Tri pjesme Alije Džogovića

Poezija

Alija Džogović

 

 

 

 

 

 

ROŽAJE NA IBRU

 

Rožaje je, asli, nasred svijeta,

tako su pričali stari

a i ja sam to dobro pritvrdio.

Bog mu dao svaku ljepotu,

smjestio ga nasred dženeta –

od Urija do Bandžova,

od Zeleni do Dimiškina mosta,

između Klanca i orlova,

ptice i vuka,

između tišine i zvuka…

 

Bogme, ako Rim ima Tibar

Rožaje ima Ibar.

Ima Vavilonsku kulu

i sevdah Fatu

sa zlatnim jabukama na jeleku

i srmali belenzucima

na bijelim rukama.

 

Ima Rožaje brze atove

i dobre binadžije,

ima Mata i Šema,

a bilo je aga i begova,

ima Šejha Muhameda

i njegove Ćitabe,

ima brkatog Dacu

i Hajlu hajlovitu,

ima Grdanov laz

i priču bajkovitu…

 

Bogme, ima i bistru rijeku Crnju –

i kada se Fata u njoj kupa

bijela je kao snijeg

na Bisernici.

 

Ima Rožaje stotinu strana svijeta

i sve je cvijet do cvijeta –

od Sarajeva do Stambola,

od hljeba do neba,

s Mašika na Magreb…

Ima zvijezda po homarima,

i pomrčine i gorčine,

a povrh svega

sevdah Fatu i vedrine.

 

Dok je Rim na Tibru,

biće Rožaje na Ibru –

sve zbog Fate.

Dok blista Pariz na Seni,

blistaće i Rožaje kod Zeleni –

sve zbog Fate.

 

Pa neka Crno more ima Soči,

Rožaje ima Fatine oči.

Neka Azija ima Alma Atu,

Rožaje ima lijepu Fatu…

 

O, veliki Rime,

šta si prema Rožajama,

kad nemaš lijepu Fatu

u šamli dimijama.

 

Dok Netolicka na Vltavi

u Zlatnom Pragu

sluša simfonije slavnog Smetane,

Fata u Rožajama, na Ibru,

niže pjesmu u đerdane.

 

Priča se da je Rožaje

nasred svijeta

i Fata cvijet od cvijeta.

 

Pa neka Rim ima Tibar,

Rožaje ima bistri Ibar.

Poštovanje Vltavi i Soči,

ali Ibar su Fatine oči.

 

U svetim knjigama piše

da je Rožaje bašta Dženeta,

blijede sjenke su vrteške

Pariz i Kreta.

 

Samo je jedno Rožaje na svijetu,

samo je Fata cvijet u cvijetu.

 

 

NISAM JA PROTRČAO KROZ ROŽAJE

 

Nisam ja protrčao kroz Rožaje,

što Kalače nema more nisam kriv.

Dobri moji Rožajci, Fata je

sve što sanjam, i što sam živ.

 

Nisam ja protrčao kroz Rožaje,

ne znam šta ko u Japanu radi,

kome Kuvajt naftu prodaje,

šta se zbiva u francuskoj vladi.

 

Nisam ja protrčao kroz Rožaje,

ja sam samo poeta nježni,

cvijet u cvijetu Fata je –

izgoreće me njen pogled snježni.

 

Nisam ja protrčao kroz Rožaje,

niz Klanac sam sišao jedne zime;

uz đerđef od biljura Fata je

vezla pjesmom tanke rime.

 

Nisam ja protrčao kroz Rožaje,

ne znam sa kim tamo neka Brižit spava.

Ašik Fata najljepša je,

Za njenu glavu – sto glava.

 

Nisam ja protrčao kroz Rožaje,

preko Kule pješke sam stigao u Metohiju.

O, dobri Rožajci, šta je, šta je?!…

Lijepa je Fata otišla – u Poeziju.

 

Zaista, ja nisam nizašta kriv,

nemam ratnih odlikovanja, nemam vilu.

Pa, eto, dobro sam, i živ;

karneval je u Brazilu.

 

.

PJESMA IZ CVIJETA

 

Čudo od ovog svijeta –

sve cvijet do cvijeta!

 

Onaj moj prijatelj s Nebeskog Krova

ukopavao se do juče u rovu

do rova…

Moj prijatelj bjelokosi

recituje stileme o Materidži i Studencu…

To on, u stvari, sam sebi prkosi

leteći iznad cvijetne Rogozne

na razbarušenom sjevercu.

 

Moj prijatelj iz Dubova

bilježi

koliko je čaša popio

na autobuskoj stanici u Pazaru

držeći svaku na nišanu

iz rova.

Recitujemo obojica jednu pjesmu staru

u sunčanoj luci Rogozne –

po ritmu Mulen-ruža…

Ništa,

baš ništa…

Ovo se ne može rimovati

ni sniti…

 

Dobro ti je ono, moj prijatelju,

o Majci Šahi iz Šahovića.

Piši lijepe pjesme, patriotski,

ali se uzdaj use.

Neki se tamo šepure idiotski…

Ne možeš više rimovati

Čečene i Ruse

u Alma-Ati.

 

Lijepo je voljeti knjige,

moj prijatelju po sudbini,

ali je uzaludno.

Sve cvijet do cvijeta

srcu u dubini.

Čudo

ovog svijeta

u tišini.

 

Voze me neki bolesni individualisti

preko Rogozne

u Rožaje,

kad tamo, među pticama –

nema je…

 

Bila je nekada u svakoj pjesmi,

u svakom cvijetu.

Još joj lijepa glava leprša

iznad svih u svijetu.

 

Preko Kule putujem u neizvjesno,

po paklu.

Samo se njen blijedi lik

još purpurno rascvjetava,

na nestvarnom staklu

moje pjesme iste oči,

ista glava.

 

Čudo od ovog svijeta –

ova je pjesma

iz cvijeta.