Osvrt na zbirku poezije Anele Fetić „Žena bez kišobrana“
Kada sam dobila ponudu da budem urednica zbirke poezije autorice Anele Fetić „Žena bez kišobrana“, pomislila sam kako je čudno da upravo ja, agnostičarka, budem urednica ove, vjerom snažno intonirane knjige. Jer ova knjiga to jest. No čak i ako ima vjerski tonalitet, ona taj tonalitet dobiva promišljajući ljudski život. Iskrena je i smjela.
Ta žena zaista stoji na kiši bez kišobrana, ogoljelih osjećaja, nesputana i slobodna i priča o životu, o ljudima, o onom dobrom i onom zlom koje od njih dolazi. U stihovima nema ogorčenosti. Svi su ovijeni nekim dubokim mirom pa i onda kada spočitavaju.
… Srce ogluši na tuđe laži
na prijateljstva od porculana
i oči u kojima bizarnost spava.
Dok sviknem prste na mrklinu
možda, u putu pripitomim
svu ovu divljinu
u meni
oko mene.
/ Divljine u meni/
Autorica je prvo naučila ukrotiti vlastite divljine, prihvatiti sve naplavine životne rijeke, one dobre i one loše jer sve je volja Allahova. I ono loše, što se u životu dešava, dešava se samo zato što nakon njega dolazi nešto bolje. Dolazi posvemašnji mir duše, koji nije lišen emocija.
Sav taj mir stiže iz dubokog vjerovanja u Allaha, pravednog Gospodara koji za svako svoje dijete ima vremena i razumijevanja.
Kada me pitaju kog’ imam u životu
i šta je razlog mog osmijeha,
ja kažem Tvoje ime, Allahu.
Ja bez Tebe ne umijem.
Ja bez Tebe ne znam.
Ti moj mrak pretvoriš u sjaj,
tugu odjeneš u sreću.
/ Samo tebe imam/
No to ne znači da je autorica knjge osamljena, otuđena od života. Njezin vrt dragih ljudi je bogat, njezina su prijateljstva čvrsta, sva su od nježnosti, poezije i sna.
/Što srce zavoli, Oni suđeni…/
Anela Fetić od života traži iskrenost i radost. A radost se skriva u malim stvarima. Ona ne korača krupnim koracima, ne trči, ne požuruje.Zna se igrati, šaliti, ludovati, oduševljavati sitnicama. Radost je u igri, a najljepše i najnevinije su igre djeteta koje autorica ove knjige ne ispušta iz svojega bića. Dijete ne žudi za ljepotom. Ono se igra s raznim bićima i pojavama. Sretan je čovjek dječjih očiju.
…U oči mi pogledaj.
Ako u njima nema nevinosti,
ničeg sjajnog
ničeg britkog
ti skreni pogled više lijevo
i pronađi čišće srce
jer duh ne stari
al’ zato ljepota vene…
/Dijete/
U zbirci ćemo naći vrlo malo ljubavnih pjesama, a opet sečini da je cijela zbirka
uvijena u ljubav, jer ljubav se događa samo u Njegovo ime. Kada se dogodi, ona je vjerna i dosljedna, djetinjski iskrena i lavovski spretna. Ta je ljubav stvarana prije rođenja, od Njega, odana je i vječna zbog Njega.
Dotaći dušu
znaju samo oni
koji dušu imaju.
A u njoj cijeli spektar
emocija i sočnih
ljubavnih napitaka.
Koji vole u Njegovo ime.
/Zajedno/
Zrela je i duboko misaona ova poezija. Autorica je često iznosi kao savjet za život, kao poetiziranu mudrost, ali to ne čini docirajući. Njen je izraz lijep u svojoj jednostavnoj čistoći, u rijetko sugestivnoj sposobnosti da misliš da se upravo tebi obraća. Ona između sebe i čitatelja tka istinsko povjerenje koje može niknuti samo na tlu iskrenosti.
Kad je tu ona jedna osoba,
cijeli svijet može biti odsutan.
Nebitno je.
Ali kad nije tu ta osoba, prava,
cijeli svijet nije u stanju zasjeniti
niti ublažiti bol zbog tog odsustva.
One prave osobe.
Voljene.
Srodne.
I tako su se na stranicama ove knjige našle jedna agnostičarka i jedna istinska vjernica ujedinjene u čaroliji života koja se zove poezija. Jer čak i ako ova knjiga ima vjerski tonalitet, ona taj tonalitet dobiva promišljajući ljudski život. Iskrena je i smjela.
Marija Juračić
AnelaFetić, rođena u Bijelom Polju, Crna Gora.
Piše poeziju i prozu. Poezija joj je pomogla da, onima koje voli, pokloni dio ljubavi svoje – stih satkan od iskrenosti i dubokih osjećanja.
Voli miris tek odštampane knjige i nježno rominjanje kiše u jutarnjim i večernjim satima.
Najveća inspiracija za pisanje su joj ljudi koji znaju za stisak šake, za suptilnu emociju, šetnja kroz zelena prostranstva, gledanje leta ptica, zalasci sunca…
Uživati u sitnicama – znači radovati se životu i znati živjeti. Zadržati vjeru i ono malo dijete u sebi – to je najveći uspjeh jednog odraslog čovjeka.