Redakcija Bosna i Hercegovina nakon razdruživanja pomorske države SFRJ i nakon održanog referenduma o osamostaljenju 1. marta 1992. godine, nastavlja kao članica UN postojati kao samostalna, međunarodno priznata, suverena i pomorska država.
(I)
Jugoslavensko obalno more je bilo jedinstvena cjelina i sastojalo se od dijelova unutrašnjeg i
teritorijalnog mora, te epikontinentalnog pojasa, a prostiralo se sve do morske granice sa Italijom
koja je bila povučena prema Ugovoru sklopljenom 8 Januara 1968., izmedju Italije i Jugoslavije o
Razgraničenju Epikontinentalnog pojasa između dvije države u Jadranskom moru.
(II)
Jurisdikciju nad Jugoslavenskim morem su obavljale savezne vlasti SFRJ, a sve republike koje su
bile u sastavu Jugoslavije su obavljale svoje pomorske funkcije slobodno i neometano i ostvarivale su
direktnu (neposrednu) povezanost sa otvorenim morem (međunarodnim vodama). Bosna i
Hercegovina je također za svoje potrebe sagradila Luku Ploče (ŽTO BiH i Energoinvest), i lučko
postrojenje za industriju Šipad u Šibeniku, a što je najvažnije ima 24 km dugačku obalu u Neumskom
i Malostonskom zalivu.
(III)
Prema tome, Bosna i Hercegovina jeste pomorska država, koja nasljeđuje sva prava i obaveze iz zajedničke države SFRJ i nastavlja postojati i dalje kao pomorska država koja ima slobodan, neometan i neprekinut fizički spoj/kontakt/priključak (engleska riječ „junction“) sa otvorenim morem
(međunarodnim vodama), pa se kao pomorska država sa svim pravima, obilježjima, infrastrukturom i funkcijama i dalje treba nesmetano razvijati.
(IV)
Međutim, morske granice između bivših republika u sastavu SFRJ nisu u to vrijeme postojale, a to je potvrdila i Badinterova komisija. Dakle Jugoslavensko more je bilo jedinstveno, kao jedna cjelina koju je nakon raspada SFRJ trebalo nanovo, pravedno i korektno raspodijeliti između novonastalih obalnih država: Republike Slovenije, Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine i Republike Crne Gore.
(V)
To je trebalo učiniti sukladno načelima međunarodnog prava mora kao i prema pravilima o nasljeđivanju/sukcesiji bivše SFRJ, i to na način koji garantira potpunu ravnopravnost na moru između svih pomorskih/obalnih (litoralnih) država na Jadranskom moru, što znači da Republika Slovenija i Bosna i Hercegovina moraju imati spoj/priključak/junction od svojih teritorijalnih voda do međunarodnih voda (otvorenog mora).
(VI)
Ovdje posebno treba imati u vidu uvučeni položaj morske obale u kopno kako slovenske, tako i bosansko-hercegovačke obale. Sve to u smislu odredbe U.N. Konvencije o pravu mora (UNCLOS) koje ne dozvoljavaju da obalna država bude odsječena ili odvojena od međunarodnih voda (otvorenog mora).
(VII)
To dakle znači da teritorijalne vode svake države, bez obzira na uvučeni geografski položaj, moraju biti spojene KORIDOROM sa međunarodnim vodama i svjetskim oceanima, to jest sa otvorenim morem. Na ovom KORIDORU se primjenjuje režim slobodne (međunarodne) plovidbe BiH, pa na njemu Republika Hrvatska ne može primjenjivati svoju vlast, te nametati vlastiti režim neškodljivog prolaza. To je neotuđivi KORIDOR Bosne i Hercegovine po kojem Hrvatska ne bi trebala imati i vršiti suverenitet.
(VIII)
Ipak, razdruživanje ili raspad SFRJ se nije dogodio na miran nego na nasilan način, pa se shodno tome nije dogodila ni pravedna i korektna raspodjela Jugoslavenskog mora.
(IX)
Nakon raspada SFRJ i osamostaljenja republika postalo je jasno da vodeće državne strukture susjednih država imaju namjeru da od Bosne i Hercegovine oduzmu dijelove državnog teritorija, te da suze kontrolu suvereniteta (kao sto je to slučaj za zračnim prostorom, i pravom preleta vazduhoplova te kontroli leta). Napose, susjedna Hrvatska je posebno bila zainteresirana za BH
primorje i južne dijelove (Hercegovinu) koji gravitiraju prema moru.
(X)
Osim toga Bosni i Hercegovini je nametnuta i unutrašnja „samodestrukcija“ u vidu konstitutivnosti naroda koja garantira nefunkcionalnost države i lakšu provedbu interesa susjednih država, te rezultira nesposobnošću države BiH da brine o svom suverenitetu i svojim državnim interesima. Tako je od
vremena postanka članicom Ujedinjenih Nacija 1992, BiH oštećena do te mjere da ne može funkcionirati ni kao pomorska država.
(XI)
U vrijeme dok je rat, agresija i genocid u Bosni i Hercegovini trajao i u vrijeme dok država objektivno nije bila u stanju kontrolirati svoje zelene, bijele i plave (kopnene, vazdusne i morske) granice niti se mogla pobrinuti o pravednom i korektnom razgraničenju sa susjednim državama, Republika Hrvatska je 1994. godine, usvojila Pomorski zakonik.
(XII)
Ovim je Zakonom Hrvatska, kršeći međunarodno pravo i U.N. Konvenciju o pravu mora, nedozvoljeno i prekomjerno proširila svoj suverenitet na dio zajedničkog morskog prostora u Korčulanskom, i Neretvanskom kanalu i Malom moru, koji pripadaju i Bosni i Hercegovini, i kroz koje morske vode Bosna i Hercegovina ostvaruje povezanost svojih teritorijalnih voda sa otvorenim morem i sa cijelim svijetom.
(XIII)
Drugim riječima, Korčulanski i Neretvanski kanal i Malo more predstavljaju TJESNAC za slobodnu plovidbu i možemo ih zvati bosansko-hercegovački KORIDOR/ JUNCTION do otvorenog mora. U ovom KORIDORU nikako ne smije biti uspostavljen suverenitet Republike Hrvatske nad suverenitetom Bosne i Hercegovine, nego mora važiti domaći suverenitet, kakav je priznat i svakoj drugoj državi u svijetu sa sličnim primjerom.
(XIV)
Na spomenutom KORIDORU Hrvatska ne smije vršiti nikakvu kontrolu ili jurisdikciju nad Bosnom i Hercegovinom, a Hrvatska to ipak uporno i sistematski čini. To znači da se Bosna i Hercegovina mora boriti i izboriti za ravnopravan status tako da se na tom KORIDORU primjenjuje slobodna
plovidba/navigacija i komunikacija za sva plovila, prelijetanje aviona i geoloska iskapnja i exploatciju mora i biota, te za polaganje podmorskih kablova.
(XV)
Osim toga, skoro godinu dana prije no što će postati samostalnom članicom UN (u junu 1991.), Republika Hrvatska je u potpunosti preuzela bosansko-hercegovačku luku Ploče. Ovim unilateralnim agresivnim potezom lišila je Bosnu i Hercegovinu bilo kakve mogućnosti upravljanja lukom koju je
izgradila za svoje potrebe.
(XVI)
U istom slijedu dogadjaja, Hrvatska Vojska je u suradnji sa HVO potisnula pedesetak i više km od morske obale regularne snage Armije BiH. Praktična posljedica takvog potiskivanja vidljiva je i danas: I dan danas u gradu Neumu na ulicama vijore hrvatske etničke i državne zastave, dok na BiH poluotoku Kleku stoji ugrađena šahovnica. Na tom prostoru BiH drzavnog teritorija, ne postoje državna obilježja Bosne i Hercegovine, što pokazuje neskrivenu namjeru Hrvatske da u potpunosti prisvoji taj dio BH primorja.
(XVII)
Nadalje, Pomorski zakonik Republike Hrvatske pogrešnom primjenom međunarodnog prava mora na štetu Bosne i Hercegovine zagovara ili najavljuje potpunu pomorsku kontrolu i dominaciju Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom.
(XVIII)
Upravo ovaj ishitreni dokument Hrvatske pokazuje da je Bosna i Hercegovina kao država bila spriječena, obmanuta, ali i nedopustivo neodgovorna i inertna da provede tranziciju od bivše jugoslavenske republike u samostalnu pomorsku državu na ispravan način.
(XIX)
Ugovor o granicama potpisan 1999 godine između RH i BiH ne sadrži KORIDOR za BiH do otvorenog mora pa je time štetan za BiH. Ovaj Ugovor nije ni ratificiran u Parlamentima dviju država pa je time međunarodno-pravno nevažeći, nije validan (ali se primjenjuje privremeno).
(XX)
Ispravno bi bilo da iz takvog štetnog međusobnog Ugovora BiH čim prije izađe – uz napomenu da će ugovorene kopnene i morske granice važiti i biti primjenjivane i dalje sve dok se ne postigne novo granično rješenje i ne potpiše novi Ugovor ili Anex postojećeg ugovora.
(XXI)
Ugovor o pristupu Luci Ploče i slobodnom prolazu kroz Neum se treba rješavati uporedno kao i drugi slučajevi povrata imovine Bosni i Hercegovini koje plodouziva RH jos od 1990s.
(XXII)
Pelješki most, zasnovan na nizu prijevara je nasilan i nelegalan politički motiviran projekt sa ciljem da spriječi određivanje neotuđivog morskog KORIDORA za Bosnu i Hercegovinu i da zauvijek spriječi nastavak funkcioniranja Bosne i Hercegovine kao pomorske države.
(XXIII)
Stoga svi ljudi, sve institucije u BiH i svi političari trebaju javno osuditi namjeru izgradnje Pelješkog mosta i pojedinačno i svi zajedno, bez obzira na suglasnost ili nesuglasnost, i svim sredstvima ga zaustaviti.
(XXIV)
Europska Komisija neće dozvoliti financiranje tog mosta ako javnost ukaže na prijevare i manipulacije i ako ukaže da most šteti Bosni i Hercegovini i ako se protivi njegovoj izgradnji.
(XXV)
Bosna i Hercegovina treba započeti Novi proces za uspostavu i određivanje neotuđivog KORIDORA do otvorenog mora. Na koji način?
– Pisanim zahtjevom Vladi Republike Hrvatske
– Pisanim zahtjevom Europskom Parlamentu i Europskoj Komisiji
– Pisanim Obavijesti i Prijavom graničnog spora prema Sekretaru Ujedinjenih Nacija
– Pisanom Prijavom graničnog spora na moru prema International Maritime Organisation IMO
– Pisanom Prijavom graničnog spora Međunarodnom Sudu za pravo mora u Hamburgu
– Europskom sudu za ljudska prava
(XXVI)
Ko može pokrenuti ovakav Novi proces/postupak:
– Predsjedništvo BiH, Viječe ministara, adekvatna domaća BiH Fondacija/Udruženje koje je učlanjena u International Maritime Organisation IMO
(XXVII)
Postoji više vrsta rješenja a svako rješenje mora osigurati fizički PRIKLJUČAK/SPOJ/JUNCTION od teritorijalnih voda Bosne i Hercegovine do otvorenog mora:
a) MEĐUNARODNI KORIDOR do otvorenog mora isti kao što je Republika Slovenija ishodila Arbitražnom Presudom od 29. juna 2017.
b) Proglašenjem ZAJEDNIČKOG DVOJNOG SUVERENITETA Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovina na morskom prostoru Neumskog i Malostonskog zaliva, Malog mora, Neretvanskog i Korčulanskog kanala pa sve do međunarodnih voda (otvorenog mora), prema uzoru na nekoliko sličnih rješenja u svijetu između susjednih država, naprimjer između SAD i
Kanade na Saint Lorence Waterway i t.d. Na ovaj način bi RH i BiH zajedno vršile DVOJNI suverenitet i jurisdikciju na cijelom ovom morskom prostoru.
c) Proglašenjem MEĐUNARODNIH VODA na morskom prostoru Neumskog i Malostonskog zaliva, Malog mora, Neretvanskog i Korčulanskog kanala pa sve do međunarodnih voda (otvorenog mora), prema uzoru na isto takvo rješenje u zalivu Aqaba u kojem se nalaze obale Egipta, Izraela, Jordana i Saudijeske Arabije a cijeli zaliv dužine 160 km i širine 17-24 km je proglašen međunarodnim vodama.
d) Ili posebno kreirano rješenje koje bi se dobilo povlačenjem posebnih bočnih ravnih crta, čime bi otvoreno more bilo uvučeno kroz Korčulanski i Neretvanski kanal dublje prema kopnu, sve do Neumskog i Malostonskog zaliva, to jest sve do teritorijalnih voda Bosne i Hercegovine.
Zaključak: Pelješki most se zasigurno ne smije graditi. Umjesto mosta za povezivanje hrvatskih teritorija bi se mogao graditi podmorski tunel, ali tek nakon određivanja KORIDORA za Bosnu i Hercegovinu do otvorenog mora i istovremeno sa izgradnjom BH luke na poluotoku Kleku.
__________
POMORSKO DRUŠTVO
JADRANSKO MORE
BOSNE I HERCEGOVINE
Nešad Alikadić
