Prikaz knjige ”Crveni makovi” autora Smajila Durmiševića (verzija prikaza na bosanskom jeziku)
Redakcija Haiku časopis CATTAILS, USA/SAD,
izdanje za januar 2016.
Prikaz uradili: Anđa Petrović (an’ya), glavni urednik
Peter Bartolović (PeterB), urednik
Sa engleskog preveli: Dajana Zečić – Durmišević
Jasmin Durmišević
Title: RED POPPIES (CRVENI MAKOVI)
Author: Smajil Durmišević, Bosnia and Herzegovina
Dimensions: 6 inches x 8 inches
Computer Processing: Smajil Durmišević
Book Cover: Ferida Abdagić
Drawings: Alija Kulenović
Language Editor/Proofreader for Bosnian: Željko Grahovac
Language Editor/Proof-editor for English: Elizabeth Harrison-Paj
English Translation: Đurda Vukelić Rožić, Croatia
French Translations of verses: Ivana Demić
Language Editor/Proof-editor for French: Adriana Katavić
German Translation of verses: Dragan J. Ristić
Language Editor/Proof-editor for German: Claudie Brefer
Reviewers: Dr. sc. Ljubomir Radovančević, Željko Grahovac, Dušan Mijajlović Adski, and Bojan Bogdanović Construction: Hardback
Total page count: 262
Publisher/Printer: “Meligrafprint” d.o.o Zenica
Publish date: 2015
Language: English, Bosnian, French and German
ISBN: 978-9958-677-21-2
COBISS.BH-ID 22208518
Price/Ordering: AtlasPoetica.org
CRVENI MAKOVI Smajila Durmiševića, poznatog, popularnog i poštovanog autora iz Bosne i Hercegovine, utjelovljuju samu srž njegove domovine i srž duše njegovih sunarodnjaka.
To možete zaključiti po referencama niza ljudi (poznati autori i znanstvenici), koji su učestvovali u izradi Crvenih makova, i to: prevoditelji i lektori za svaki jezik, umjetnici, recenzenti (koji su napisali predgovor i pogovor), i tako dalje…
„Crveni makovi“ Smajila Durmiševića je peta objavljena knjiga haiku i sadrži 200 haiku zapisa. Mislim da su njegovi radovi vrlo autentični, a meni omogućuju uvid u bosanski stil života, preko poezije i ljepote misli.
…
u hladu trešnje:
miris, kafa i eglen –
stari zavičaj
…
ljetna je žega:
ljudi i pčele pijuć’
mole uz vodu
…
bosansko selo:
starac u bašči kupi
opalo voće
…
u rodnom kraju –
čuješ žubor života
na mjesečini
…
zima – u magli
Bosna, pjesnik i jedan
usamljen patak
…
Ovaj autor, uz svo svoje znanstveno i stručno obrazovanje, uz mnoga priznanja od strane svojih kolega, uz brojne nagrade sa niza natjecanja, što je povećalo njegov rejting, nekako je uspio ostati skromna osoba u svom haiku pisanja.
…
četvrti marta,
kako je Tvorac strpljiv –
jaglac još cvjeta
…
nišan u travi –
a tamo gore roda
piliće hrani
…
jesenja kiša:
umiva suho klasje
i stari nišan
…
Lahko je shvatiti odmah, ako ste ljubitelji haiku kao međunarodnog jezika, da svaki ulazak u ovu poeziju je ulazak u široko otvoreno srce pjesnika Smajila, a njegovi haiku zapisi su primjeri nesvakidašnjih trenutaka, svojstveno svakom haiku pjesniku, koji doživljava prirodu, bez obzira gdje živi i piše.
…
razdragan dječak –
loveći ribu, štapom
dodirnu Mjesec
…
u blagom hladu
velikog hrasta – raste
maslačku snaga
…
u dahu vjetra
poruke stižu tajne –
pupoljku znane
…
Smatram da sam bila privilegovana što sam imala priliku pročitati ovu knjigu, tako pronicljivog autora, koji je mogao uključiti “ja” u haiku trenucima, na način koji nije mogao mnogi haiku pjesnik uspješno ostvariti, a neki haiku zapisi u ovoj knjizi su poput haiku zapisa velikog klasičnog japanskog haiku pjesnika Isse.
…
miriše ruža
u tuđem vrtu – jecam
tužan i sretan
…
na mojoj ruci
krupan šumski mrav – rekoh:
kako si, rόde?
…
zadivljen spazih:
na tvrdoj stazi raste
naš zlatni ljutić
…
jagliko zlatna,
na tvome nježnom struku
ostavih pogled
…
u hladu bora
sretoh znanca od lani –
leptira plavog
…
hodeći gradom
pozdravih staru lipu –
čude se ljudi
…
Nakon što sam citirala neke od haiku zapisa iz ove knjige, koji su moji osobni favoriti, ovdje su neki od haiku zapisa koji su favoriti moga muža Petera, jer smo oboje pročitali knjigu CRVENI MAKOVI Smajila Durmiševića, te imamo ulogu ko-recenzenata:
…
pokislo jutro –
mirišu sparnim grâdom
sinoćnji snovi
…
ljepotu Vječnog
vidim jasno – u tragu
gorskoga vuka
…
nebo i more –
kroz plavi beskraj minu
stopala njena
…
proljetni vjetar
pirnu i jaglac nježno
ljubicu dirnu
…
sjedim u šumi,
ja čovjek – i prođe mrav,
ne reče ništa
…
Ovo su samo neki od autentičnih i jedinstvenih radova Smajila Durmiševića, plodnog pisca, pjesnika entuzijaste i visoko produhovljene bosanske duše…
— UHTS cattails Book Reviewer, an’ya and PeterB, USA
