali nenaučeni tokom školovanja mogu se spoznati i kasnije. No, pojam pravde i njeno zanemarivanje tokom školovanja nikada se više ne može naučiti. Spoznavši probleme koji će nam stati na putu uvijek se trebamo kloniti zuluma i nepravde.
2. Obrazovanje je to koje čovjeka čini optimistom
Obrazovanje treba gajiti pozitivne, dobrodušne ljude. Često se srećemo sa omladinom koja u cvatu mladosti je jako pesimistična, koja nije usmjerena rješavanju problema, koja je beznadežna i koja nije samouvjerena. Kako oni žive ovaj život? Kako se može izgraditi nešto lijepo na temeljima njihovog pesimizma? Čovjek treba pozitivno posmatrati, pozitivno razmišljati. Sigurno je da će se pojam ¨dobrog¨, ¨lijepog¨ i ¨dobrog čovjeka¨ mjenjati u raznim kulturama i vjerovanjima. No, u svijetu u kojem imamo puno razloga da budemo pesimisti, vrijednost je to da se uzgoje vrijedni i dobri ljudi. Optimističan pogled na svijet znači da je čovjek dobronamjeran u srži, da iz dubine ima osjećaj za dobrim ponašanjem, da je prihvatio sebe i okolinu onakvim kakvi su.
Optimističan pogled na svijet i pozitivno mišljenje su jako vrijedne osobine, ali je ¨pravda¨ ipak prije ¨dobrote¨.
3. Obrazovni sistem koji će educirati individue sa opštim moralnim vrijednostima
Kao treći princip govorićemo o Obrazovnom sistemu koji će educirati individue sa opštim moralnim vrijednostima. Ono što društveni život čini mogućim je prihvatanje jedinki da će poštovati određene principe i opšte moralne vrijednosti. Ono što život čini podnošljivim je da jedinke posjeduju ove principe. Pretpostavke da jedinke u društvu neće krasti, napadati, loše se ponašati prema drugima, i da neće lagati. Zamislite da jedan dan izađemo ujutro iz kuća a da ne posjedujemo u društvu gore navedene principe. Da li bi mogli da izađemo iz kuće? Kako bi mogli da hodamo na ulica a da nismo sigurno da nas prva osoba neće napasti. Ili da živimo pod strahom da nas uvijek neko može opljačkati na ulici. Da se svi odnose loše jedni prema drugima? Da ljudi ne rade na pošten način kako bi zaradili za svoj život.
Možemo navesti veliki broj primjera. Da li bi mogli da normalno živimo u ovakvim uslovima. Zbog toga moramo raditi na obrazovanju jedinki koje će posjedovati osnovne opšte moralne vrijednosti. Nije teško utvrditi opšte vrijednosti, jer i ako postoje određene razlike od kulture do kulture opšte vrijednosti su većinom iste.
4. Obrazovni sistem koji nas podučava da nam dva dana ne trebaju biti ista
Ovaj princip sa narednim principima su direktno povezani sa sadržajem obrazovnog sistema i metodama. Prva tri principa o kojim smo govorili (Pravda, pozitivno djelovanje i obrazovanje zasnovano na moralnim vrijednostima) predstavljaju temelj na kojem se grade svi nivoi i metode obrazovnog sistema. Svi obrazovni sistemi koji se ne zasnivaju na ovim vrijednosti ili koji u sebi ne sadrže ove sisteme oni su opasni za cijelo čovječanstvo. Jer svjetski ratovi, terorostički napadi, sve veći sigurnosni zidovi, svi izumi koji su napravljeni za uništavanje i ubijanje živih bića su proizvodi takozvanih „obrazovanih“ osoba. Ovo su rušenja i boli koja su nastala zbog velikog stepena obrazovanja. Zbog toga vrijednosti koje smo gore naveli su veoma važne za zaštitu individua i na polju obrazovanja. Zbog toga izjava božijeg poslanika „Bože sačuvaj me od nepotrebnog znanja“ najbolje ukazuje na važnost moralnih vrijednosti.
Ukoliko se ponovo vratimo principima možemo reći da nam svaki dan treba biti nova prilika i izazov kako bi naučili nešto novo. Samo tako možemo biti od koristi za sebe, društvo u kojem živimo i cijelo čovječanstvo. Jer svako društvo koje živi od tuđeg rada osuđeno je na propast. Zbog toga obrazovanje se smatra svetinjom, kao i svako vrsta zanimanja.
5. Obrazovanje koje nije jednog tipa i koje se razlikuje prema potrebama i potencijalima osoba
U svijetu i dalje masovno vlada ideja jednog tipa obrazovanja koje se određuje od strane centralne vlade. Ova vrsta i metoda obrazovanja veoma je uspješna u stvaranju mogućnosti obrazovanja za sve individue. Ali na drugoj strani ova vrsta obrazovanja je uništila raznolikost među osobama i sve je usmjerila na jednu vrstu razmišljanja i djelovanja. Ali svaka jedinka je posebna i posjeduje neograničene kapacitete.
Šejh Galip je napisao:
Dobro se pazi, jer ti predstavljaš srce univerzuma, ti si najistaknutije biće u svemiru.
Cilj obrazovnja nije da svakoga obrazuje na isti način nego da otkrije i oslobodi potencijale svake jedinke.
6.Obrazovanje koje je direktno povezano sa životom
U tradicionalnom obrazovnom sistemu postojao je način obuke prenošenja znanja sa majstora na šegrta. Danas posjedujemo profesionalizirani način obrazovanja gdje je teorije u potpunosti odvojena od prakse. Einstein je jednom prilikom kazao: „Obrazovanje je sve ono što ostane nakon osoba zaboravi sve što je učila u školi“. Ukoliko je cilj obrazovanja da pripremi osobu za život onda obrazovanje ne može se voditi samo u školskoj klupi. Zbog toga obrazovne instituicije moraju biti u direktnoj vezi sa svim ostalim institucijama i organizacijama koje su važne u našem životu.
7. Obrazovni sistem koje se ne bazira na učenju napamet nego na istraživanju i aktivnom radu
Obrazovanje ne predstavlja napor koji su ulaže za prošlost nego napor koji se ulaže za bolju budućnost. Naravno da ćemo podučavati svim iskustvima iz prošlosti. Ali to treba samo da nam pomogne kako bi bolje shvatili i bili pripremljeni za budućnosti. Ni jedan obrazovni sistem koji se samo zasniva na učenju na pamet nas ne može odvesti u bolju budućnost i unaprijediti potencijal čovječanstva.
Jedan drugi princip kojeg možemo navesti da se ne treba raditi i centralnom obrazovnom sistemu koji se nameće iz jednog centra nego da osnujemo obrazovni sistem u kojem će postojati koordinacija državnog i privatnog sektora. U nekom drugom programu ćemo detaljno govoriti o tome.
Naravno možemo povećati broj potrebnih principa ali ovdje nemamo dovoljno vremena za to. Ko želi može pogledati moj naučni rad „Kakvu omladinu želimo u dobu globalizacije?”
Naravno da je od velike važnosti da imamo dobro obrazovane osobe ali ni ko nam ne garantuje napredak ovih osoba ukoliko one ne posjeduju određene principe i moralne vrijednosti. Ukoliko osobe ne podučimo ovim principima možemo stvoriti moderne frankeštajne. Jer dana osobe koje ubijaju svoje kolegu u učionicama, bacaju otrov u menzama ili postavljaju igle u voće nisu osobe bez obrazovanja. Većinom se radi o dobro obrazovanim osobama koje ne posjeduju potrebne principe i moralne vrijednosti.
Jer od dobrog obrazovanja važnije je zbog čega smo obrazovani.
________________
Autor je dekan Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit, Turska
