Redakcija Alma Buljubašić-Maglić
.
NIKAD MALO JE
.
Ja imam moj dom
a imam i narod svoj
jutrom me duša vuče
u krajeve vruće…
U noći kad sklopim oči
želja se opet rađa
srce luta i luta
dole do rodnog kraja.
Ništa se kupit ne može
pare ne postoje te
Bosne nikad malo je…
Gdje god da lutam svijetom
sunce drugačije sja
nigdje tako lijepo nije
kao u struku Hercegovine…
Lutaću tako godinama
u duši i srcu skrivat ću
za njima boli moje
jer moj život to je
Bosne nikad malo je….
.
NAŠA SNAGA
.
U Bosni ja sam rođen,
i to je zemlja moja,
zemlja djedova mojih,
zemlja naroda svih.
Bosna je majka moja,
čuvam je u srcu svom,
tu je ognjište moje,
tu je topli moj dom.
Gdje god da krenem mati,
tebi se vraćam ja,
s tobom da dijelim
sreću, u tebi umrijet ću.
Ti si nam dala snagu,
puna si svoga dina,
jedna si jedina
Bosna i Hercegovina.
.
NIJE GRIJEH
.
Neko mi srce ište
osmijeh mi pruža na lice
uz proljetne kiše
sna nestalo više
Bol dotiće dušu
prodire kroz tijelo,
dok vjetrovi pušu
ljubavi se nije htjelo
Znam da nije grijeh
u zoru biti na prozoru,
tražiti stari osmijeh
milovati rosu
pogledom pratiti
nevidljivu kosu
