Poezija Antonije Cvitanović

Hrvatska

Antonija Cvitanović

 

 

 

 

 

UDALJENOSTI

 

 

Možda shvatiš koliko je velik

ovaj mali grad.

Koliko su široke njegove ulice

kada gledaš,a ne vidiš.

Kada tražiš, a ne pronalaziš.

 

Možda shvatiš koliko su duboke pukotine

na njegovim uskim pločnicima

u koje izgleda mogu propasti i nestati svi izvori čežnje i žudnje

u svojim svakodnevnim pojavama.

 

Možda shvatiš koliko je velik ovaj mali grad

kada osluškuješ,a ne čuješ,

prizivaš, a ne dobivaš odgovor.

 

Koliko se snova samo može izroditi i nestati

u tako malom gradu sa prevelikim udaljenostima.

 

 

RUKE

 

 

Možda sam i mogla izigravati damu

No ruke bi uvijek otkrile sve,

Jer niti jedna dama sigurno nema žuljeve.

 

Nema podočnjake i umoran pogled

Koji i iscrpljen uhvati svaku prljavost u nekoj šali.

 

Um jedne dame tako zasigurno ne funkcionira.

 

Možda sam i mogla glumiti finoću

Do prva dva fakinska koraka

Koji svojom jednostavnošću

Glasno daju do znanja

Koliko sam ustvari bila blizu zemlji.

 

Preblizu.

 

Nekad toliko nisko da me se čak moglo i pregaziti.

 

Jednu damu, ne bi gazio nitko.

 

Čak, i bacali bi svoje kapute na tlo

da se dami ne zaprljaju čista stopala

slinom neke usputne mlake.

 

A ja sam do gležnjeva bila u blatu.

 

Ne, ja zasigurno nisam bila dama.

 

Možda sam je mogla i izigravati,ali

Moje ruke otkrile bi istinu.

 

 

RAZLIKE

 

.

Vrati se onda

među one koje zoveš svojima!

 

Idi i ne osvrći se!

 

Idi i nada neka bude vjetar tvojim koracima.

 

Lažna nada bijedniče.

Kojoj ljubavi tragaš dalje od mene?

 

Idi i neka ti ližu rane

što ti ih je život samnom nanio.

 

Nepravda u trudu da od tebe spravim čovjeka..

 

Idi i prolijevajte si krv

što iste boje mora biti!

 

U suprotnom..

 

Kuda..

 

Kome ćeš se vratiti?

 

 

Kući,

moj blagi nemire.

 

Na svoje ognjište,

pod moje skute

da te opet zaštite.

 

 

PUT

 

 

Na put, na put!

 

Ne u nove pobjede.

U nove izdahe!

Mimohode časti što je prebjegla

na stranu srama.

 

Na put, na put!

 

U nove poraze

jer još dovoljno lekcija nije stečeno,

još dovoljno svjetova nije ugaslo

u poniženju vlastitih ruševina.

 

Na put,

u boj!

Za laž!

Za ponos!

 

Za izmišljene ciljeve ljigavosti

opravdavane maskom plemenitosti,

smjelosti i nade.

 

Na put,

 

za ovce što umiru slijepe u svojim stadima

unutar nevidljivih ograda

života što ih ubija.

 

 

 

Antonija Cvitanović
Antonija Cvitanović

Antonija Cvitanović, djevojački Ivić, rođena je u Karlovcu 21. svibnja 1986.

Završila je Osnovnu školu i Tehnološko-kemijsku srednju školu u Karlovcu nakon čega odlazi na studij Informatologije i komunikologije u Zadar.

Nakon druge godine napušta studij i vraća se u rodni grad.

Živi, radi i piše u Karlovcu, Hrvatska.

 

Istaknuta slika: Mrtva priroda, autorica: Divna Lulić