Redakcija
Najbolji bosansko-hercegovački karikaturista i ilustrator Šukrija Meholjić, pripremio je za štampanje novu monografiju. Ovo je treća po redu Meholjićeva knjiga, a povod je 25. godišnjica od srpsko-crnogorskog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici – piše Esad Krcić za Bošnjaci.Net.
Autor knjige, karikaturista i ilustrator Šukrija Meholjić, sa svojim radovima skreće javnosti pažnju na planetarni ratni zločin genocida u Srebrenici i BiH, te na takav način nastavlja svoju borbu protiv zaborava i negiranja genocida u svome rodnom gradu.
U recenziji akademik Svein Mønnesland naglašava da je knjiga Šukrije Meholjića opomena savjesti. Mønnesland ističe: „UN su slale humanitarnu pomoć za opkoljeni grad Sarajevo, ali nisu prekinule opsadu. Čak kad se pripremao genocid u Srebrenici UN nisu htjele spriječiti zločin“.
Veliki borac za ljudska prava, ali i prijatelj Bosne, dr. Dejvid Pettigrew, profesor filozofije, holokausta i genocida, na Univerzitetu Southern Connecticut State, u recenziji podvlači: „Knjigom Ne zaboravi Srebrenicu / Don’t Forget Srebrenica, Šukrija Meholjić vodi hrabru borbu protiv historijskog revizionizma i poricanja genocida, kako bi drugi mogli saznati istinu“.
Dok dr. Emir Ramić posebno naglašava. „U knjizi “Ne zaboravi Srebrenicu”/ “Do not forget Srebrenica”, Srebrenica se pojavljuje kao mjesto stravičnog zločina genocida i simbol stradanja svih okupiranih gradova u Bosni i Hercegovini. U Srebrenici se zaokružuje i dovršava barbarski pohod ekspanzionističkog režima koji je ognjem i mačem pravio Veliku Srbiju. Srebrenica je čvorno mjesto mape i mreže zločina nad Bošnjacima”.
| Šukrija Meholjić je Srebreničanin, po zanimanju arhitekt, od 1993. živi i radi u Norveškoj, a karikaturom se bavi više od 25 godina. Svojim karikaturama daje značajan doprinos mozaiku kulture pamćenja genocidne agresije na BiH sa fokusom na planetarni zločin – zločin genocida u Srebrenici. Dosad je imao niz samostalnih izložbi u mnogim zemljama Evrope. Radovi su mu objavljivani u mnogobrojnim printanim i elektronskim izdanjima bh i inostranih listova. Izdao je tri dvojezične knjige svojih karikatura pod naslovom “Pod zaštitom UN-a” / “Under the UN protection” (2007.) i “20 godina poslije”/ ”20 yearts later” (2015.) i “Ne zaboravi Srebrenicu”/ “Don`t forget Srebrenica” (2020.). Dobitnik je specijalnog priznanja stručnog žirija za svoje radove na Međunarodnom takmičenju karikatura o srebreničkom genocidu u Turskoj (2013). Osvojio je 1. mjesto za najbolju karikaturu na Medjunarodnom konkursu časopisa “Avlija” iz Rožaja (2015). Nosilac je mnogih zahvalnica od kojih i jedne posebne od Trakija Univerziteta i Balkan Instituta iz Edirne, Turska (2017). |
Meholjićeva knjiga karikatura / ilustracija nosiće dvojezični naslov: “Ne zaboravi Srebrenicu / Don`t forget Srebrenica”. Povodom najave izlaska monografije Meholjić je za Bošnjaci.Net izjavio:
– Ovo je moja treća dvojezična knjiga karikatura/ ilustracija pod naslovom: NE ZABORAVI SREBRENICU/ DON`T FORGET SREBRENICA, koja je planirana da izađe u povodu tužne 25. godišnjice genocida u Srebrenici.
Bošnaci.Net: S obzirom da svaki vaš rad govori više od hiljadu riječi, time ima i izuzetnu važnu poruku. Koji su crteži obuhvaćeni u trećoj knjizi i šta posebno ukazuju i označavaju?
MEHOLJIĆ: Crteži u ovoj knjizi su nastajali kad i događaji, dakle u periodu od 2015 – 2020. godine, sa izuzetkom onih karikatura nacrtanih u ovom periodu a koje oslikavaju zločin kad je ubijana moja Srebrenica i njeni nevini žitelji, i u istom redoslijedu oblikuju sadržaj knjige koji ima zadaću da rasvjetljava, svjedoči, podsjeća i upozorava na opasnost separatističkih ideologija i etnonacionalističkog ekstremizma, govora mržnje i nemoralne politike poricanja historijske, sudske i naučne istine o genocidu u Srebrenici kao paradigmi sveukupnih dešavanja u BiH, te zabrinjavajuće politike ravnodušnosti i izostanka adekvatne reakcije međunarodne zajednice.
Bošnaci.Net: Iako je izuzetnu tužan povod time i sadržaj knjige, ne krijete svoje zadovoljstvo pripremom za štampanje.
MEHOLJIĆ: Radostan sam da sam uspio uobličiti i pripremiti za štampu ovu moju knjigu – čuvara tužnih i bolnih uspomena na vrijeme kad je u genocidnoj okupaciji na RBiH i moju Srebrenicu ubijan, a u miru doubijan, jedan nedužni narod.
Bošnaci.Net: Kakve reakcije uopće očekujete?
MEHOLJIĆ: Ako sam ovom knjigom makar malo dodirnuo nečiju savjest ili podstakao na razmišljanje ili doprinio kulturi pamćenja, smatrat ću to dovoljnom satisfakcijom za moj višegodišnji trud, izjavio je za Bošnjaci.Net Šukrija Meholjić, koji je cijeli svoj rad u izgnanstvu posvetio ubijenoj rodnoj Srebrenici i domovini BiH. Meholjićevi radovi, tekstovu, česte reakcije mogu se čitati u norveškim i bh. medijima.
Bošnjaci.Net saznaju da će knjiga imati 108 stranica, sadrži 81 karikaturu / ilustraciju.
Izdavač knjige je Institut za istraživanje genocida Kanada.
Recenzije su napisali borci za ljudska prava, istinu i pravdu, svjetski eksperti za izučavanje i prevenciju o genocidu. Tu su:
– Akademik prof. dr. David Pettigrw, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na državnom univerzitetu Southern Connecticut (SCSU) New Haven, SAD;
– Akademik dr. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada;
– Akademik dr. Svein Mønnesland, profesor slavistike na Univerzitetu u Oslu, Norveška.
Ujedno tehnički dio knjige su odradili:
– Dizajn knjige: Šukrija Meholjić
– Prevod na engleski: Sanjin Meholjić
– Digitalna priprema za štampu: Zijad Golić.
U nastavku ekskluzivno objavljujemo recenzije na Meholjićevu knjigu
 |
Čast mi je izraziti dobrodošlicu čitaocu knjizi Ne zaboravi Srebrenicu Šukrije Meholjića. Biće te izazvani i promijenjeni njegovim crtežima. Šukrija Meholjić se može smatrati ili crtačem političkih crteža, ili kulturnim kritičarem, ali njegovi crteži na mnogo načina prevazilaze ove tradicionalne kategorije. Gospodin Meholjić je kazao da je počeo stvarati svoje crteže kako bi se borio sa svojim psihološkim bolom i beznađem kao izbjeglica u prisilnom egzilu iz Bosne i Hercegovine, nakon međunarodne agresije i genocida koji se dogodio od 1992. do 1995. godine. Vremenom je osjetio da njegovi crteži mogu doprinijeti kulturi sjećanja.
Crteži Šukrije Meholjića oživljavaju istinu o genocidu u Bosni i Hercegovini i njegovim posljedicama, na načine na koje riječi same nikada ne mogu prenijeti. Na primjer, crtež 171/17, pod naslovom (ne)pravda/injustice, uključuje čekić sudije s oznakom “Hag”, koji sapira krv s krvave ruke i noža. Srpski nacionalistički simbol visi na zglobu ruke. U ovom slučaju, ta slika izražava široku frustraciju pravnim presudama Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Takve frustracije proizlaze, na primjer, iz neuspjeha ICTY-a da donese presude u nizu predmeta, uključujući i neuspjeh postizanja presude genocida za optužbu broj 1 u slučaju Karadžića. Otuda, crtež gospodina Meholjića ukazuje na važnu kritiku dometa pravnih procesa u ICTY-u, uključujući i neočekivane oslobađajuće presude, kratke zatvorske kazne i prijevremena oslobađanja. Njegov crtež dramatizira količinu cinizma koje poručuju presude ICTY-a.
Nadalje, intenzivno koncentrirana simbolika crteža gospodina Meholjića koji su vezani za istinu o genocidu predstavlja jedan diskurzivni medij koji rezonira kod preživjelih. Generalno, politički crtani film, ili karikatura, funkcioniše zbog toga što prikazuje sličnost s poznatom osobom ili pitanjem. Mora postojati određen stepen umijeća u postizanju sličnosti koja daje karikaturi značenje i snagu. Karikature i simboli gospodina Meholjića govore preživjelima koji su bolno upoznati sa činjenicama genocida i drugih ratnih zločina. Preživjeli i oni koji su upoznati s regionom, prepoznat će Dodika, Grujičića, Karadžića, Šešelja i Vučića između ostalih u crtežima.
Na primjer, crtež 185/17, pod naslovom orden/medal, uključuje medalju koja je obješena preko krsta na kojem je natpis Vitalij Čurkin, ruski diplomata koji je stavio veto na odluku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija u 2015. godini, koja je trebala obilježiti 20. godišnjicu genocida u Srebrenici. Za svoj veto, Čurkin je posthumno odlikovan Ordenom srpske zastave prvog stepena od strane bivšeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. U “Istočnom Sarajevu”, u Republici Srpskoj, podignut je spomenik za Čurkina, kao znak zahvalnosti za njegov veto. Osoba koja stoji pored krsta u crtežu je Aleksandar Vučić, aktuelni predsjednik Srbije. Vučić nosi cvijet s jedanaest latica kojima se obilježava genocid u Srebrenici, cvijet koji mu je dala voljena srebrenička majka Hatidža Mehmedović na godišnjoj komemoraciji u Potočarima u julu 2015. godine. U crtežu, cvijet gubi svoje latice, možda simbolizirajući gubitak nade za pomirenje i pravdu. Stoga, pažljivo osmišljen crtež gospodina Meholjića dramatizira ovaj grozan slučaj poricanja genocida u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a.
Niz crteža, uključujući 197/18, pod naslovom potencijalni glasač/potential voter, 161/16, pod naslovom nepravda/the injustice, te 162/16, pod naslovom srebrenička klackalica/the seesaw of Srebrenica aludiraju na različite napore usmjerene ka nepravednom manipuliranju glasačkim procesom u Republici Srpskoj, posebno u odnosu na lokalne izbore u Srebrenici. Ova tri primjera ukazuju na tragičnu realnost da je, kada se održavaju izbori u Srebrenici, 8.372 žrtava genocida, sahranjenih u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, nepravedno spriječeno da glasa. Rezultat je da se bosanski Srbin koji poriče da se srebrenički genocid dogodio izabran za gradonačelnika Srebrenice.
Dodatni crtež koji bih želio spomenuti ovdje je 223/19, pod naslovom Muhić Fatima, koji uključuje sliku grobnice koja nosi ime Fatima Muhić i godine 1995-1995. Na crtežu se takođe nalaze i riječi: Srebrenički genocid. Ime na grobu je ime djeteta koje je umrlo na porođaju 11. jula 1995. godine, dok je njena majka tražila utočište u fabrici akumulatora u Potočarima. Ljudski ostaci bebe Fatime, najmlađe žrtve genocida, otkriveni su u masovnoj grobnici na području bivše fabrike akumulatora, i oni su ponovno sahranjeni u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari 11. jula 2013. godine. Njen mali sandučić [tabut], uz ostale koji pripadaju drugim žrtvama, predstavlja agonizirajući podsjetnik ekstremne okrutnosti u srebreničkom genocidu.
Knjigom Ne zaboravi Srebrenicu/Don’t Forget Srebrenica, Šukrija Meholjić vodi hrabru borbu protiv historijskog revizionizma i poricanja genocida, kako bi drugi mogli saznati istinu. Crtež 225/19, na primjer, pod naslovom p. handke, protestira odluci Nobelovog komiteta za književnost da nagradi Nobelovom nagradom Petera Handkea, autora koji je porekao srebrenički genocid i koji se istakao svojom podrškom ekstremnom srbijanskom nacionalizmu i Slobodanu Miloševiću. Crtež prikazuje Handkea kako sjedi na gomili lobanja. Nobelova medalja, s koje curi krv, visi s njegove olovke. Nobelova nagrada za Petera Handkea, nagrada za srpski ekstremizam, osporava genocid na svjetskoj pozornici: poricanje genocida maskira se kao “visoka kultura” – ljubaznost Švedske akademije. Aktuelan crtež gospodina Meholjića privlači pažnju svijeta na moralnu izopačenost odluke Švedske akademije.
Crteži gospodina Meholjića su postali, za preživjele, duboko važan kulturni resurs za očuvanje i iskazivanje istine o genocidu, i o problematičnom zavještanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njegovi crteži pružaju nadu da istina o genocidu nikad neće biti zaboravljena i da će je šira javnost bolje upoznati.
David Pettigrew, doktor nauka,
Profesor filozofije, holokausta i genocida,
Univerzitet Southern Connecticut State;
Član, Upravni odbor, Program za genocid Univerziteta Yale;
Potpredsjednik, Akademija nauka i umjetnosti, Connecticut, SAD;
Član odbora, Bosansko-američki Institut za genocid i Obrazovni centar, Chicago, Ilinois, SAD; Međunarodni Tim eksperata, Institut za istraživanje genocida Kanada;
Član, KRUG 99, Sarajevo
 |
Prošlo je dvadeset pet godina od jula 1995. godine u Srebrenici. Brojna pitanja i dalje traže odgovore! Šta je naš život poslije toga? Kuda ide naša egzistencija dvadeset pet godina poslije genocida? Šta je to naša budućnost poslije genocidnog zaokruženja stradanja Bosne i Hercegovine u Srebrenici? Odgovor na pitanja daje Šukrija Meholjić u svojoj novoj knjizi pod naslovom “Ne zaboravi Srebrenicu”/”Do not forget Srebrenica”.
U knjizi “Ne zaboravi Srebrenicu”/”Do not forget Srebrenica”, Srebrenica se pojavljuje kao mjesto stravičnog zločina genocida i simbol stradanja svih okupiranih gradova u Bosni i Hercegovini. U Srebrenici se zaokružuje i dovršava barbarski pohod ekspanzionističkog režima koji je ognjem i mačem pravio Veliku Srbiju. Srebrenica je čvorno mjesto mape i mreže zločina nad Bošnjacima.
Šukrija traži odgovor na pitanje: Da li smo nakon dvadeset pet godina svjesni šta nam se desilo i šta nam se dešava? Da li imamo snage da mislimo u postgenocidnoj egzistenciji? Imamo li volje da prevaziđemo poziciju žrtve u kojoj smo zatočeni? I daje odgovor. Genocid u Srebrenici predstavlja zaokruživanje procesa zločina nad Bosnom i Hercegovinom i njezinim građanima – dovršenje projekta „čiste“ srpske teritorije u Bosni i Hercegovini. Sasvim je jasno da se taj proces nije mogao sprovesti bez režima optuženog ratnog zločinca Slobodana Miloševića u Beogradu. Danas srbijanska vlast vrlo uspješno svu odgovornost za genocid u Bosni i Hercegovini podmeće bosanskim Srbima koji su Dejtonski sporazum o miru pretvorili u sredstvo gušenja države Bosne i Hercegovine.
Šukrija traži korijene neodgovornost prije svega intelektualaca prema stradanju Srebrenice i genocidu koji je potopio humanističke nade svijeta. Šukrija traži precizno imenovanje zločina. Ne bi smjeli Srebrenicu, kao simbol stradanja i mjesto gdje se genocid pokazuje u najstrašnijem obliku, pretvoriti u priču o broju stradalih, prepirku o brojkama, jer sadržaj Srebrenice ne može biti sveden na statističke podatke koji, naravno, imaju svoje mjesto u cjelini sprovedenog zločina genocida. Genocid u Srebrenici, također, ne može se koristiti u političke svrhe i manipulacije u borbi za pozicije vlasti bošnjačkih političara, s jedne strane, niti se može negirati u iste svrhe s druge strane.
Genocid nad Bošnajcima Srebrenice je i sastavni dio evropske svijesti i savjesti. Šukrija upozorava da je pitanje genocida, ustvari, pitanje cijelog čovječanstva. Genocid u Srebrenici treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje UN, Evropske Unije, a nikako genocid svoditi na manifestacije jednom godišnje na dan 11. juli.
Genocid u Srebrenici se mora prije svega vezati za državu Bosnu i Hercegovinu. Kompleksnost pitanja o genocidu zahtijeva da na više razina govorimo i djelujemo, a jedna od njih književna je izuzetno važna da bi se deblokirale zatomljene informacije o počinjenom genocidu nad Bošnjacima. Književna riječ Šukrije deblokira činjenice i informacije o genocidu – o tome ko je počinio genocid, ko je žrtva genocida, u kojoj zemlji je izvršen genocid i koji su ciljevi genocida. Šukrija u svojoj knjizi polazeći od činjenice da genocid udara u same temelje društva traži etičku odgovornost u kojoj bi spremnost da se kolektivno priznaju zablude otvorila mogućnosti ostvarenja demokratskog društva i njegovih vrijednosti.
Poruka Šukrije je da ne smijemo genocid nad Bošnjacima u Srebrenici pretvoriti u manifestacije obilježavanja genocida, a ništa ne poduzimati na strani prava i pravde. Djelo genocida se mora sankcionirati idejno, po ličnostima i faktički po ustroju države Bosne i Hercegovine.
Imajući sve navedeno prepuručujem štampanje ove značajne knjige.
Akademik Emir Ramić
Hamilton, Kanada
22. 02. 2020
Knjiga Šukrije Meholjića opomena je o savjesti. Ne radi se o savjesti zločinaca, onih koji su počinili genocid, jer, pretpostavljam, oni nemaju savjesti. Ali ima drugih koji imaju razloga da osjećaju grižnju savjesti. Od početka agresije protiv Bosne i Hercegovine mnogi su odgovorni što se ništa nije poduzelo da se barbarstvo zaustavi. Ujedinjene nacije poslale su svoje trupe da “sačuvaju mir“ u zemlji već duboko zahvaćenoj ratom. To je dovelo do ponižavajućeg položaja međunarodnih vojnika, ali važnije – da su Bosanci i Hercegovci stradali. UN su slale humanitarnu pomoć za opkoljeni grad Sarajevo, ali nisu prekinule opsadu. Čak kad se pripremao genocid u Srebrenici UN nisu htjele spriječiti zločin. Od početka rata europske velike sile nisu se složile oko poduhvata da se situacija u BiH riješi. To neslaganje je koštalo mnogo nevinih života. Mnogi zapadni mediji nisu razumjeli (ili nisu htjeli razumjeti) uzrok sukoba. Kad je konačno došlo do primirja, međunarodna zajednica nije odmah zaustavila i kaznila odgovorne za zločine. Bosni i Hercegovini je nametnut ustav koji dugoročno nije valjao. Gledajući karikature Šukrije Meholjića sjećamo se svega toga. Neka nas grize savjest!
Akademik Svein Mønnesland
Oslo, 26.02.2020
