Redakcija Slobodan-Zoran Obradović
Slobodan Zoran Obradović
.
NEPRILAGOĐEN
.
Ne želim nikom da se dodvorim.
Ne želim rep da podvučem.
Hoću da riječ govorim,
Da laž do nogu potučem!
.
Kažu da sam neprilagođen,
Da neću da živim sa mirom,
Ali ja sam takav rođen.
Pa zar život zovete hirom?!
.
I šta bi to trebalo – da vam se svidim?
Da čučnem, bauljam i šenim?
A, sebe od sebe da se stidim!
Hvala, ne,
Ja sebe suviše cijenim!
.
OČI
.
Šta su to oči?
Oči su okna!
Kakva bre okna?
Duboka, duboka!
Koliko duboka?
To niko ne zna!
Ko mjeri svemir i njegov nemir,
taj možda zna da kaže za oko
koliko zna da bude duboko.
Sta je to duša?
Nešto što sluša!
Koga bre sluša i šta sluša duša?
Drugoga čovjeka od kad je v’jeka
A, ako ne sluša?
To nije duša !
A ljubav šta je?
Kad čovjek daje!
šta bre to daje?
Voleći tebe
daje ti sebe
I oči i dušu i sav svoj nemir
Ugradi u tvoj zvezadni svemir.
.
TOG JUTRA…
.
Tog jutra – samo da sam znao –
dok sam koračao niz drum stari,
već na prvom koraku bih stao,
ali nisam znao kako stoje stvari…
.
Nisam znao gdje ja to odlazim –
da u stvari idem iz djetinjstva svoga,
i bilo mi važno kako gazim,
kako sam odjeven – sjećam se toga…
.
Pa sada odjeven tugom – stojim
dok istim putem pratim dijete…
Od tada do danas korake brojim –
korake moje do tuge i sjete.
.
Sjetim se uvijek ruke koja maše –
još dugo nakon odlaska moga…
Suze u oku majke naše –
sjećam se suze… i samo toga…
.
Jutros me evo – otac koji prati
i u srcu ima bezrazložnu tugu.
U rastanku novom – čovjek sam što shvati:
da život je samo šetnja po krugu.
.
Tog jutra zauvijek odoh, a tek sada duša shvati,
iz toplog okrilja djetinjstva svoga,
i sad sam neko ko drugoga prati…
Shvatam i plačem – plačem zbog toga.
.
Slobodan- Zoran Obradović, rođen u Beranama 18. 03. 1962. godine. Osnovnu školu završio u Gusinju, Gimnaziju u Plavu a Ekonomski fakultet u Podgorici 1984. godine.
Objavio je knjige poezije i proze: „Korak po korak san po san“, „Neprilagođen“ i knjigu poezije za djecu „Rasteš kao da te za uši vuku“. Pokrenuo ideju za nastanak, i bio urednik zajedničke knjige 36 autoraStihom govorim u kojoj je objavio i svoje pjesme. Nedavno je objavio i knjiga poezije Tražim te i knjiga Jednom tako u vijeku biva (sonetni vijenac) .
Zastupljen je u zbornicima sa književnih konkursa (Ćirilica zlatno slovo srpskog lica, 2012. godina – Centar za kulturu Petrovac na Mlavi; Mi smo skupa i kad smo daleko, 2012. godina – Književni klub Duško Trifunović, Kikinda; Zaveštanja 2012. godina – Udruženja srpskih pisaca u Švajcarskoj, a na konkursu Olovko ne ćuti 2012. g. – Kulturnog centra Barajevo i Književnog kluba Jovan Dučić nagrađen u kategoriji ljubavna poezija, kratka priča i u kategoriji poezija za djecu. Nominacija za ulazak u Antlogiju kratke proze s područja nekdanje Jugoslavije Založba Scriptio iz Ljubljane (2012. g).Pohvala za knjigu Neprilagođen na konkursu Združenieto na prosvetni rabotnici -literaturni tvorci Makedonije za 2012. godinu u Skopju.
Član je više književnih klubova u zemlji i inostranstvu.
Živi i stvara u Bijelom Polju, Crna Gora.
