Redakcija Prikaz romana Nadana Filipovića „KROZ KARAVAKAT“
Nedavno je u Sarajevu izdavač „Art Rabić“ gospodina Gorana Mikulića objavio roman „Kroz karavakat“, autora Nadana Filipovića koji imade tu „sreću“ ili „privilegiju“ da lično upozna junaka ovog romana kome je autor nadjeo ime Rušid.
Roman ne opisuje samo Rušida, on opisuje i historiju tog vakta, sekvence iz historije Drugog svjetskog rata i kave je ciljeve imala NDH i njeno poglavarstvo. Opisivanje tih događaja čini na sjajan način i koristi jezik koji je tako lijep i kićen, pa kada čitm ovaj roman u kome se dio radnja odvija u mom zavičaju, Maglaju i okolini čini mi se da gledam uzbudljiv film, pun različitih zapleta.
Autor u stopu prati Rušida, ali ne izostavlja i ono što se u međuvremenu događa tamo gdje je Rušid bio pa otišao. Zato mu nije promaklo da primjeti da je Rušid bio rođen u strahu, da je živio u strahu zbog historijskih previranja u kojima je i sam učestvovao, bio je u strahu prilikom putovanja, a imao ih je na pretek, a bilo ga je strah i novih susreta.
A sav taj strah je sakrivao njegov poseban osmjeh, a koji je uvijek bio isti pa nije trebao od slučaja do slučaja mijenjati grimase lica, ovisno od situacije.
Strah koji Rušida nikad nije napuštao nego se u njemu zabetonirao kao dio njegovog života i njegove griješne duše. Cijenio je svoj život više od bilo čijeg. Zato se nije libijo tuđe živote uništavati, a svoj spašavati. To je dokazao kada je boravio u Jasenovcu, kafezu u kojem su boravili ljud i- žrtve i krvnici – neljudi.
Autor kao da je imao svoj kalauz sa kojim je svojim „kistom“ oslikao neke slike iz Jasenovca, kafeza čija se škripa nije mogla čuti od udaraca i jauka. Neljudi su ubijali ljude na najzvjerskiji način. Bilo je situacija da su neljudi ubijali svoje neljude. Moralo se znati ko su gospodari života i smrti.
Rušid je sam sebi priznao da nije bilo ljudski i pošteno šta je uradio u toku svog službovanja za NDH, a sve da bi spasio svoj život. Isto tako je znao da je za druge nešto dobro učinio i da će mu de dobro vratit. Zlo za zlo, dobro za dobro.
I sam je osjetio kako boli nepravda kada je saznao za pohlepu muhadžira Ejuba koji je na neljudski način prisvojio kuću i okućnic njegove majke Safije.
Za ono što je dobro učinio drugima došlo mu je na naplatu pred kraj rata, pa je preko Rijeke, te Italije izbjegao u daleku Australiju gdje je i umro vrlo lahko, mada bi neljudi trebali napustiti dunjaluk u džehenemskim mukama.
Rušid i njemu slični bili su kao predhodnica onima koji su zbog svojih patnji u ratu od 1992. do 1995. na području ex – Yuge morali bježati u pravcu Australije, ne iz razloga koje je imao Rušid, već zbog neljudi koji su često bili mnogo, mnogo gori od zločinca Rušida.
Bilješka o piscu:
Nadan Filipović je rođen 1947. godine u Sarajevu, gdje je završio školovanje, a nakon toga završava i Prirodno – matematski fakultet – smjer hemija. Doktor je nauka iz područja hemije. Radio je na Medecinskom fakultetu u Sarajevu, a onda od 1981. do 1992. godine na Medecinskom fakultetu u Banja Luci. 2000-te godine emigrirao je u Australiju gdje još uvijek živi, piše i uređuje svoj otvoreni portal Bosnjackooko.com. Onima koji žele više saznati o Nadanu Filipoviću i njegovom djelovanju bujrum, navratite na gore pomenuti portal.
