Tri pjesme Envera Muratovića

Poezija

Enver Muratović

 

***

 

Ljubim kamen što si takla

Rukom svojom davnog ljeta;

Ja – griješnik, željan Pakla,

Na svijetu – bez svijeta!

 

Jer, bez tebe ljeto nije

Kao ljeta prošla što su;

Nemam nikog da usnijem…

Nikog nemam. Muke to su!

 

Sada nijem smišljam kud’ ću:

Putevi su svi za Nigdje;

Ostao bih – nemam kuću!

 

Imal’ išta za me igdje?

Ljubim kamen kud si prošla…

Smrti, moja – dobrodošla!

 

 

K’O DA ME NI BILO NIJE

 

Neka ti kažu nebesa

Koliko ima te, Ženo

U ovoj tišini plesa

Krvi što ključa venom;

 

Neka ti pokažu ptice

Lepetom mekih krila

Koliko žudim da lice

Dotaknem tvoje k’o svila;

 

Koliko hoću – a strah me –

Obgrlit’ lukavo, mila,

Tvoj struk! A prah me

 

Starosti polako krije…

Biću tek san što si snila –

K’o da me ni bilo nije.

 

DA UĐEŠ U SAN

 

Iz svake knjige javljaš se ćutke,

Dobro me držiš budnog do zore;

Sklopljenih očiju, k’o u lutke,

Odletiš iz sna kroz prozore.

 

I bolno hoću da te dovučem:

Stežem ti ruku, ali bez snage;

Kako i danas – tako i juče

Nestaješ usred srebrne magle.

 

I ne znam kako do novih snova,

I da li hoćeš biti u njima

K’o u riječima što su slova;

 

Čekaću zato, smrvljen od bola,

(Sred vrelog ljeta – meni je zima!)

Da uđeš u san mekano gola…

 

 

 

enver (Custom)Enver Muratović, rođen je 18. marta 1978. godine u Rožajama. Objavio zbirke poezije:  ZA SUNCEM ZAVIČAJA, MRZ Pljevlja, 1996;  SUNCE U ČAŠI (haiku), Rožaje 1997; UZMI I OSTATAK MENE, MRZ Pljevlja 1998; DRUGA OBALA, KOMOVI Andrijevica, 2001; NAOPAKO, Centar za kulturu Rožaje 2004.