POPLAVE I KLIZIŠTA
Sunčeva zraka kao vila
iznad nabujalih potoka, rijeka
i ogromnih klizišta stidno poigrava.
Bujica potoka, rijeka i mase klizišta huče, tutnje,
sve ispred sebe ruše, lome, nose.
To, golgota je!
Sve što je živo tuguje, plače,
bujice potoka i rijeka,
haraju kroz gradove i sela,
mutni valovi u kuće ulaze.
a klizišta gmižu k’o stonoge.
Poplave i klizišta, su vulkani koji
mokru, prljavu, lavu izbacuju.
Kuće, džamije, mostove, ceste,
livade i polja, minama zasijane,
bujice poplave i klizišta sa sobom odnose.
Trud i rad silovito otimaju,
dole negdje, u pravaliju nose,
ili na pola puta kao avet ostavljaju.
Voda, kamen, zemlja, smeće,
u jedno se spojiše, mulj zamjesiše,
U dubinama i širinama Bosne,
mokru, prljavu, pustinju napraviše.
Svi su gubitnici, i ljudi, i biljke, i životinje,
niko nije sretan, niti radostan više.
Niz lica sa puno bora od briga i straha,
suze krenuše i one poplave napraviše,
a drhtve ruke suze brišu,
da ne bi u Bosnu pale i poplavu povećale.
Ljudi su najveći gubitnici,
kada gube, onda sve izgube.
Bogu hvala,
On darova ovaj svijet sa dobrim i humanim ljudima,
oni su jači od poplava i klizišta,
a kap pomoći njihove, od okeana simpatija je veća.
Sa poplavama i klizištima Bog nas opominje,
da se za budućnos trebamo bolje pripremati,
solidarni biti, nesebično i uzajamno se pomagati.
Na Nuha, a.s., se ugledati, za budućnost se pripremati.
Kada kiše nisu padale Nuh, a.s., je lađu spasa pravio.
Od Nuha, a.s., trebamo učiti,
prirodi ne prkositi, i više je ne sakatiti,
priroda ne treba nas, nego mi nju trebamo.