Lesja Ukrajinka (1871-1913) – pjesnikinja heroina

LESJA UKRAJINKA (1871-1913) – PJESNIKINJA HEROINA NACIJE

Piše: Božidar Proročić

Lesja Ukrajinka (ukr. Lesя Ukraїnka) je pseudonim za jednu od najpoznatijih ukrajinskih pjesnikinja i društveno-političkih aktivista Larisu Petrivnu Kosač-Kvitku (ukr. Larisa Petrіvna Kosač-Kvіtka – Larysa Petrivna Kosač-Kvitka); (Novograd-Volinjskij,25 februra 1871. – Surami, 1. avgust 1913.). Lesja je rođena u današnjoj Žitomirskoj oblasti koja je tada bila sastavni dio Ruskog carstva, ali je od malih nogu odgojena u ukrajinskom pjesničkom duhu s obzirom da je bila drugo dijete ugledne ukrajinske pjesnikinje Olge Drahomanov-Kosač (književni pseudonim Olga Pčilkanjena poezija i priče za djecu na ukrajinskom jeziku bile su dobro poznate u Ukrajini, bila je aktivni učesnik ženskog pokreta. Otac, Petar Antonovič Kosač – plemić, visokoobrazovan zemljoposjednik koji je veoma volio književnost i slikarstvo, pravi državni savjetnik, vođa okružnog plemstva.Pisci, umetnici i muzičari su se često sastajali u Kosačovom domu, održavali su se večeri i  koncerti. Ujka Lesi (tako je nazvan u porodici, a ovo kućno ime je postao književni pseudonim za Lesju) – Mihail Drahomanov , bio je poznati naučnik, javna ličnost koja je, prije emigracije u Francusku i Bugarsku, sarađivala sa Ivanom Frankom . Posjeduje jednu od vodećih uloga u formiranju svoje sestrične u skladu sa svojim socijalističkim uvjerenjima , idealima služenja domovini, u koju je odrastala, i pomaga joj je kao književni kritičar i folklorista. Tako je Lesja ​​Ukrajnka imala izuzetno povoljne okolnosti za brušenje svog urođenog umjetničkog talenta.

Uprkos tome što Lesja sa očeve strane nije imala isključivo ukrajinske korijene, njezina majka je imala vrlo veliki utiecaj na njezin književni razvoj proukrajinske orijentacije, a u privatnom domu govorio se i koristio isključivo ukrajinski jezik. Lesja je zahvaljujući majci imala privatne časove iz ukrajinskog jezika i nastojala je izbjeći obvezne osnovne škole u kojima se podučavao isključivo ruski jezik. Lesja je do svoje četvrte godine naučila čitati, a zajedno sa svojim bratom Mihajlom u narednom periodu je naučila jezičke osnove 9 svjetskih jezika. Lesja Ukrajinka je sa svega 9 godina napisala svoju prvu pjesmu ,,Nada” koja je nastala povodom hapšenja i progonstva njezine tetke Olene Antonove- Kosač koja je bila dio pokreta protiv autokratskog ruskog carskog režima. Godine 1879. cijela  se preselila iz središnje u zapadnu Ukrajinu, gradić Luck, a iste godine njezin otac Petar započeo je gradnju kuće u manjem seoskom mjestu Kolodjažne.U ljeto 1883. Lesji ​​je dijagnostikovala tuberkuloza kostiju, u oktobru te godine, profesor Aleksandar Rinek je operisao lijevu ruku, uklonio kosti pogođene patološkim procesom. U decembru se Lesja ​​vraća iz Kijeva u Kolodjažni, stanje zdravlja se poboljšava, uz pomoć svoje majke, Lesja ​​uči francuski i njemački jezik , i tako omogućava prepoznavanje blaga pisanja drugih naroda i kultura.

Lesija je poznavala mnogo evropskih jezika, osim slovenskih: ukrajinski , ruski , poljski , bugarski , kao i engleski , nemački , francuski , italijanski , grčki i latinski , izučavala je gruzijski , švedski i španski , što je svedočilo o njenom visokom intelektualnom nivou. Stoga, LesjaUkrajinska mnogo prevodi, uključujući Mikolu Gogola , Ivana Turgenjeva , Adama Mickievicza , Mariju Konopničku , Henrija Ginija , Viktora Hjuga , Džonatana Svita , Vilijama Šekspira , Džordža Bajrona , Džordža Sanda , Adu Negri , Gerharta Hauptmanna , Maurisa Meterlinku i Homera .Među bliskim okruženjima Lesie Ukrainke bile su istaknute naučnice i društveno-političke ličnosti, koje su svakako imale uticaja na njeno formiranje: M. Drahomanov , V. Antonovič , M. Staritski , M. Lisenko , M. Kovalevski i drugi.Za života pesnikinje objavljene su tri zbirke Na krilima pjesama (1893), Misli i mašte (1899) i Odzivi (1902).

Prvu zbirku je visoko ocenio Ivan Franko kao najznačajniji domet savremene ukrajinske književnosti.Djelovala je kao pjesnikinja, dramatičarka, prozaista i prevodilac. Zbog bolesti često je boravila na liječenju u inostranstvu te je  učeći strane jezike i književnost. Svim svojim bićem povezana s Ukrajinom, no ujedno i najevropskija među ukrajinskim književnicima, postala je začetnikom ukrajinskoga modernizma. Odgajana je na idealima slobode i porodičnog shvaćanja podrijekla koje, budući da je plemićko, obvezuje, te na narodnoj tradiciji i utjecaju T. Ševčenka. Od prve pjesme Nada (Nadija, 1880), poemâ Robert Bruce, škotski kralj (Robert Brjus, korol’ šotlands’kyj, 1893), Stara priča (Davnja kazka, 1896) i dr., obogaćenih simboličnom fantastikom i novim pjesničkim oblicima, pjesničkih zbirki Na krilima pjesama (Na krylah pisen’, 1893), Misli i maštanje (Dumy i mriї, 1899) i dr. trajno se zauzimala za socijalno i nacionalno oslobođenje ukrajinskoga naroda i opšte ljudskih vrijednosti.Podjednako talentovano pesnikinja je pisala pjesme, poeme, bajke, ali najznačajniji njen domet su dramske poeme i drame koje su približile ukrajinsku književnost novom evropskom diskursu drame. U dramskim poemama i dramama Istovremenom su nastala i njezina lirska remek-djela, ciklus pjesama Melodije (Melodiї, 1893–94). Dramskim poemama aistorijske i biblijske tematike (Fanatična – Oderžyma, 1901; Vavilonsko sužanjstvo – Vavilons’kyj polon, 1903; Boljarka – Bojarynja, 1910), socijalno-filozofskim dramama, često egzotičnih i mitoloških sižea (Šumska pjesma – Lisova pisnja, 1912; Kameni gospodar – Kaminnyj gospodar, 1912; Orgija, 1913), stvorila je posve originalan neoromantični, poetski, metaforični, mitološki teatar. Pisala je i prozu (pripovijetka Ljubaznost – Prijazn’, 1905; Pogreška – Pomylka, 1906.

Glavna tema rada Lesje Ukrajinke je nacionalno-oslobodilačka borba ukrajinskog naroda, povjerenje u pobjedu u ovoj borbi. U tom smislu, ona je bila inovatorka u ovoj temi, uvodeći, pored inovativnih stilskih i žanrovskih tehnika, nove slike boraca za slobodu, nezavisnost i slobodu Ukrajine. Sve se to jasno manifestovalo u ranim radovima. Lesja Ukrajinska postala je jedna od prvih koja je u svom radu kombinovala najbolje tradicije ukrajinske književnosti sa dostignućima savremene evropske poezije. Lesja Ukrajinka postala je najveći sakupljač ukrajinskog folklora, čuvajući je za potomstvo, poznavala je oko 500 narodnih pesama, napisala je rad o folkloru “Kupala na Voljiji”. Nen muž Klimenti Kvitka je snimio veliki ciklus narodnih pjesama iz svog glasa. Usput, oni, Lesia ​​i Klimentii, bili su prvi ukrajinski folkloristi koji su počeli da snimaju narodne ukrajinske pesme na fonografu.U kanonu ukrajinske književnosti, Lesja Ukrajinka je ušla pre svega kao pesnikinja hrabrosti i borbe. Tematski bogata njena lirika je donekle uslovljena (zbog međusobnog povezivanja motiva) i može se podeliti na lični, pejzažni i građanski. Glavne teme njene rane lirske poezije su ljepota prirode, ljubav prema rodnoj zemlji, lična iskustva, svrha pjesnika i uloga pjesničke reči, društvenih i javnih motiva. U svojim prvim radovima, vidjela je uticaje Tarasa Ševčenka , Pantelejmona Kuliša , Mihaila Staritskog , Henrija Hejnea , ali oni takođe vide izražajne uticaje Olge Petrovne. Kreativnost Lesje Ukrajinske je nova pjesnički pravac ne samo u ukrajinskoj već iu svjetskoj književnosti. Život jednog pesnika je legendarni podvig hrabrog i mudrog čoveka, nježne i neiscrpne žene, briljantnog umetnika i rvača sa (bolešću i životom) čiji je sličan lik teško naći čak i na planetarnim umjetničkim terenima. Ako su njeni veliki prethodnici Taras Ševčenko i Ivan Franko samo otvorili svijet Ukrajini, Lesja ​​Ukrajinka je već dovela u svijest najšire javnosti društvene i estetske ideale nacije, proslavila stvaraoce svojih materijalnih i duhovnih vrijednosti i otvorila glavne pokretače istorijskog napretka. Kao pravi, pravi glasnogovornik za interese ljudi, živjela je ne samo vitalne probleme sadašnjosti, već i očekivanje budućih društvenih kataklizmi. Godine uporne bolesti učinile su svoje Lesja Ukrajinka umrla je relativno mlada 1 avgusta 1913 godine u gruzijskom gradu Surami. Sahranjena je u Kijevu. Na srpskom je objavljena zbirka Lomikamen u prevodu D.Maksimović, M.Nikolić, J.Hrvaćanin (priprema i predgovor M.Nikolić), Beograd, 1971.

Contra spem spero

Prvi put pesma je objavljena u zbirci Na krilima pjesama (1893).

Eppur ti tradiro

Pjesma nije objavljivana za života pjesnikinje.

“Za goroю bliskavicі…” – “Iza gora munje blešte…”

Pjesma nije objavljivana za života pesnikinje.

Lesja Ukrajinska (1871-1913)

CONTRA SPEM SPERO!*

Ostavite se, misli, jesenjih oblaka!

Jer sad je proljeće, pozlaćena mašta!

Zar da mi u žalosti i u plakanju

Prođu najljepše godine mladalaštva?

Ne, ja želim da se i kroz suze smijem,

Da i u zlu pjevam svojim glasom čistim,

Da me nada i u beznađu još grije,

Hoću da živim! Dosta je tužnih misli!

Na tužnoj ovoj i na ubogoj grudi

Sijaću cvjetove šarene svih boja,

Sijjaću cvjetove po mrazu i studi,

Zalivaću ih gorkim suzama svojim.

Moja će suza sa sleđene zemlje

Pokoricu tvrdu možda i da skine,

Možda će nići cvijeće – da i na mene

Prolleće vedro svoju radost line.

Ja ću uz strmen gore okamenjene

Na vrh da nosim kamen nerazrušiv

I, dok nosim svoje preteško breme,

Veselu pjesmu želim da pjevušim.

Tokom duge, neprozirne noći mračne,

Držaću stalno otvorene oči,

Tražeći odsjaj prozirne zvijezde zračne,

Vladarke svijetle zatamnjenih noći.

*Bez nade nadam se! (Lat.)

Pa ću da se smijem i kroz suze jada,

Da i u zlu pjevam svojim glasom čistim,

Da me i u beznađu još grije nada,

Hoću da živim! Dosta je tužnih misli!

1891. Prevod: prof. dr Miodrag Sibinović ,,U inat vetrovima”