Tri pjesme Jelene Kočović

Poezija
Jelena Jeka Kočović
Jelena Jeka Kočović

Jelena Jeka Kočović, rođ. Stepanović, rođena je 26. avgusta 1984. godine u Kragujevcu, Srbija. Svoje detinjstvo kao i školske dane provela je u svom rodnom gradu.

U junu 2003. godine dobila je diplomu o završenoj srednjoj ekonomskoj školi, smer – ekonomski tehničar. U maju 2004. godine počinje da radi u mlekari Kuc Company kao referent sirovinske službe. Od malena piše pesme i priče, književnost i muzika su sastavni deo njenog života. Do sada je napisala oko trista pesama i dve priče (još je sve u rukopisu). U junu 2012. godine, u magazinu Stil, objavljen je odlomak iz  njene priče „Sasvim obična priča“ U decembru 2013. godine dobila je treću nagradu za kratku priču na petom međ. festivalu poezije i kratke priče “Stanislav Preprek”. U februaru 2014. godine, povodom dana zaljubljenih, na kokursu “Pjesme nad pjesmama”, dobija diplomu za najintimniju ljubavnu pesmu. U martu 2014. godine, dobila je treću nagradu za kratku priču na trećem međ. festivalu poezije i kratke priče “Pavle Popović” Povučena je i tiha osoba, iskrena… Veliki je borac u životu, za svoju porodicu i svoje najmilije spremna je na sve.

 

MUŠKARAC I ŽENA

 

Muškarac u životu mnogo znači,

da usreći ženu, samo malo treba,

samo malo njegove pažnje i ljubavi

i ponekad da joj skine neku zvezdu sa neba.

Muškarac ume da bude nežan

i često ume da obraduje ženu,

kada iskreno voli na sve je spreman

da osvoji ljubav njenu.

Ali muškarac, kao muškarac,

voli s vremana na vreme da švrlja,

napravi po neku glupost,

izneveri ženu i tako zabrlja.

Žena kao žena,

uvek krhka i nežna,

na sve je spremna,

čak i da oprosti ono

zašta oproštaja nema.

 

15. oktobar 2005. godine, subota, Kragujevac

 

 

KAD POGLEDAM OČI TVOJE

 

Kad pogledam u oči tvoje,

kao more, bistre, plave,

ludo zaigra srce moje,

ja zaboravim tad na sve.

 

Osmeh tvoj toplinom zrači,

meni to mnogo znači,

osmeh tvoj srce mi greje

i duša moja sa tobom se smeje.

 

30. oktobar 2004. godine, subota, Kragujevac

 

 

TI SI MOJA NAJVEĆA SVETINJA

 

Ti si moja najveća svetinja,

srce što kuca u grudima,

samo jedan osmeh tvoj

ulepšava život moj.

Ti si moja najveća svetinja,

moga plavog neba

zvezda najsjajnija.

Ja nikada neću da te zaboravim,

jer te ludo i iskreno volim.

I da se ruši ceo svet,

u mom srcu živiš,

i tako će biti zauvek.

 

Rašo

Debe

 

18. oktobar 2005. godine, utorak, Kragujevac