Redakcija IN MEMORIAM BOLNI ODLAZAK ADMIRA MULAMEKIĆA 1992-2021
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
U vremenu kada nam nedostaje i humanosti i čovječnosti duboko me pogodila vijest o smrti mog prijatelja Gusinjanina Admira Mulamekića koji je radio kao Sekretar za finansije opštine Gusinje. Oskar Vajld je u svom djelu ,,Slika Dorijana Greja ” zapisao: ,,Smrt je jedina stvar koja užasava i zato je mrzimo. U današnje vrijeme sve drugo, osim nje, čovjek može da preživi.” Naše prijateljstvo je započelo aprila mjeseca 2019. godine kada sam bio promoter na jednoj od književnih promocija u sklopu Centra za kulturu Gusinje. Tada smo se upoznali i dugo razgovarali. Njegov iskren vedri osmjeh toplina kojom je zračio zauvjek će ostati ostati u meni. Duboko je vjerovao u pravedno društvo jednakih šansi za sve. Sa puno elana, volje, i harizme gradio je svoj čarobni svijet onog lijepog Gusinja koje je kroz vjekove bilo čuvar najljepših tradicija, običaja i gostoprimstva.
Što znači sjećanje na ovogčasnog insana, a da to ne bude zadržavanje na ovom prolaznom i površnom, svijetu što vremenskom distancom blijedi i nestaje? Posebno kada je riječ o čovjeku kojeg ću pamtiti po njegovu izuzetnom djelu i vrlinamajer jedno i drugo najuzornije svjedoče o ljudskom liku i njegovoj svestranoj ličnosti. Ovo bolno podsjećanje na Admira Mulamekićačinijednu arabesku u duši i srcu, stoga on nije ,,nestao” on je i dalje u meni i u svakom onom ko je imao sreću da bude njegov prijatelj. Ovako veliki prijatelji zauvjek budu dio nas, dio životnog mozaika što nas vraća u lijepetrenutke; ljudskom srdačnošću prožetog zajedništva, dobrodušnosti koja ohrabruje i podstiče, osmijehom što podsjeća na životnu vedrinu, susretanje u gradnjiljudske blizine i najljepših mostova zajedništva. Sve to i još puno toga što nas prati na životnim stazama govori nam da nismo sami podkapom nebeskom i da se nebu ,,primičemo” kada smo zbliženi u našim radostimai tugama, razmišljanima molitvama, darivanjima i snedbivanjima, govorima i ćutanjem.
Admir Mulamekić je ulagao svoj lični autoritet i lični angažman za cilj građanske i multietničke Crne Gore. Njegove nedovršene životne i intelektualne staze bile su bliske Aristotelovim shvatanjima da je „zadatak svakog pravog intelektualca da osigura pobjedu istine i pravde nad neistinom i nepravdom.“Njegov način života je bio tako dinamičan, a interesovanja takoraznovrsna da to izgleda gotovo nevjerovatno. Imao je svoj ključ za razumijevanje, svih ljudi i uvjek je u njima pronalazio samo ono dobro. Admir Mulamekić je bio veliki insan. On je to bio zbog znanja iiskustva koje je imao, ali i zbog hrabrosti, mudrosti, dosljednostii mjere tako karakteristične za njegovo učešće u javnom i političkomživotu ne samo Gusinja već čitave Crne Gore. I najviše, zbog dostojanstvenog načina na koji je sve to nosio. Njegova briljantna ličnost je sve mlade učila i podsticala da i na mnogim drugim intelektulanim poljima i važnim stvarima – prije svega da otvoreno razmišljaju, dostojanstveno se nosio sa teškimsituacijama. Admir Mulamekić da volio pravdu, i pravo podsticao je druge da uče i da vjerujuu osnovna ljudska prava, i da ih u svakom poslu kojim se bave, uvekbrane od neprava.
Okupljao je sve mlade oko sebe, družio se sa njima,davao im je šansu da nešto nauče, da nešto urade, da osejte i samikoliko u stvari vrijede i koliko svojim znanjem mogu da promjene i Gusinje i Crnu Goru. Crna Gora kao mala sredina i ovoga puta postaje potpuno svjesna koga je imala TEK KADA GA NEMA. Crnogorsko plavo nebo univerzum, kosmos, a nema zvijezda. U prvoj pomisli, stijena mrka i svetionik, ugašen. Tako poželite da jesvetionik upaljen, da ima svijetla uprkos svemu, ali tama je i tišina i kiše ovog dana podsjećaju na tebe. Postoje ljudi o kojima mislimo da će zauvjek biti uz nas. Taj osećaj onjihovoj sveprisutnosti i značaju sa kojim smo se toliko srodili činiih dijelom našeg intelektualnog života i osećajnosti. Admir Mulamekić je u tome uspjeo. A bio si naš Gusinjsko-Plavski svetionik koji je na crvenim bojama majske slobode osvjetljavao najčasnije puteve borbe za Crnu Goru. Ostaće nam mnogi nezavršeni razgovori, mnoge neprospavane noći, mnogo ideja i želja. Ostaće i ova priča o Gusinjsko-Cetinjskom prijateljstvu za uspomenu i vječno sjećanje da dobri insani žive vječno. Nedostajaćeš nama svima tvojim saborcima kao rijedak glas koji je u našu crnogorsku svakodnevnicu i političku često surovu zbilju unosio smisao razum i mjeru. Umjesto daljeg nekrologa za ovaj tužan kraj prenijeću misao velikama Alberta Ajnštajna čije misli bi oslikale Admirov život: ,,Ideali koji su osvijetlili moj put i uvijek iznova mi dali hrabrost da se suočim sa životom su dobrota, ljepota i istina.” Hvala ti što si u multietničkoj Crnoj Gori bio ono što je najteže biti čovjek, bliži se dan majske slobode nek ove godine bude posvećen tebi neumorni borče Gusinjsko-Plavskih raskršća.
