Destan Kolašinac
HOMAR
Sjèta, sve što se nosi gdje god da si u svijetu
Ptica zavičaja može da preleti u svojemu letu
Realno svakodnevno, što se tu danom odvija
Magično i lijepo, srcu stalno u mislima sija
Homar okolina, moja divna ljepa postojbina.
Smrče vitke visokoga stabla, šume zimzelene
Cijeli krajolik je pejzaž brdski borovine snene
S istok strane nedaleko njemu brda Vučetine
Preko brijega južno Žari, Koritnik i Orlovača
Pristrankom zapadno uzdiže se vrh Krstača.
Od Paleža k Žarima presijeca ga širok drum
Ljeti pun je prolaznika svakog živog stvora
Čobanina sa svojim blagom iz velikog tora
Flora njemu divna. Basnoslovna, i fauna isto
Vjeverice, zec i lija, ptica vjètru mjesto čisto.
Na izlazu su ‘korita’ gdje je voda hladna bistra
Žubor njen osvježi putnika, i čistinom blista
Odmah tu je i prostranstvo livada – Etovina
Na izlazu ka Giljevi – gazdinstvo Hamdovina
Moje djetinjstvo tu bujalo kao da je carevina.
S vrha, sredinom dužno teče potok maleni
Žubori pored kuċa rahmetli Ċamila i Ċame
Bruji tako potočiċ i sliva se u malenu rijeku
Pa zajedno oni dalje Vapi i džinu Uvcu teku
Žari su tu zimske sportove iznjedrile svijetu.
Trijebina trave polje presjeca rjeka Grabovica
U centru je, kao rasadnik znanja svakog škola
Blizina su Pape sve do Gonja. Saraje i Mahala
Sjeverno njemu uzdignuti Ozren poput ogledala
Caričina nekad odmor za princeze, ‘varoš’ mala.
Preko Studenca asfaltni put vijuga do Crne Gore
Povezuje ljude, te lijepe predjele da sami govore
Mačkovice. Dubočica rjeka struji i bruji ka Limu.
Giljeva, njena prostranstva. Jelenak sve do Bara
Pogled ide Raždaginji do Vrha turskog – Đerekara.
Kada Sunce ljeta u zenitu zrake šumom rasporedi
Stabla prave hlad debeli pa serbes odmor uslijedi
Pogled tad se raspline široko na sve vjetra strane
Duga Poljana. Golija. Bijele vode lijepog N. Pazara
Sve se to jasno vidi sa Orlovače i smreka Homara.
ROĐENJA VILAJET
Od rođenja mojeg uvijek meni drago
Sjenica – mjesto lijepo, umilno, blago
Zime su zimom – duge sniježne hladne
Ljeta ljetom, topla, mirisna i sunčana
Snagu daju vremenu vakta i zemana.
Njena brda su visoka, a polja cvijetna široka
Zelene joj šume, vitke jele, smrče, borovina
Grane brijesta, javor, grab, breza ili lijeska
Šafran. Čajevi. Miloduh, kadulja il’ kantarion
Svojim cvijetnim mirisom prave duši bastion.
Jorgovani, ruže i cvijeċe sa mirisnom travom
Prolaznika dušu miluju. S obližnjim Rzavom
Uvac tajanstveni. Utopija i evropski kolorado
Ojačan od mirne hladne Vape ka Limu vijuga
Širi radost na sve vjetra strane, sjevera juga.
Podneblje zavičajno prostranstvom golemo
Satima put traje kad ga obilazim, njim idemo
Izvori riječnih voda. Ponornice, ljepotice kraja
Visinski predjeli, vazdušna banja ljude spaja
Moj zavičaj ima sve odlike zemaljskoga Raja.
Kanjon Uvac i sjeničkijem cijelim krajem
Izvanredna ljepota krajolika blista sjajem
Ponos ljudska i narodska vilajetom bdije
Čovječnost i razumnost je udruženje svima
U mojoj Sjenici za sve ljude poštovanja ima.
Preko planina, brda, rijeka te ravnijeh polja
Živi ljudski, životom sklada moja postojbina
Na Sjeveru sada blizu mora, miris njen širi
Zavičaja moga meni svugdje povjetarac piri
Srce snaži, bodri, razgaljuje misaono bistri.
Isto kao što na svakoj ruci prsta
Svima Zavičájnost ima više vrsta
Od rođenja. Rada. Ili pak vjenčanja
Razlike se sobom, uvijek pažnjom nose
Krase život ko djevojku raspletene kose.
_______________________________
Destan KOLAŠINAC, „ZAVIČAJA METAMORFOZEˮ, PLANJAX KOMERC DOO, Tešanj, 2022.
