Redakcija Da su folklor, tradicija, narodni običaji nešto što čini jedan narod bogatim, odavno je već poznato. Tako možemo reći i za selo Donja Lučka koje pripada općini Cazin, ali isto tako, nalazi se nadomak Velike Kladuše. Zašto je bogato, šta tako malo selo čini posebnim?
Piše: Mirela Salkić
Iako selo Donja Lučka broji mali broj stanovnika, veliku ljubav gaje prema narodnim običajima i tradiciji. Dokaz toga je i postojanje Kulturno-umjetničkog društva “Lučka”. Naime, KUD postoji od 2012. godine. Ukupno broji 80 članova. U okviru istoga, postoji folklorna sekcija, ženska grupa koja izvodi izvorne narodne, tačnije starinske pjesme. U razgovoru sa predsjednicom i jednom od osnivača KUD-a, gospođom Tevhidom Kajtazović, saopštila nam je da je okupljanje članova više puta sedmično.
Ono što predsjednica KUD-a posebno ističe je jedinstveno uređena bosanska soba koja, zaista, plijeni pažnju svojom ljepotom. Kako kaže predsjednica KUD-a “osjeti se miris tradicije, naših običaja prilikom ulaska u istu”. Soba obiluje ručnim radovima, vezovima kao što su: stolnjaci, salvete različitih motiva i mnoštvo drugih predmeta: prelo, vreteno i dr. Sve ono što ona sadrži je od izuzetnog značaja za cjelokupnu arhitektonsku slagalicu Bosne i Hercegovine. Služi za odmor, za rahatluk, za ćejf u rane i kasne sate.
„Jeste ćejf, veliki ćejf. To je ono kad se pije prava bosanska kahva, kad se jede rahatlokum i kada se ašikuje sve dok zora ne pokuca na prozore, pa ko bliže djevojci, djevojka njegova“ – govori nam naša sagovornica. Osim toga, zanimljiva strana te sobe su i priče koje se prilikom okupljanja članova KUD-a vode dokasno u noć. I zaista, ambijent je nesvakidašnji, pri tom, kad svemu dodamo veliku dozu smijeha, dobijemo nešto čarobno.
No, s vremenom, sve se promijenilo, pa tako i naš odnos prema tradiciji, kulturi i običajima, ali ne i u selu Donja Lučka. Ono što se može zaključiti iz riječi gospođe Tevhide jeste da ona zaista gaji veliku ljubav prema folkloru i narodnim običajima koju je naslijedila od svoga oca. Komušači, ašikovanja, sijela – sve su to običaji koji su obilježili našu prošlost i nekako, mogli bismo reći da su nam starije generacije to ostavili u amanet. Kad je u pitanju oprema za članove KUD-a, gospođa Kajtazović ističe da je ona ta koja uvijek vodi brigu o opremi, tj. unikatnoj narodnoj nošnji, koja kako kaže „nikad neće izići iz mode“. Folklornu sekciju većinom čine članovi manjeg uzrasta. Kola koja igraju, nešto su posebno. Ljepota u kolu je ljudska i zemaljska, i to, mogli bismo reći, ljepota sa fantastičnom svjetlošću. Kad je u pitanju grupa koja izvodi stare narodne pjesme, sevdalinke i ostalo, zaista, to je jedan poseban vid umjetnosti. Na samu riječ „sevdah“, mnogima izmamimo osmijeh na lice.
Sevdah, sevdalinka – pjesma koja ima unikatnu vrijednost, posebno one u kojima je opjevana izvjesna ljepota izrečena na neobičan način. Ljepota opjevane žene, mjerena je poredbom iz koje proističe da je ljepše „do Stambola nema“. Neizostavno je pomenuti ime čovjeka koji je zajedno sa sadašnjom predsjednicom osnovao KUD, gospodin Mirvet Beganović, rekli bismo, čovjek velikog srca, koji je puno ulagao u KUD sve do svoje tragične smrti.
“Nikada nećemo zaboraviti našeg prijatelja, humanistu, velikog čovjeka, našeg dragog Mirveta. Hvala mu na svemu što je uradio za KUD i za mještane” – govori nam predsjednica KUD-a.
Predsjednica ističe da je zajedno sa svojim KUD-om imala mnogo nastupa po cijeloj Bosni, ali i šire: Austrija, Slovenija, Hrvatska.
Na pitanje kako opstaju, kaže da se inače sami financiraju, ali da im dosta pomognu i mještani svojim donacijama.
Izrada ručnih radova, izvođenje starih narodnih pjesama, igra i ples koji podsjeća na prošla vremena, ljubav prema igri, tradiciji, običajima je ono što obilježava ovo malo udruženje.
Slobodno vrijeme koje ima, predsjednica KUD-a provodi sa članovima udruženja. Na osnovu svega, zaključujemo da miris tradicije i običaja nije iščeznuo u ovom malom selu, a sve to zahvaljujući osnivačima i članovima istoga. Predsjednica KUD-a kaže da je malo onih koji zaista gaje iskrenu ljubav prema tradiciji, folkloru i narodnim običajima jer je to danas više sve neki interes. Nažalost, ali je tako.
„Ponosna sam na svoj KUD. Gdje god da odemo, osvjetlaju obraz i meni kao predsjednici, ali i našem malom mjestu“, kaže gospođa Tevhida.
Na osnovu svega, možemo zaključiti da su narodni običaji, tradicija od neprocjenjivog značaja i vrijednosti koje sve više i više trebamo njegovati i prenositi na sljedeće generacije. Na taj način, taj vid unikatne umjetnosti, nikad neće iščeznuti.
Mirela Salkić, profesorica bosanskog jezika i književnosti iz Velike Kladuše. U slobodno vrijeme čita i piše naučne radove, književne kritike, osvrte, eseje i sl. Dosad je za dosta radova nagrađena i novčano, ali i raznim diplomama, pohvalama.
