Nada Matović
ŽENA
Ko ruža lijepa,
ko ptica ranjiva ali jaka!
Ko pero nježna i laka,
Ali ubojito snažna, ubojito jaka!
Srce njeno vazda ljubav traži
Ali sve što dobije i vrata, ni proleće od nje ne vrijedi više.
A ljepota njena ljepota njena prevazilzi sve kiše.
Žena je biće što ko proleće miriše.
Zato od žene nema ljepšeg bića!
Ko muško bori se.
A teško umori se.
Ženstvenost svoju stalno pamti.,
Ko vatra plamti.
Ružo najljepših boja, ponosi se, što je žena baš titula
tvoja!
Ženo, ti imaš lastina krila,
najljepša si vila!