NOVO: Objavljena knjiga ”Ključ” Mirsada Hadrovića

Početkom februara 2017. godine rožajska ‘’Avlija’’ je objavila pripovjetku “Ključ” Mirsada Hadrovića

Kao što je Tolstoj kazao: ”Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način.” Tako ni Eminova porodica u ovoj priči nije izuzetak. Gubitak brata u djetinjstvu zauvjek će obilježiti njegov ostatak života kroz koji će tumarajući pokušati da pronađe smisao svemu: od uglednog prodavca do pijanice koji će poslednji saznati da mu je otac umro, onda sunovrata u zatvor u kojem će pronaći smisao  onome čemu ga je podučio dok je bio dijete babo mu i lokalni efendija. Priča “Ključ” je prvenstveno odgojnog karaktera bazirana na islamskom predznaku koji nije pošteđen surove okoline; u njoj ćemo zateći porodicu koja živi težačkim životom kojim su obilježene mnoge generacije ovog podneblja. Ova priča je ujedno i ogledalo svakog od nas ponaosob i one linije koja se pod teretom života vrlo lahko i neosjetno pređe i padne u ruke svim nepodobnim porocima…

ZANIMLJIVO, POUČNO I UPEČATLJIVO DJELO

Mirsad Hadrović  “Ključ”, rukopisna proza

U poplavi raznoraznih knjiga koje se pojavljuju u savremenoj književnoj produkciji, rukopisna proza “Ključ” Mirsada Hadrovića je veoma zanimljivo, poučno i u mnogo čemu upečatljivo djelo, prepisano direktno iz života i podareno životu. Riječ je o literarnom prvjencu ovog autora koje se može svrstati u proširenu pripovjetku, a možda i kraći roman. Bilo kako bilo, tek ova rukopisna knjiga u svakom slučaju zaslužuje da ugleda svijetlo dana, na radost čitalaca svih uzrasta; kako mladih, tako i starijih. U njoj je data slika života jedne patrijahalne, vjerujuće porodice, njeno propadanje kada je jedan od njenih članova (Emin) upao u čeljusti poroka alkoholizma, koji je prvo njega doveo do samog ruba  bijede i propasti – do same provalije, na korak od smrti, od koje ga je spasilo kćerkino pismo na koje je slučajno naišao i njeno izbavljanje i povratak normalnom životu do koga je došlo zahvaljujući “ključu” koji glavni junak pronalazi u povratku zdravom životu bez poroka i u mirnom porodičnom životu. Drama glavnog junaka je opisana uvjerljivo tako da čitalac ima utisak da se ona odvija pred njegovim očima. Njegov put od uglednog poštenog trgovca, dobrog starješine svoje porodice, brzo se stropoštao sa njegovim upadanjem u grozomorne vode alkoholizma, koje su prvo njega uništile i dovele do samog ruba propasti, a potom i njegovu suprugu, briznu Selmu i njegovu djece Aminu i Amara, zatim oca Adema, koji poslije uzaludnog pokušaja da vrati sina iz “grešnih voda” brzo umire, ali ipak sa potajno nadom da ce se sin ipak, uz Božiju pomoć, vratiti na pravi put. Sa tom vjerom ostavio je amanet svojoj supruzi, Malki, takođe živom liku starice sa predobrim osobinama, porodične privrženosti i nesebične ljubavi prema sinu i njegovoj familiji, da sinu svu ušteđevinu i proda svu stoku, da bi on mogao otvoriti svoju radnju i da živi normalno sa svojom porodicom.

Pošto se sin Emin nakon jedne tuče, odlaska u bolnicu na liječenje i potom i zatvor, ipak vratio kući i započeo normalan život, bez i kapi alkohola, amanet je ispunjen. Porodica se ponovo vratila u u varoš, započela novi srećni život. Emin je otvorio svoju radnju, pa čak uspio da bude dobrotvor, da uz pomoć vjerskih sluzbenika i socijalnih radnika otvori odjeljenje za liječenje od alkoholizma i da na liječenje ubijedi svog nekadašnjeg kafanskog druga Miša.

Knjiga je protkana citatima iz muslimanskih svetih knjiga, koji nisu nametljivi i koji su odabrani u adekvatnom trenutku i životnoj situaciji, te psihološkom trenutku junaka ove priče, pa iako se nekom od čitalaca ove priče mogu učiniti previše “pedagoški” oni se ipak uklapaju u  glavnu idejnu konstrukciju ove pripovjetke – mini romana i imaju utemeljenje.

Radnja je ubjedljiva i dosta zanimljiva, dijalozi dobri, psihološki profile ličnosti dobro ocrtani, a opisi jasni. Ako se nešto može prigovoriti, čini se da su svi ljudi koji konzumiraju alkohol, pijanice i ništa više. Jedino je u odjeljenju za odvikavanje od alkohola autor pokušao dijelom osijetliti njihove profile, ne može se sve gledati kroz crno-bijele naočare.

Može neko od čitalaca pomisliti da je prenaglašena uloga vjere, jer je autor vjersko lice, ali se mora konstatovati da je ono u dijelu što je vjersko, istovremeno i duboko ljudsko i dobro usmjereno, tako da ne samo da ne smeta, nego može biti poučno i za čitaoce koji nisu vjernici.

U Beranama, 6. januar 2017.                      Braho Adrović, književnik

Mirsad Hadrović je rođen 20. 07. 1974. godine u Vrbici, opština Petnjica. Osnovnu školu završio u rodnom kraju dok je srednju školu (medresu) i Fakultet islamskih studija završio u Novom Pazaru. U toku studiranja bio je jedan od osnivača kao i glavni i odgovorni urednik studentskog časopisa Talib.

Godine 2013, objavio knjigu “Vakufi u Beranama”. Svoje stručne i literalne radove objavljivao je u Elifu, Glasu islama, Oslobođenju, Reviji Sandžak, itd.

Radi u Medresi ”Mehmed Fatih” u Podgorici, kao profesor na predmetu ahlaka, kao i  vaspitač. Oženjen je i ima troje djece. Živi u Podgorici.