Grigorij Skovoroda – ukrajinski pjesnik

GRIGORIJ SKOVORODA PJESNIK, PROZAISTA, FOLOZOF

Piše: Božidar Proročić

Grigorij Skovoroda  (ukr. Григорій Савич Сковорода) predstavlja jednu od najznačajnih ličnosti kulturnog, i književnog života Ukrajine. Filozof  koji je snagom svog intelektualnog djelovanja dorpinio afirmaciji ukrajinske književnosti i kulture. Grigorij Skovoroda, bio je ukrajinski i ruski filozof, pjesnik, profesor, i kompozitor. Skorovoda je bio kozak na teritoriji današnje Ukrajine koji je živio u Ruskom carstvu i dao značajan doprinos ruskoj filozofiji i kulturi. Živio je i radio u Slobodskoj Ukrajini, koja danas dijelom pripada Rusiji, a dijelom Ukrajini. Skovoroda je bio toliko važan za ukrajinsku kulturu i razvor ukrajinske ( ali i značajan uticaj na rusku) filozofske misli da ga nazivaju ,,Sokratom.” Imao je značajan uticaj na svoje savremenike i buduće generacije svojim basnama, pjesmama, filozofskim djelima, kao i načinom života. Rođen je 3. 12. 1722. godine, u gradiću Čornuhi Lubenskog puka (današnja Poltavska oblast), u porodici kozaka Save. Godine 1734, po završetku početne četvorogodišnje škole, upisao je Kijivsku akademiju, gdje je studirao do 1741. godine.

U avgustu 1734. Grigorij (Grigorij) se pridružio Kijivo-Mogiljanska akademiji (Kijivo-mogiljanska akademija), koja je u to vrijeme bila prestižna obrazovna ustanova. Tokom studija na Akademiji studirao je latinski, grčki, crkvenoslovenski, poljski, njemački. Pored toga, održavali su se izvanredni časovi grčkog, hebrejskog i njemačkog jezika u nastavi poezije i retorike po želji. Vrlo je dobro učio Grigori  provodio je dosta vremena u akademskoj biblioteci , savladavajući radove drevnih autora. Predavač vanredne nastave Simon Todorski imao je određeni uticaj na njega; u periodu od1738. – 1740 . Svojevremeno, Todorski je studirao na Univerzitetu u Halleu. 1740  godine mladi Skovoroda prešao je u razred filozofije koji je obuhvatao dvije godine studija. Međutim, filozofski  pravac je zasnovan je na Aristotelovim tumačenjima – uprkos činjenici da se naučna revolucija već odigrala u zapadnoj Evropi.

Od 1744. nastavlja studije u Akademiji, a već iduće godine putuje u sastavu Tokajske komisije (,,Tokajska komisija” je kupovala vina za ruski carski dvor u Tokaju-Mađarska ) generala Višneveckog u Evropu, gdje upoznaje napredne mislioce svog vremena. Po povratku iz Evrope, 1750. postaje profesor poetike u Perejaslavskom kolegijumu, gde za potrebe nastave piše kurs iz poetike. U jesen 1751. ponovo se vraća na Kijivsku akademiju. U ljeto 1753., kijivski mitropolit Timofij Šerbatski, na zahtjev svog prijatelja Stepana Tomara (1719–1794), da bi pronašao učitelja koji bi podučavao  najstarijeg sina Vasilija (1746–1819), preporučio je Grigorija Skovordu kao najboljeg studenta. U jesen 1753. godine Skovoroda je stigao u selo Kavrai Perejaslavskog puka , gdje je bilo imanje Tomara.

U ljeto 1759. godine, Skovoroda je prihvatio poziv  vladike Joasafa  Mitkeviča, da predaje poeziju na Harkivskom kolegijumu . U to vrijeme, fakultet je bio najnaprednija obrazovna ustanova u cijeloj Ukrajini, ovde je, za razliku od Kijivo-Mogiljanske  akademije , više preferirane prirodne nauke , zajedno sa latinskim jezikom studenti su izučavali  grčki, njemački, francuski. Tu je predavao poetiku, sinataksu, etiku i grčki jezik. U ovom periodu piše zbirku ,,Basne harkivske”, u koju je ušlo 30 basni. Skovoroda se smatra autorom prvih ukrajinskih basni, iako su basne kao žanr bile popularne i prije njega, u 17-18. vijeku. Basne Grigorij Skovorode izrađene su u prozi, alegorijske slike ptica i zvijeri ne nose uvijek ukrajinska imena, mnoga su preuzeta iz Biblije ili drevne literature. Ljudski likovi su retki, pojavljuju se u basnama poput ,,Starica i lonac”, ,,Vjetar i filozof. ” U januaru 1751. godine postao je učiteljem poetike u nedavno uspostavljenom kolegijumu u Perejaslavu , gde ga je pozvao sveštenik Perejaslava, Nikodim Srebnitski. Međutim, predavao je poetiku prema sopstvenom programu. Srebnitski, koji je insistirao da se drži starih programa, nije mu se dopao ovakav sistem predavanja i došlo je do sukoba između njih dvojice.  Sukob se dogodio negdje u aprilu-maju 1751; Kao rezultat toga, Skovoroda je otpušten – kao što je Mihail Kovalinski (prosvetna ličnost i biograf Skovordin) napisao „ne bez srama“. Narednih 25 godina svog života Skovoroda provodi kao putujući filozof, bez stalnog prebivališta i zaposlenja. Mjesta, koja je posjećivao, pretvarao je u neku vrstu pokretnog univerziteta Ukrajine. U tom periodu svog života završio je zbirku pjesama ,,Vrt božanstvenih pesama”, kao i veliki broj filozofskih rasprava, pisanih u obliku dijaloga. Poslednje godine svog života Skovoroda je putovao pješke Slobodnom  (Slobožanskom Ukrajinom, otprilike današnja Harkivska oblast), sastajući se sa raznim prijateljima, i bogatim i siromašnim, pri tom se trudeći da ne ostane predugo na jednom istom mjestu. Poslednji period života bilo je vreme njegovih velikih filozofskih djela. U ovom periodu, ali i ranije, pisao je poeziju i pisma na crkvenoslovenskom, grčkom i latinskom jeziku i preveo veliki broj djela sa latinskog na ruski.

Skovoroda je poznat i kao kompozitor liturgijske muzike, kao i po brojnim pjesmama sa svojim tekstovima. Od ovih pjesama, nekoliko njih prešlo je u ukrajinske narodne pjesme. Mnoge od njegovih filozofskih pjesama, poznatih kao ,,Skovorodski psalmi” su se često našli na repertoaru putujućih slijepih narodnih muzičara poznatih kao kobzari. Oni su opisani kao vješti svirači flaute, torbana i kobze. Grigorij Skovoroda imao je veliki uticaj na svoje savremenike i dalje ukrajinsku filozofsku i književnu misao, ne samo svojom etičkom naukom, već uglavnom svojim životom, u kojem riječ nikad nije odstupala od njegovog života: njegovo učenje bilo je u potpunosti u skladu sa njegovim životom. Grigorij Skovoroda je umro 9.11. 1794.g., u selu Ivanjivka Harkivske provincije. Prema poslednjoj želji filozofa, na njegovom grobu je uklesan natpis: “Svijet me je lovio, ali me nije uhvatio”.

Postoji mnogo rasprava o jeziku koji je Skovoroda koristio pri pisanju svojih djela. On je koristio oblik pisanog ukrajinskog jezika koji se jako malo razlikovao od narodnog ukrajinskog. To je posledica činjenice da je on studirao u vjerskim institucijama koje su se u velikoj mjeri oslanjale na razne oblike crkvenoslovenskog jezika. Ipak, osnov njegovog maternjeg jezika bio je ukrajinski. Pored ukrajinskog, Skovoroda je govorio i grčki, latinski, nemački i hebrejski. Nakon analize Skorovodine poezije od ne-ukrajinskih elemenata od strane slovenskog lingviste Jurija Ševelova zaključeno je da je rečnik Skovorode sadržao 7,8 % ruskog, 7.7% ne-slovenskog i 27,6 % crkvenoslovenskog rečnika, kao i to da je varijanta crkvenoslovenskog jezika koju je on koristio je ista kao i u Sabornoj Bibliji iz 1751. Skovorodina proza, međutim, sadrži više ne-ukrajinskih elemenata: 36.7% crkvenoslovenskog, 4.7% drugih neslovenskih evropskih jezika i 9,7 % ruskog.Nakon dublje analize Skovorodinog jezika, Ševelov je došao do zaključka da učestalost crkvenoslovenskih i pojave ruskih riječi odražavaju krug ljudi sa kojima je Skovoroda bio u vezi i od kojih je materijalno zavisio, a ne od seljaka i seljačkog jezika koji je znao i govorio.

Doktrina sveukupnog (doprinosa)  rada centralna je doktrina u moralnom sistemu Skovorode. Iako nije metafizički vjerodostojan, on izražava vjeru u stvaralački potencijal ljudskih bića i mogućnost samoispunjenja u ovom životu za sve. Iako nikada nisu predstavljene na sistematski način, Skovorodove ideje formiraju izuzetno koherentan sistem. Njegovi glavni autoriteti su drevni filozofi ( Epikur, Platon i Aristotel) od kojih je odabrao osnovne elemente svog sopstvenog učenja. Slijedeći patrističku tradiciju, prema Bibliji postupa alegorično: drži da je njeno doslovno značenje (antropomorfni Bog i čuda) spoljno i lažno te da se njegovo unutrašnje simbolično značenje poklapa sa istinom koja je poznata drevnim filozofima. Na taj način on usklađuje sekularno učenje sa hrišćanskom vjerom. Značajna je uloga Skovorode u formiranju nove ukrajinske književnosti. Njegova poezija i proza čini prelaznu kariku ka novoj etapi razvoja ukrajinske književnosti, prožetoj humanističkim i demokratskim tendencijama, te samim tim njegov doprinos je izuzetno velik i značajan izučavanje njegovog života djela filozofske naučne i praktične misli predstavljaju izuzetno značajan doprinos u istraživanju ukrajinske kulturne baštine. Grigorij Skovroda je umro 9 novembra 1794 godine u selu Ivanivka Harkivska oblast.

Prevođen je na srpsko-hrvatski jezik i ranije:

Pjesma X;XVIII (prev.R.Pajković). – Antologija ukrajinske poezije, Beograd, 1979;

Vrt pjesama. Odlomci (prev.M.Nikolić). – Koraci, Kragujevac, 1982, XVII, 5-6, str.331-333.

..

Sve se gasi, ali ljubav poslije svega traje.

Sve prolazi, ali ne i Bog, ali ne i ljubav.

Sve je voda – zašto da se na vodu oslanjamo, prijatelji?

Sve je voda, ali biće i prijateljska marina.

Na ovom kamenu je osnovana cjela Hristova crkva.

Ovo za nas i kef, peter i stijena.

Все минає, але любов після всього остається.

Все минає, але не бог і не любов.

Все є вода — навіщо на води надіятись друзі?

Все є вода, але буде дружня пристань.

На цьому камені заснована вся церква Христова.

Це нам і кефа, петра і скеля.

Omnia praetereunt, sed amor post omnia durat.

Omnia praetereunt, haud deus, haud et amor.

Omnia sunt aquae, cur in aquas speratis, amici?

Omnia sunt aquae, si portus amicus erit. \363\

Нас kepha tota est fundata ecclesia Christi.

Haec et nobis est kepha et petra gr. skala…2

…

Ti pitaš: ako je životna sreća u svakome od nas,

Pa zašto onda doseže je tako malo ljudi?

Oh, to je zato što im je teško upravljati svojom dušom,

I zato što nisu naučili da suzbijaju svoje porive.

Vijugavim stazama, po humovima i kroz duboke jarke

Neiskusni jahač žuri ako loše

vlada konjem.

Po moru i kopnu, kroz strijele i vatru juri onaj,

Ko ne vodi nerazumnu dušu razumom.

Pa, šta preostaje? Čitati blagoslovljene knjige,

Nije dovoljno da to sakrijete u sebi, već ga morate reflektirati.

Sada si učenik: vježbajući stvari,

na kraju ćeš postati ratnik.

Od tih ratnika izlazi taj divni kralj,

Kao što je bio Hrist i njegovi učenici?

Ти питаєш: якщо щастя життя в кожному з нас,

То чому досягає його так мало людей?

О, це тому, що їм важко керувати душею,

І тому що не навчилися приборкувати пориви.

Звивистими стежками, горбами і через глибокі рови

Мчить недосвідчений вершник, якщо він погано

править конем.

Морем і сушею, крізь стріли і вогонь мчить той,

Хто нерозумну душу не скеровує розумом.

Отже, що ж залишається? Читати блаженні книги,

Не досить ховати це в собі, необхідно відобразити його.

Тепер ти новобранець: вправляючись вчинками,

з часом станеш воїном.

З цих воїнів виходить той дивний цар,

Яким був Христос і його учні…

[Харків, місцевий; жовтень (?) 1762 р.] / 631 /

Si sit vita beata intus, cur, inquis, ad illam

Grex hominum rarus tamque pusillus adit?

Phy! quia difficile est, animum moderarier illis,

Nec frenare ‛ορμάς; condidicere suas.

Per loca devia, per salebrosa, graves per hiatus

Fertur eques stolidus, si male flectit equum.

Per mare, per terras voiitat, ferrum per et ignem,

Si stolidos animos non ratione regit.

Quidnam igitur restat? Libros versare beatos,

Qui purgant animos, flectere corda docent.

Condere nec satis est intus, sed et exprime factis.

Es tyro nunc: usu et tempore miles eris.

Ex his militibus mirus rex ille creatur,

Qualis erat Christus discipulique sui. \238\

________________________

Ove dvije pjesme su izvorno napisane na latinskom te je prijevod sa latinskog na savremeni ukrajinski