Redakcija Antonia Ivić
Antonija Cvitanović
UDALJENOSTI
Možda shvatiš koliko je velik
ovaj mali grad.
Koliko su široke njegove ulice
kada gledaš,a ne vidiš.
Kada tražiš, a ne pronalaziš.
Možda shvatiš koliko su duboke pukotine
na njegovim uskim pločnicima
u koje izgleda mogu propasti i nestati svi izvori čežnje i žudnje
u svojim svakodnevnim pojavama.
Možda shvatiš koliko je velik ovaj mali grad
kada osluškuješ,a ne čuješ,
prizivaš, a ne dobivaš odgovor.
Koliko se snova samo može izroditi i nestati
u tako malom gradu sa prevelikim udaljenostima.
RUKE
Možda sam i mogla izigravati damu
No ruke bi uvijek otkrile sve,
Jer niti jedna dama sigurno nema žuljeve.
Nema podočnjake i umoran pogled
Koji i iscrpljen uhvati svaku prljavost u nekoj šali.
Um jedne dame tako zasigurno ne funkcionira.
Možda sam i mogla glumiti finoću
Do prva dva fakinska koraka
Koji svojom jednostavnošću
Glasno daju do znanja
Koliko sam ustvari bila blizu zemlji.
Preblizu.
Nekad toliko nisko da me se čak moglo i pregaziti.
Jednu damu, ne bi gazio nitko.
Čak, i bacali bi svoje kapute na tlo
da se dami ne zaprljaju čista stopala
slinom neke usputne mlake.
A ja sam do gležnjeva bila u blatu.
Ne, ja zasigurno nisam bila dama.
Možda sam je mogla i izigravati,ali
Moje ruke otkrile bi istinu.
RAZLIKE
.
Vrati se onda
među one koje zoveš svojima!
Idi i ne osvrći se!
Idi i nada neka bude vjetar tvojim koracima.
Lažna nada bijedniče.
Kojoj ljubavi tragaš dalje od mene?
Idi i neka ti ližu rane
što ti ih je život samnom nanio.
Nepravda u trudu da od tebe spravim čovjeka..
Idi i prolijevajte si krv
što iste boje mora biti!
U suprotnom..
Kuda..
Kome ćeš se vratiti?
Kući,
moj blagi nemire.
Na svoje ognjište,
pod moje skute
da te opet zaštite.
PUT
Na put, na put!
Ne u nove pobjede.
U nove izdahe!
Mimohode časti što je prebjegla
na stranu srama.
Na put, na put!
U nove poraze
jer još dovoljno lekcija nije stečeno,
još dovoljno svjetova nije ugaslo
u poniženju vlastitih ruševina.
Na put,
u boj!
Za laž!
Za ponos!
Za izmišljene ciljeve ljigavosti
opravdavane maskom plemenitosti,
smjelosti i nade.
Na put,
za ovce što umiru slijepe u svojim stadima
unutar nevidljivih ograda
života što ih ubija.
Antonija Cvitanović, djevojački Ivić, rođena je u Karlovcu 21. svibnja 1986.
Završila je Osnovnu školu i Tehnološko-kemijsku srednju školu u Karlovcu nakon čega odlazi na studij Informatologije i komunikologije u Zadar.
Nakon druge godine napušta studij i vraća se u rodni grad.
Živi, radi i piše u Karlovcu, Hrvatska.
Istaknuta slika: Mrtva priroda, autorica: Divna Lulić
