Redakcija OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE ,,JESEN PJESNIKA” BOŽIDARA PROROČIĆA
Čudno je to mjesto Cetinje. Neštedimice rađa umjetnike, pjesnike pogotovo. Jedan od njih koji piše o neizrecivoj tajni Cetinja je i Božidar Proročić, zatočenik stihova, pjesnik tananih osjećaja, jasnog stiha, tihe ali snažne poruke koja zvoni novom zbirkom “Jesen pjesnika”.
Dok sat otkucava dane života opijen ženskom ljepotom pjesnik stoji u tihoj noći mirisa lipa. Tajne su mnoge. Sanjar neumorni što piše poslanice na jastuku čežnje, zatočenik lavirinta i bezdana emocija. Oko pjesnika mnoge su tajne, zapisane u vremenu, što dobi ih rođenjem. Najveća je tajna trajanja. Jer trajemo i dalje, i neće nas oteti praiskonska sjeta.
Ali, sanjar noći samo misli da ga ona neće naći jer je sakriven u lavirintu, Odaje ga pjesma, jer moli se poezijom. Jaka je ta molitva tamničara samoće, što sanja snove od kristala ili snove u duginim bojama, Sudbinu stihom zapisuje dok kosmos zaspi. Čeka je taj usamjeni sapatnik dalekih svjetova. Negova poema je trag u vremenu jer ljubav je od života jača. Pjesnik korača putem Orfeja, dok vjetar nosi njegove rime. Beskrajna tuga magli mu vidike, dok sazvežđa prate treperenje duše. Za pjesnika nigdje mira nema.
Njegovu čežnju kiša i studen prate. Čudesne su te cetinjske kiše. Dok bude kiša biće i Cetinja. I Božidar se klanja tim podlovćenskim kišama dok ispisuje ljubav jutrima Cetinja. Te kiše skrivaju sve njegove boli, a svaka je kap ljubavlju satkana. U Cetinju nema više starih boema što u bolu, uz crno vino ispisaše ljetopise čudesne cetinjskih ulica. Ali ostala je stara cetinjska boemska tajna.
Pjesnika prate sjenke, ali on se ne da. Istini predan hoće silnike da porazi da bi sačuvao slabe. Pobjede samo hrabrima pripadaju. Borca istine neće slomiti aveti noći. Neće se predati bezličnim obrisima noći što zjape u njegovoj samoći. Lijepo je biti na braniku slobode, istine i pravde. Život voli one što bespućem brode. Noć će proći i sve sjenke tog tamničara će nestati. Jutro razbija pomrčinu. Život i dalje otkucava gorčinu.
Svoje stihove Božidar posvećuje Cetinjanima jer su potomci palih heroja. U njima je Crna Gora srcem oslikana. Izdvajaju se Njegoš, lav Lovćenski, besmrtni pjesnik sa dušom gorštaka ratnika i otac i sin Ivanović – Leso i Bonja, pjesnik i šahista. Vladika lučom svojom kosmos obasja i uklesa vječne zublje poruku Crnogorca k svemogućem Bogu. Samoće beskrajne i sve naše boli liječe Lesovi Kari Šabanovi, ali i Bonjina magija igre. Sve ih povezuje sveta planina gdje osluškuju šapat vjekova. I prije i iznad svega voljena zemlja naša. Crna Gora u kamenu stvorena, gorkom suzom optočena ponosna na sinove svoje što iskovaše put do slobode. Sreća u njoj uvijek da cvjeta.
Božidar Proročić skromno, ali snažno korača pločnicima kojima još odzvanjaju Lesovi koraci. Tanana duša ispisuje tanane stihove, dok svemir sluša. U vremenu pjesnika amatera, lažnih proroka i populističkih vodja njegovi sihovi dotiču naša srca svojom iskrenošću, jednostavnošću i ljepotom. Zbirka “Jesen pjesnika”.
Volio bih da sam je ja napisao.
Božidar Proročić
OFICIRI
Prijatelju Goranu Petroviću
Stadosmo hrabro
na bojna polja
potomci smo
palih heroja
Pregazismo hladne vode
za naše istine i slobode
Čuva te Čakor
a Lovćen mene
prate nas
gorke uspomene
Crna Gora
zastave njene
i hrabrost predaka
a svaka riječ
kao kamen jaka
Sjetim se tebe
tvojih riječi
zastava naša
crvene boje
sveta istina
što je u nama
Crna Gora
u srcu satkana
