Foča se u do sada poznatim pisanim izvorima prvi put pominje 8. februara 1366. godine
„Nos quidem Mircus Nartiça, Radoslauus et Obrad filii dicti Mirci de Choçe confitemur quod super nos et super omnia bona nostra usque ad tres menses proxime venturos nos obligamus dare et soluere Luce de Bona ducatos auri octuaginta. Et sit de presenti viagio. Et si ultra dictum terminum etc. Tenendo se etc. Renuntiantes. Ser Blasius de Babalio iudex, ser Matheus de Georgio testis” (8. februar 1366. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: VII, Folija 28.
(Wikipedia)
Godina 1368. je datum, u koji pada dosad prvi i najraniji poznati spomen Foče. Taj podatak ne samo što pomiče Foču u starije doba od dosad poznatih i objavljenih spomenika za čitave osamdeset i dvije godine, nego nam istodobno kazuje, da je već u to doba Foča važila kao znatnije tržište.
Grad se kasnije spominje sve češće i u domaćim spomenicima pod imenom H o t č a i Choča,
a od dolaska Turaka sreta se najprije u turskim, a onda i u domaćim izvorima današnji oblik
F o č a.
Narodna etimologija tumači postanak imena Foča na dva načina. Jedna narodna pričica, koja se i danas čuje u fočanskom kraju, tumači ovako: Kad je sultan Mehmed Fatih zauzimao Bosnu i došao u Ustikolinu, spremi odatle stražu prema današnjoj Foči koja se u to doba
— kazuje priča — zvala Radovina, da vidi šta ima tamo, a kad se straža vrati, javi sultanu, da je tamo vidjela mjesto gdje ima prostranih vinograda i mnogo kablića — »hepisi fuči«. Turska riječ »fuči« znači kablica, brema, te tako od riječi »fuča« postade ime tome mjestu Foča.
Po jednom drugom kazivanju, budući da susjedni Pivljani izgovaraju Voča umjesto Foča, grad je dobio ime od mnogoga voča koje uspijeva u gradu i okolini. (M. vit.Zarzycki, Varošica Ustikolina, Glasnik Zemaljskog muzeja,III./1891., str. 210.)
— Obadvije su te teorije netačne i naivne već po tome, što današnji oblik imena jasno
ukazuje, da se razvio od srednjovjekovnog Hoča i Hotča,pod kojim se imenima i navodi taj grad u ranije doba.
Samo pak ime Hoča sa starijim oblikom pisanja, a vjerovatno i izgovorom Hotča, nastalo je od muškog vlastitog imena Hotko (koje opet ima korijen u glagolu hotjeti),upravo od ženskog roda posvojnog pridjeva toga imena, i prvotni je oblik glasio Hotkja (na pr. vas, luka, njiva i sl.), u kojem je poslije po glasovnim zakonima »kj« dalo »č«, a i otpala sama imenica. Takvo porijeklo toga imena jasno podupiru imena drugih naših naselja, gdje se još
zornije sačuvalo staro ime Hotko i, dapače, glagol hotjeti.
Korišćeni tekstovi iz Wikipedie i knjige ”Povjest i umjetnost Foče na Drini” od ing. arh. Alije Bejtića
Fotografije: flickr ekranportal13 / fb PutnikNamjernik / focanskidani / Povjest i umjetnost Foče
Priredio: Kenan Sarač