MEVLUD – ROĐENJE ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.V.S.

Nesumnjivo, zajednička tačka svih vjernika je ljubav prema Uzvišenom Allahu i Njegovom poslaniku, Muhammedu Mustafi, s.a.v.s. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prvi nur koji je stvorio Uzvišeni Allah, on, s.a.v.s., je Habibullah (Allahov voljeni rob). Cijeli svijet je stvoren od njegovog nura, i on, s.a.v.s., je svakim svojim postupkom najljepši primjer vjernicima. On, s.a.v.s., je vodič, poslan cijelome čovječanstvu, i on, s.a.v.s., je Hatemu-l-enbija – prvak svih pejgambera, a.s.

Piše: dr Nedžmija Lukač

Uzvišeni Allah je najprije stvorio Muhammedov, s.a.v.s., nur, a iz tog nura stvorio je levhu (ploča), kalem (pero), i Arš. Po Njegovom naređenju, kalem je na levhi napisao “La ilahe illallah Muhammedun resulullah”, a potom je uklesao božansko znanje. Uzvišenom Gospodaru se svidjelo da se uz Njegovo ime spominje i ime Njegova Miljenika, s.a.v.s., te je zbog njegovog hurmeta stvorio sva stvorenja.

Odabrao je Svoga Poslanika, s.a.v.s., među svim stvorenjima i ukrasio ga najljepšim ahlakom, i Svojim sifatima kemala i džemala. Osnažio ga je očitim mudžizama, dokazima, i mnogim nadnaravnim odlikama.

Svi ljudi koji živjeli u vremenu Allahova Poslanika, s.a.v.s., i bili počašćeni da ga vide, bili su svjedoci toga. Tabi’ini koji su došli poslije njih i generacija koja je njih slijedila pouzdano su znali za to (ilmu-l-jekin), i to znanje su prenijeli i do nas. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je i u Kur’anu spomenut kao nur i kao svjetiljka koja obasjava:

“(…) A od Allaha vam dolazi svjetlost (Poslanik, s.a.v.s.) i Knjiga jasna.” (El-Maide, 15)

“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija.“ (El-Ahzab, 45-46)

U Časnom Kur’anu se također navodi da je Ibrahim, a.s., činio sljedeću dovu: „Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (El-Bekare, 129)

Isa, a.s., je također najavio dolazak Allahova Poslanika, s.a.v.s.:

„(…) O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći (…).” (Es-Saff, 6)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ispričao: „Nakon što je Adem, a.s., počinio poskliznuće zbog kojeg je udaljen iz Dženneta, zamolio je: ‘Allahu moj, oprosti mi i primi moju tevbu zarad Muhammeda!’ Uzvišeni Gospodar ga je upitao: ‘Odakle ti poznaješ Muhammeda?’ Adem, a.s., je odgovorio: ‘Gospodaru moj! Kada si me stvorio, podigao sam glavu i vidio da na Aršu piše: ‘La ilahe illallah Muhammedun resulullah’, te sam shvatio da je onaj čije se ime spominje zajedno sa Allahovim imenom, Allahov najvoljeniji rob. Zbog toga Te, spominjući njegovo ime, molim da mi oprostiš.’ Tada mu je Uzvišeni Allah rekao: ‘Tako Mi Moje veličine i uzvišenosti, on je posljednji pejgamber koji će doći iz tvoje loze. Da nije bilo njega, ne bih ni tebe stvorio.’“ (Hakim; Bejheki; Taberani; Hejsemi)

U noći u kojoj se Poslanik, s.a.v.s., rodio, desili su se sljedeći događaji:

– u gradu Medjenu, u dvorcu iranskoga kralja, srušilo se 14 stubova,

– odjednom se ugasila sveta vatra vatropoklonika, koja je gorila hiljadu godina,

– u iranu je presušilo jezero Save,

– rijeka Semava u Iranu, koja hiljadu godina nije tekla, potekla je i poplavila sve oko sebe,

– na nebu se pojavila velika zvijezda, pa su jevrejski učenjaci shvatili da se rodio posljednji Poslanik, i među njima je nastao veliki metež,

– proroci tog vremena koji su gledali u zvijezde, vidjeli su da se te noći pojavila jedna nova zvijezda,

– veliki kipovi u Kabi su se srušili.

Davanje imena poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.

Malo prije poroda hz. Amina je sanjala jedan san. U tom snu iz njenog tijela je izbijao nur koji je osvijetlio sve između istoka i zapada. Kasnije je u snu čula glas, koji joj je kazao šta treba uraditi poslije poroda: „O Amina, ti nosiš najhairnijeg čovjeka, Prvaka svih ummeta. Kada ga doneseš na svijet, reci: ‘Tražim utočište kod Jedinog Allaha!’, i dadni mu ime Muhammed. A o svome stanju nemoj nikome govoriti.“

Tog dana hazreti Amina je bila svjedok mnogih veličanstvenih događaja. I ranije je viđala neobične stvari, ali ovo danas je bilo nešto posebno. Kako se spuštala noć, osjetila je da je vrijeme za porod. Pozvala je svoju blisku komšinicu, kao babicu, da joj pomogne, a ona je sa sobom dovela još nekoliko žena.

Hazreti Amina je primijetila kako se kuća odjednom ispunila nurom, izgledalo je kao da je dan. Pored kreveta na kojem je ležala stajala je jedna zdjela. Nije znala otkud ta zdjela tu, ni ko ju je donio. Popila je nekoliko gutljaja iz nje i osjetila je olakšanje. Potom joj u kuću uđoše neke lijepe žene, koje do tada nikada nije vidjela. Pričale su o bebi koja će se roditi, čestitajući jedna drugoj, a potom čestitajući i hazreti Amini.

U toj noći, najhairnijoj od svih od kako je stvoren ovaj svijet, na Zemlji su se Allahovom, dž.š., odredbom, desili različiti događaji. Cijela nebesa su se nadvila nad Zemljom, kao da žele iskazati poštovanje tom Nuru – Allahovom Miljeniku, s.a.v.s.

Taj dolazak iščekivao se ne samo u hazreti Amininoj kući, nego se nestrpljivo iščekivao i u cijeloj Mekki, obližnjim plemenima, i na sve četiri strane svijeta. Naročito su ga iščekivali sveštenici iz crkvi i rabini iz sinagoga, ne skidajući pogled sa neba. Prema njihovim knjigama, na dan rođenja posljednjeg Pejgambera, s.a.v.s., na nebu će se pojaviti nova sjajna zvijezda, i ljudima će najaviti njegov dolazak. Čim se pojavi ta zvijezda, to je znak da je posljednji Poslanik, o kojem su čitali u svojim knjigama, počastio Zemlju svojim dolaskom.

Konačno, čuvši riječi babice: „Raduj se, rodio ti se dječak!“, hazreti Amina dođe sebi. Porodila se, a da toga nije bila ni svjesna. Uzela je dijete u naručje, pupčana vrpca mu je već bila presječena i bio je osunećen. Između dvije lopatice na leđima imao je biljeg nalik pečatu. Oni koji su ga vidjeli bili su u čudu i govorili su da nikada nisu vidjeli slično dijete.

Odmah su Abdulmuttalibu poslali vijest da je dobio unuka. Njegovo srce je počelo ubrzano kucati, i potekoše mu suze radosnice. Brzim korakom je došao do kuće, uzeo je dijete, poljubio ga i pomirisao. Osjetio je miris svoga sina Abdullaha. Plakao je, ali nije želio da to iko primijeti, pa je obrisao suze i okrenuo se hz. Amini. Pitao ju je koje ime će mu dati, a ona mu onda ispriča san koji je sanjala dok je bila trudna. Rekla je da joj je u snu rečeno da mu da ime Muhammed, što je Abdulmuttalib i učinio.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je vezano za svoje rođenje rekao:

„Ja sam dova moga praoca Ibrahima, radosna vijest Isaa, i san koji je sanjala moja majka. Moja majka je rekla da je u snu vidjela kako iz nje izlazi svjetlost koja obasjava dvore u Šamu. Majke poslanika uvijek su imale takve snove.“ (Ahmed ibn Hanbel)

Abdulmuttalib je sedmog dana po rođenju unuka priredio gozbu i pozvao sve Kurejšije, i skoro svi su se odazvali tom pozivu. Neki su ga upitali: „O Abdulmuttalibe, zašto unuku nisu dao neko od imena naših predaka, nego si mu dao ime Muhammed, za koje nikada prije nismo čuli?“ Odgovorio je: „Dao sam mu ime Muhammed (hvaljeni), jer želim da ga Uzvišeni Allah hvali na nebesima, i da na Zemlji bude hvaljen među ljudima.“

Predaja: Na dan rođenja Allahova Poslanika, s.a.v.s.

U noći rođenja Allahova Poslanika, s.a.v.s., jedan jevrejski učenjak došao je na skup na kome su bili prisutni kurejšijski uglednici, i upitao ih: „Je li večeras neko od vas dobio dijete?“ Odgovorili su da ne znaju, a on im tada reče:

„Tako mi Allaha, gadi mi se taj vaš nemar! Slušajte me Kurejšije, vama govorim! Večeras se rodio Ahmed, posljednji poslanik ovog ummeta! Ako griješim, neka budem od onih koji poriču svetost Palestine! Na njegovim leđima, između lopatica, nalazi se pečat boje nalik na crvenu!“

Svi prisutni ostadoše zapanjeni njegovim riječima. Razišli su se kućama i o tome ispričali svojim ukućanima. Sljedećeg dana došli su kod Jevreja i upitali:

„Jesi li čuo, dijete o kojem si pričao rodilo se kod nas?“ Jevrej upita:

„Je li rođen prije, ili nakon što sam vam rekao za njega?“ Odgovorili su:

„Rođen je prije, i zove se Ahmed.“

Jevrej je tražio da ga odvedu da vidi dijete. Odveli su ga u kuću hz. Amine i donijeli dijete pred njega, a nakon što je vidio znak na njegovim leđima, pozlilo mu je i pao je u nesvijest.

Kada je došao sebi, rekao je: „Prošlo je poslanstvo Israilovih sinova. Ostali su i bez knjige. Jevrejski učenjaci od sada neće imati više nikakvog ugleda niti vrijednosti. Arapi će biti spašeni zahvaljujući svome Poslaniku. O Kurejšije, jeste li se obradovali? Tako mi Allaha, bit će vam data snaga i nadmoć koja će sezati od istoka do zapada.“

Naša tradicija mevluda

Ne postoji niko na svijetu ko je hvaljen kao naš Pejgamber, s.a.v.s., i čiji je svaki dio života izvor književnih djela. Jer, niti jedan čovjek, niti u jednom vremenu, nije bio voljen, kao što je on, s.a.v.s. Njegovo porijeklo, rođenje, djetinjstvo, brak, mi’radž, ratovi, mudžize, i smrt, stoljećima su predmet poetskih djela, sve do danas.

Kako je samo lijepo kada vjernik, u znak sjećanja na dan rođenja Allahova Poslanika, s.a.v.s., sa nijetom zahvale, čini ibadet, priredi gozbu, i raduje se! Mevlud, kao znak ljubavi prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., će za nas biti čvrsti svjedok na Dan kada izađemo pred svoga Gospodara.

Riječ „mevlud“, koja se u rječnicima prevodi kao „mjesto i datum rođenja“, uobičajeno se koristi za datum rođenja Allahova Poslanika, s.a.v.s., a to je 12. rebiu-l-evvel 571. godine po miladu. Prema pouzdanim predajama, taj dan je bio ponedjeljak.

U tom smislu je i predaja Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao:

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rođen u ponedjeljak, dato mu je poslanstvo u ponedjeljak, učinio je hidžru iz Mekke u Medinu u ponedjeljak, ušao je u Medinu u ponedjeljak, i preselio je na Ahiret u ponedjeljak.“

Taj datum, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., počastio ovaj svijet svojim dolaskom, povod je radosti za muslimane, i islamski svijet pridaje veliki značaj tom danu.

Važnost mevluda

Najveća blagodat koju je Uzvišeni Allah darovao ovom ummetu je dolazak Pejgambera, s.a.v.s., na ovaj svijet, i to što nas je učinio njegovim ummetom. Uzvišeni Allah u ajetu kaže:

„Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (Ali Imran, 164)

Dolazak Pejgambera, s.a.v.s., na ovaj svijet uistinu je veća blagodat od stvaranja nebesa, Zemlje, Sunca, Mjeseca, vjetra, dana i noći. Njegovim, s.a.v.s., poslanstvom upotpunjena su dobra Ahireta i dunjaluka, upotpunjena je vjera kojom je Uzvišeni Allah zadovoljan.

Šta kažu naši alimi

Ibn Hadžer el-Askelani, rah., kaze:

„Da obilježavanje mevluda ima čvrsto utemeljenje u Sunnetu shvatio sam iz sljedećeg:

U hadisu koji se nalazi i u Buharijevoj i u Muslimovoj zbirci navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio dan kada su Musa, a.s., i njegov narod spašeni. Iz toga se razumije da je, u danima kada je Allah, dž.š, dao neku blagodat ili otklonio neku nevolju, dozvoljeno činiti određena djela kojima se iskazuje zahvala. Također se zaključuje da je dozvoljeno takvu zahvalu ponavljati svake godine. Zahvala se može iskazati postom, namazom, sadakom, učenjem Kur’ana, i sl. A koja je to blagodat veća od blagodati dolaska Allahova Poslanika, s.a.v.s., na ovaj svijet? Stoga, možemo zaključiti da nam je dužnost da taj dan tačno utvrdimo i oživimo ga ibadetom.“

Imam Sehavi, rah. kaže:

„Proslava mevluda je ustvari počela od vijeka hidžre. Još od tada, na svim stranama svijeta, muslimani proslavljaju mevlud, i u toj noći povećavaju udjeljivanje sadake, te pridaju veliki značaj učenju mevluda. Na one koji tako rade Uzvišeni Allah spušta Svoj fadl i bereket.“

Imam Sujuti, rah., je ispričao:

„Pitali su me kakav je šerijatski propis vezano za obilježavanje mevluda u mjesecu rebiu-l-evvelu; da li je to lijepo ili pogrešno, te da li će onaj ko to čini zaraditi sevap ili ne. Odgovorio sam im ovako: Ljudi se okupe, prouče nekoliko ajeta iz Kur’ana, a nakon toga govore o rođenju Allahova Poslanika, s.a.v.s., događajima iz njegovog života, i mudžizama koje su se desile u noći njegovog rođenja. Potom se na podu postavi sofra, ljudi sa nje jedu, piju, i daju sadaku. Takvo djelo spada u bid’at-i hasene (lijepa novotarija), i onaj ko ga priredi zaradit će sevape, jer se time iskazuje poštovanje prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i izražava radost zbog njegovog dolaska.“

Ibn Kesir, rah., veli:

„U mjesecu rebiu-l-evvelu Melik Muzaferuddin je priređivao veliku svečanost u znak obilježavanja mevluda. On je bio istinski junak, hrabar, pametan, učen i pravedan sultan. Da mu se Uzvišeni Allah smiluje i izvisi njegov stepen.“

Ibn Hallikan, rah., govoreći o poznatom hafizu hadisa Ibn Dihjeu, kaže:

„On je bio veliki alim. Iz Magriba je najprije otišao u Šam, potom je otišao u Irak, a iz Iraka je došao u Erbil. Primijetio je da veliki sultan Erbila, Muzaferuddin Kokbori pridaje veliki značaj mevludu, pa je napisao djelo ‘Et-Tenvir fi mevlidi-l-Beširi-l-Nezir’, i sam ga pročitao sultanu. Sultan ga je zbog toga nagradio sa hiljadu dinara.“

Prva proslava mevluda

Pejgamber, s.a.v.s., nije slavio svoje rođenje, već je taj dan provodio posteći. Proslava njegovog, s.a.v.s., rođenja počela je u vrijeme četvorice pravednih halifa. U izvorima se navodi da se još u to vrijeme počela pridavati pažnja mjesecu i danu mevluda. Imam Sujuti i Ibn Hadžer el-Askelani, rah., su u svojim djelima, koje su napisali o mevludu, kazali da se za vrijeme četvorice halifa čitala poezija kojom se hvali ličnost i život Allahova Poslanika, s.a.v.s. Sejjid Abdulhakim Arvasi, k.s., o proslavama mevluda u vrijeme četvorice halifa, kaže:

„Hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer, r.anhuma, su u noćima mevluda u svojim kućama pripovijedali predaje i događaje vezano za rođenje Allahova Poslanika, s.a.v.s.“

U narednim stoljećima, muslimani su, a naročito sljedbenici tesavvufa, pridavali veliki značaj učenju mevluda.

Mevlud kao znak zahvale

Mjesec mevluda je za muslimane mjesec zahvale i radosti, jer se u tom mjesecu rodio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Stoga, sve nafile koje činimo u danima i noćima mevluda, trebamo činiti sa tim nijetom. Objašnjavajući mudrost posta ponedjeljkom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „To je dan kada sam rođen i kada sam poslan kao poslanik.“ (Muslim) Tim riječima je ukazao na fadilet dana mevluda.

Nema nikakve sumnje u to da vjernik koji skrušeno i s poštovanjem sluša riječi mevluda, te donosi salavate i selame na Allahova Miljenika, s.a.v.s., time pokazuje svoju ljubav i privrženost njemu, s.a.v.s. Iz tog razloga se prisustvovanje mevludima, na kojima nema ničega što se kosi s vjerskim propisima, ubraja u lijepa djela. Jer, u svakom proučenom mevludu donesu se mnogi salavati i selami na Allahova Poslanika, s.a.v.s., njegovu porodicu i njegove ashabe, r.anhum. A donošenje salavata i selama naređeno nam je kako Kur’anom, tako i hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Veliki alimi poput Šihabiddina el-Kastelanija, Ibn Hadžera el-Askelanija, Ibn Hadžera el-Hejtemija, Dželaluddina es-Sujutija, Fahruddina Razija, rah., i drugih, kazali su da se radost povodom dolaska Pejgambera, s.a.v.s., na ovaj svijet, dobročinstvo učinjeno za hatar tog dana, te učenje mevluda u znak sjećanja na njega, s.a.v.s., smatraju lijepim i dobrim djelima.

U noći mevluda, kao i u svim drugim mubarek noćima, lijepo je učiti dove i tražiti oprosta za sebe, za svoju porodicu i sve muslimane; zatim, ukoliko ima propuštenih namaza treba se posvetiti njihovom naklanjavanju, i sl. Na dan mevluda može se postiti, i treba što više učiti Kur’an i činiti ibadet. Islamski alimi i tesavvufski velikani mnogo su se zalagali za to da na mevludima ne bude ničega suprotnog vjerskim propisima, te su stalno naglašavali da se vjernici trebaju čuvati bid’ata i onoga što je zabranjeno. Poznato je da se Imam Rabbani, k.s., usprotivio običajima na mevludima koji su bili u suprotnosti sa Sunnetom.

Milost se iskazuje onome ko iskaže poštovanje

Naši alimi i Allahovi, dž.š., dostovi su od davnina pridavali veliki značaj mevludu, sami su priređivali mevlude, a i druge vjernike su podsticali na to. Prenosi se da je Hasan el-Basri, rah., velikan među tabi’inima, kazao: „Kad bih imao zlata koliko je planina Uhud, potrošio bih ga na proslavu mevluda Allahova Poslanika, s.a.v.s.“

Džunejd Bagdadi, rah., je rekao:

„Osoba koja prisustvuje mevludu, znajući njegovu vrijednost, zasigurno će postići sigurnost.“

Poznati alim Fahruddin Razi, rah., je kazao:

„Ko god prouči mevlud na sol, pšenicu, ili bilo kakvu drugu hranu, zasigurno će se u toj hrani pojaviti bereket. Gdje god stigne ta hrana, tu će se pojaviti veliki bereket.“

Poznati hadiski alim Imam Sujuti, rah., također veli:

„U kojoj god kući, mesdžidu ili mahali, bude proučen mevlud, tu kuću, mesdžid ili mahalu, zasigurno će okružiti meleki, i one koji su tu prisutni obasut će velikim fejzom. Uzvišeni Allah će ih obasuti Svojom milošću i zadovoljstvom.“

Plemeniti sadati (naši velikani) su također pokazivali veliko poštovanje spram mevluda. Vjernici se trebaju sjećati Allahova Poslanika, s.a.v.s., tokom cijele godine, a ne samo u danima mevluda. Stoga plemeniti sadati mevlud nisu učili samo u određenim danima u godini, nego su ga učili često, tražili su od svojih murida da ga uče, prisustvovali su na mjestima gdje se uči, i sa ljubavlju i poštovanjem slušali. S vremena na vrijeme bi učenike medrese pozivali da prouče mevlud u njihovim kućama. Ponekad bi uvodni dio mevluda učili sami, a ostatak prepuštali učenicima.dr Lukač Nedzmija