
Jelena Jeka Kočović, rođ. Stepanović, rođena je 26. avgusta 1984. godine u Kragujevcu, Srbija. Svoje detinjstvo kao i školske dane provela je u svom rodnom gradu.
U junu 2003. godine dobila je diplomu o završenoj srednjoj ekonomskoj školi, smer – ekonomski tehničar. U maju 2004. godine počinje da radi u mlekari Kuc Company kao referent sirovinske službe. Od malena piše pesme i priče, književnost i muzika su sastavni deo njenog života. Do sada je napisala oko trista pesama i dve priče (još je sve u rukopisu). U junu 2012. godine, u magazinu Stil, objavljen je odlomak iz njene priče „Sasvim obična priča“ U decembru 2013. godine dobila je treću nagradu za kratku priču na petom međ. festivalu poezije i kratke priče “Stanislav Preprek”. U februaru 2014. godine, povodom dana zaljubljenih, na kokursu “Pjesme nad pjesmama”, dobija diplomu za najintimniju ljubavnu pesmu. U martu 2014. godine, dobila je treću nagradu za kratku priču na trećem međ. festivalu poezije i kratke priče “Pavle Popović” Povučena je i tiha osoba, iskrena… Veliki je borac u životu, za svoju porodicu i svoje najmilije spremna je na sve.
MUŠKARAC I ŽENA
Muškarac u životu mnogo znači,
da usreći ženu, samo malo treba,
samo malo njegove pažnje i ljubavi
i ponekad da joj skine neku zvezdu sa neba.
Muškarac ume da bude nežan
i često ume da obraduje ženu,
kada iskreno voli na sve je spreman
da osvoji ljubav njenu.
Ali muškarac, kao muškarac,
voli s vremana na vreme da švrlja,
napravi po neku glupost,
izneveri ženu i tako zabrlja.
Žena kao žena,
uvek krhka i nežna,
na sve je spremna,
čak i da oprosti ono
zašta oproštaja nema.
15. oktobar 2005. godine, subota, Kragujevac
KAD POGLEDAM OČI TVOJE
Kad pogledam u oči tvoje,
kao more, bistre, plave,
ludo zaigra srce moje,
ja zaboravim tad na sve.
Osmeh tvoj toplinom zrači,
meni to mnogo znači,
osmeh tvoj srce mi greje
i duša moja sa tobom se smeje.
30. oktobar 2004. godine, subota, Kragujevac
TI SI MOJA NAJVEĆA SVETINJA
Ti si moja najveća svetinja,
srce što kuca u grudima,
samo jedan osmeh tvoj
ulepšava život moj.
Ti si moja najveća svetinja,
moga plavog neba
zvezda najsjajnija.
Ja nikada neću da te zaboravim,
jer te ludo i iskreno volim.
I da se ruši ceo svet,
u mom srcu živiš,
i tako će biti zauvek.
Rašo
Debe
18. oktobar 2005. godine, utorak, Kragujevac