Sonja Kosanović
Šolja mlijeka
Još uvijek pamtim to jutro.
Ustali smo ranom zorom mali brat i ja. Uvijek bi nas budila prva dnevna svjetlost jer su nam prozori bili goli. Majka je, kao i svakog jutra, na stari, trošni sto stavila šolju toplog mlijeka. Jedna šolja mlijeka bila je za mene i mog malog brata; majka nije imala više.Stegne me u srcu svaki put kad se sjetim tih dana. Sjećam se da je otac otišao u vojsku i više za njega nismo čuli. Majka je brinula o nama dvojici, svaki dan stvarajući čuda kako bi nas prehranila, a naveče sam je ponekad čuo kako se moli, srčano i sa vjerom, kao da je odozgo neko stvarno gledao na nas.
Tih dana slušali smo priče ojađenih žena iz komšiluka o tome kako stanje nije dobro i kako dolaze po sve muškarce koji su napunili osamnaest godina, ali činilo mi se tako dalekim, poput neke alternativne stvarnosti u kojoj ja nisam živio. Činilo mi se toliko nevezanim za mene i ja sam stvarno mislio da se to meni ne može dogoditi. Po mene neće doći. Ja sam tek napunio osamnaest.
Tog jutra brat i ja spremali smo krevet u kome smo spavali kada sam čuo majku kako viče u drugoj sobi i dva krupna muška glasa kako joj brzo odgovaraju. Pošao sam da otvorim vrata, ali ona su se otvorila prije nego što sam stigao i da dohvatim kvaku. U sobu banuše dva visoka muškarca u zelenim uniformama koje prepoznah kao naše. Lica su im bila gruba i stroga, o ramenima su im visile puške. Uhvatiše me pod ruke i rekoše mi da pođem sa njima. Izveli su me iz kuće. Dobro se sjećam majke kako ide za nama plačući i moleći ih da me ne odvedu. Moj brat, petogodišnje dijete, iako nije shvatao šta se dešava, osjetio je u sebi nekakvu tugu, i počeo da plače, dobro se sjećam. Dobro se sjećam i toga da sam, gledajući ga, pomislio da djeca ne bi smjela osjećati ovakvu tugu, da nijedno dijete ne bi smjelo ovako osjetiti težinu života. Sjećam se da sam se zapitao kome se majka naveče moli.
Ispred kuće nas je čekalo još vojnika. Stavili su me u nekakav kombi u kome je bilo još momaka poput mene. Svi su mi izgledali uplašeno. Na pameti mi je bio otac. Je li i njemu ovako bilo? Je li i on ovako upoznao svoje ratne drugove, nekad strance, a zatim ljude na koje se oslanja u borbi na život i smrt? Dobro sam im pogledao svima u oči. Znao sam da neke od njih kasnije možda više nikada neću vidjeti. I bili su mi dragi, iako ih nisam znao, iako smo bili tek na početku svog tog haosa.
Sa strane puta stajale su one žene čije sam priče o odvođenju mladih momaka slušao. U glavi mi se pojavila misao da će se i o meni pronijeti ta ista priča i da će se neki mladić u svom umu ograditi od nje. Neki mladić biće ubijeđen da se ovo njemu neće dogoditi. I u sebi sam zamolio sve nebeske sile da bude u pravu. Ove misli su mi prolazile kroz glavu, kao i maštanja o tome kako ću možda sresti oca, dok je kombi odlazio.
Okrenuo sam se dok smo se udaljavali taman na vrijeme da vidim majku kako plače i brata kako joj steže iznošenu suknju i briše njome dječije suze. To sjećanje urezalo se u moj mozak.
Tog jutra su me doveli u bazu ošišali me, obukli u zelenu uniformu i dali mi pušku u ruke sa riječima: ‘’Ti si sada odrastao muškarac.’’ Nisam znao kako se rukuje puškom. Nisam bio odrastao muškarac. Bio sam dijete koje su jednog jutra odveli od majke i brata iz malog, siromašnog, ali toplog doma i poslali u rat, ne dozvolivši mu ni da ih zagrli.I ja sam morao naučiti da živim s tim.
Od tog jutra prošlo je mnogo godina. Majku i brata više nikada nisam vidio, ali i dan danas, u tmurnim jutrima kad me teški snovi probude ranom zorom, mogu da se zakunem da osjetim miris toplog mlijeka u šolji na starom stolu i pomislim da će me ovog puta možda, ali samo možda kad otvorim vrata njih dvoje čekati ispred.
Sonja Kosanović rođena je 1997. godine u Bosanskoj Gradišci. Osnovnu i srednju školu završila je u Banjoj Luci, a trenutno je apsolvent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. Svoju sklonost ka kreativnom pisanju pokazala je još u osnovnoj školi pišući poeziju, od koje su neke pjesme objavljene u školskom časopisu ‘’Koštana’’. Od svoje desete godine piše prozu. Trenutno radi na zbirci kratkih priča koju planira objaviti ove godine.