Redakcija Tačna godina gradnje Kučanske džamije se još ne zna. U literaturi se spominju 1779, 1797, 1819. i 1830. godina. Mr Halil Markišić se ne slaže sa tim podacima i navodi u monografiji ,,Rožaje — slikom i riječju kroz stoljeće’’ da je Kučanska džamija sagrađena krajem prve polovine 19. vijeka.
Prolazeći kroz Rožaje 1836. i 1838. godine putopisac Ami Boué (Hamburg, 16. mart 1794. — Beč, 21. novembar 1881.) navodi da u Rožajama postoji samo jedna džamija, što znači da Kučanska džamija nije sagrađena prije 1838. godine.
Ova džamija je sagrađena na uvakufljenoj njivi mula Ahmetage hadži Suljaginog Kardovića, oca mula Jakup efendije i dobila je ime po Kučanskoj mahali u kojoj se nalazi. Smještena je na lijevoj obali Ibra oko 200 metara daleko od Gornje džamije što je posljedica tadašnje plemenske podijeljenosti grada na Klimente i Kuče. Ispred Kučanske džamije nalazio se manji trg koji sada ima funkciju raskrsnice. U neposrednoj blizini džamije bili su dućani te se taj dio zvao Donja čaršija, otuda je u narodu prisutan i naziv Donja džamija. Kučanska džamija se naziva i Stara džamija, a naziv je nastao poslije obnove Gornje džamije 1966-68. godine na temeljima dotrajale džamije slične arhitekture kao kod Kučanske i drugih džamija sa drvenom munarom u sandžačkoj regiji i Bosni i Hercegovini.
Kako piše list Bosna od 22. februara 1870. godine na istočnoj strani Kučanske džamije postojao je mekteb koji je izgorio 1. februara 1870. godine zajedno sa jednom kafanom i dva dućana ispod nje. Sada se pored džamije na sjeveroistočnoj strani nalazi vakufska kuća u kojoj su smještene mektebske učionice, kancelarije Odbora Islamske zajednice i stanovi za imame-hodže.
U beogradskom listu Vreme od 5. avgusta 1934. godine novinar S. Ivezić u tekstu pod naslovom ‘‘Varoš sa jednom ulicom i džamijom, naherenom kao krivi toranj u Pizi’’ spominje i džamiju koja mu je skrenula pažnju zbog nakrivljene drvene munare na tradicionalnom strmom visokom krovu pokrivenom šindom. To drveno munare visoko 15 metara posljednji put je rekonstruisao Nedžib Nurković.
Kučanska džamija je konstruisana od kamena sa drvenim hatulama — integrisanim drvenim gredama koje pojačavaju i stabilizuju zidove. Korišćena je borova građa. Prizemlje je ukopano u zemlju i vidi se sa jugoistočne strane. U njemu je danas smještena abdesthana, mokri čvor i gasulhana. Južni ćošak prizemlja je pojačan potpornim zidom kao privremeno rješenje za sprečavanje daljeg urušavanja konstrukcije džamije.
Kamen je vidljiv na fasadi a sa unutrašnje strane je omalterisana i okrečena. Imala je trijem sa drvenim stubovima, drvenom ogradom i vanjskim mahfilom na galeriji trijema (vidi fotografiju A. Ademagića iz 1972. godine). Trijem je zatvoren — zastakljen 1983. godine.
Iako je renovirana više puta Kučanska džamija je sačuvala prvobitni izgled i predstavlja najvredniji i svakako jedan od rijetko sačuvanih kulturno-historijskih i sakralnih spomenika u Rožajama.
Trenutno stanje Kučanske džamije je zabrinjavajuće i neophodno je prije formalne zaštitе uraditi projekat obnove džamije u originalnom obliku na osnovu fotografija snimljenih prije 1983. godine i obezbijediti finansijska sredstva (kao dobar primjer navodimo obnovu Petnjičke džamije). To je obaveza kako Odbora Islamske zajednice u Rožajama, tako i lokalne i državne vlasti, jer ova džamija ne pripada samo onima koji je koriste, već je kulturna baština svih ljudi dobre volje kao i budućih generacija Rožajaca koji će sa pravom tražiti i pronaći krivce zašto je skoro sve od osmanlijskog naslijeđa uništeno u Rožajama.
_________________________
Istaknuta slika: Kučanska džamija, crtež Zorana Petrovića 1969. godine
