KO LAŽE U PARLAMENTU
Tekst iz Monitora (subota, 4. maj 1991, godine) priredio Hamza Bralić
Dio magnetograma sa sjednice Skupštine Crne Gore na kojoj je poslanik Ćazim Lukač dokazao da gvoori istinu a da je Branko Kostić negirao postojanje muslimanskog i crnogorskog naroda
Predsjednik Risto Vukčević: Molimo vas, predstavite se, radi zapisnika.
Poslanik Ćazim Lukač: Ćazim Lukač, i govorim u ime Kluba poslanika Demokratske koalicije. Jedanput sam kazao, ne samo ja, mnogi su to govorili, da živimo u teškim vremenima i živimo onda kada se sve naše aktivnosti mjere i cijene, svako sa svog ugla, a vrijeme će biti najbolji sudija ko je i koliko bio u pravu u onom trenutku i u onom momentu kad je svoje mišljenje iznosio ovdje, pred Skupštinom… Mi smo pratili dosadašnji tok svih aktivnosti koje su vezane; neko bi rekao za očuvanje, ja sam više sklon da kažem za razgrađivanje Jugoslavije, jer što su se pojedinci više upinjali da je, navodno, očuvaju, sve je više došlo do njenog razgrađivanja, dok se nijesmo našli ovdje gdje jesmo, a tu gdje jesmo, jedan najveći broj, ja bih se usudio reći Jugoslovena, dakle ljudi koji živi u Jugoslaviji, nijesu zadovoljni takvim statusom.
Koliki je doprinos imao naš predstavnik, kad kažem naš, mislim na predstavnika iz moje države, iz Crne Gore, u dosadašnjim tim aktivnostima svi smo sami svjedoci, i svako to može da ocjenjuje sa svog aspekta. Moje biračko tijelo ili naš Klub ocjenjuje da smo mogli biti daleko uspješniji i da je naš čovjek, koji je predstavljao Crnu Goru, mogao mnogo više da Crnu Goru afirmiše kao samostalniju državu, a samim tim, vjerovatno, njen doprinos većim nego što je bio. Računali smo da će ovo biti šansa za popravni ispit i da će Crna Gora i njeni narodi, svjesni svog položaja i trenutka u kome se nalazimo, dosta ozbiljno razmotriti ovo pitanje i predložiti pravog kandidata. Međutim, mi ocjenjujemo da jedan od kandidata, po našem dubokom uvjerenju, nije zasluživao da bude na ovoj listi. Iako unaprijed želim da se ogradim, ovo sada govorim u svoje lično ime, svako moje istupanje i prije ovoga i sada, i poslije ovoga, nikada i ne može biti upereno protiv čovjeka kao ljudskog bića, kao čovjeka, jedino može da bude izraz neslaganja sa nekim njegovim stavovima, pogledima, mišljenjima. Prema tome, i ovo što ću sada iznijeti isključivo i jedino se odnosi na neslaganje sa pogledima, mišljenjima i stavovima gospodina dr Branka Kostića iz dva razloga.
Vidite, morao bih da kažem da ljudska tragedija počinje upravo onda kada je mač savladao razum (sada se svi pozivaju na istoriju, pa ću i ja pomalo reći). Velikom osvajaču Aleksandru Makedonskom ponuđen je presto: samo neka odriješi Gordijev čvor, i nema problema biće odmah vladar. On se mučio, ali njegov intelekt nije bio dorastao tom zadatku pa je taj čvor presjekao mačem. Ništa novo, svima poznato. Smatra se da od tada počinje prokletstvo nad čovječanstvom i da mač vlada nad razumom. Međutim mi nikada nijesmo u stanju da pametno pouku izvučemo da je taj mač mnogo vinih i nevinih uništio, a od velikih osvajanja Aleksandra Makedonskog i njegove države ostala najminijaturnija država. Prema tome… (u sali sve veći žamor, čuju se i protesti).
Ja se izvinjavam zbog ove male digresije, ali vidite upravo je to poenta. I sada kada želimo da mudrost i razum vlada, i kada želimo da imamo u predstavnička tijela, koja rješavaju sudbinu Jugoslavije, mudre, miroljubive ljude, bar je to najveći broj Jugoslovena tražio od svojih predstavnika. Vi se, eto, orijentišete i prihvatate kandidaturu Branka Kostića što, po mom dubokom uvjerenju, on ne zaslužuje i ne bi smio da se nađe na toj listi iz dva razloga: Prvo, mi smo ovdje svi danas i ranije konstatovali da smo protiv paravojnih jedinica, što je apsolutno ispravno i što ja prihvatim svjestan, i ja i vi, da nas nikad nijesu usrećili oni koji su oružjem zveckali i oni koji pored Jugoslovenske narodne armije žele drugu nekakvu paravojnu armiju i to je sasvim u redu. Međutim, gospodin Branko Kostić, kao šef države, na jednom mitingu kojeg smo većina nas ovdje svjedoci, javno upozorava sugrađane koji su pucali vatrenim oružjem za vrijeme mitinga da ne troše municiju uzalud. Valjda je ekonomičnije ako se ta municija usmjeri u ljudsko tijelo (Poduži i pojačan žamoru sali, čuje se negodovanje). To je, molim vas, razlog da se sa takvim stavom čovjek ne smije naći na listi da zastupa Crnu Goru. Drugi razlog, a ništa manje važan od ovog, je njegovo istupanje i negiranje Muslimana kao nacije iako nas ima u svim državama Evrope, a u Jugoslaviji smo treći po brojnosti, zato naš narod smatra da čovjek sa takvim stavom i sa takvim mišljenjem neće dovoljno zastupati interese i nas Muslimana.
A ja čvrsto sam ubijeđen da jedino i pravo rješenje, trajno za sve je ako se podjednako vodi briga za sve ljude, za sve građane, za sve žitelje, ne samo ove republike, ove države, nego svih država i svih naroda i narodnosti u Jugoslaviji koji žive. Da jedino na takvim osnovama se može praviti trajni mir. Prema dosadašnjem poznavanju i istupanjima gospodina Branka Kostića nijesmo baš uvjereni da će tako biti. I otuda je to razlog što sam u ime Kluba poslanika ovo iznio; svjestan unaprijed dvije činjenice prvo – da je mnogo lakše kritikovati nego iznalaziti rješenja, ali ćutanje je neki put prećutno slaganje, a mi se ne slažemo. To je prvi razlog. Drugo, svjestan sam isto tako da mi iz Demokratske koalicije ne možemo mnogo uticati na izbor i stav ove vlade, ni ovog parlamenta. Ali smo isto tako svjesni trenutka da, ukoliko posljedice koje proističu iz nerazumnih predloga i rješenja u ovoj Skupštini ili bilo koje druge, narod nam neće oprostiti. Pa otuda želimo unaprijed da obezbijedimo sebi alibi pred svima, pred čitavom javnošću da mi ne prihvatamo Branka Kostića kao kandidata (Ponovo pojačan žamor poslanika. Predsjednik interveniše)
Predsjednik Risto Vukčević: Molim vas gospodine Lukač! Vi nijeste ovdje pozvani da držite arbitražu ko će biti biran, a ko neće. Vi ste pozvani ovdje kao klub i kao stranka da predložite koga imate, a ovi ljudi će glasati za onoga za koga oni žele. (Praćeno negodovanjem iz sale: Ima pravo da kaže…) Ima pravo da kaže, ali nema pravo da kvalifikuje ovako, da ubada ljudima u nos ono što ne stoji. Branko Kostić nikada nije bio protiv muslimanskog naroda, niti je bio protiv te nacije i nemojte tako da izvrćete činjenice… Ja bih zamolio jednu stvar: da se stišamo. Molim vas, četvorica su predloženi, pa ako ima neko da predloži nove kandidate ili konkretno i direktno da se izjasni protiv nekoga koga je predložila Komisija, mada moram da kažem da je Komisija uvažila svaki predlog, neka kaže. Ima riječ, dozvolite… Ima riječ… Prije svega, dozvolite… Ima riječ doktor Branko Kostić.
Branko Kostić: Ja neću da odgovaram na ove neodgovorne optužbe i neistine koje su ovdje izrečene. Ali, pošto jedan broj ekstremnih zastupnika nacionalističkih opcija po raznim linijama u Crnoj Gori uporno i sistematski koristi demokratsku atmosferu koju smo stvorili i javna sredstva informisanja, i javne medije, što je u ovoj prilici učinio i gospodin Lukač, ja samo želim da gospodinu Lukaču postavim jedno pitanje, jer pretpostavljam da crnogorska javnost, i što je za mene posebno važno, Muslimani i Albanci u Crnoj Gori, pa i jedan dio simpatizera i pripadnika Saveza reformskih snaga, posebno Liberalnog saveza i Federalističkog pakreta, javno prate ovu našu sjednicu. Postavljam pitanje gospodinu Lukaču i molim ga da izađe ovdje iza ove govornice i te paušalne ocjene koje je saopštio javno ovdje obrazloži i kaže; gdje sam, kada i u kojoj prilici osporio postojanje muslimanskog naroda i postojanje crnogorskog naroda, jer osjećam da u nekim prilikama kako kome odgovara, neko koristi termin „narod”, a neko termin „nacija”.
Gospodin Lukač je ovdje trenutno govorio o osporavanju postojanja muslimanskog naroda. Molim ga da izađe ovdje i pred licem ovog parlamenta i crnogorske javnosti kaže kada sam i u kojoj prilici to uradio. (Žamor u sali, čuje se ženski glas: „Ajde izađi sad…“)
Predsjednik Vukčević: Molim, drugovi, samo polako… Tišina! Molim vas samo činjenice iznosite, kratko kažite. Nemojte okolo, nego direktno kažite, oni…
Ćazim Lukač: Molim vas, samo ću da kažem ovo. Gospodine Kostiću, vi odlično znate da ste izjavili da je muslimanska nacija izmišljena, a narod koji postoji u svim evropskim državama i koji egzistira u svim republikama ili državama u ovoj Jugoslaviji nije izmišljena nacija, nego živi narod koji postoji. Prema tome, gdje i kada ste izjavili to, ne znam, jer ne vodim dnevnik, ali čitava javnost crnogorska to zna. Prema tome, gospodine Kostiću, odgovoriću vam kada budem za to potražio odgovarajući podatak, a on postoji, garantovano nijesam napamet pričao.
Predsjednik Vukčević: Gospodine Lukaču, sjedite i onda kada ne možete nešto da dokažete gdje i kada, onda bolje da sjednete, nego da vas ovdje hvatamo u laž!!! Ima profesor Radulović riječ…
/Nakon desetak diskusija tokom rada prihvaćen je predlog opozicije, uz podršku Momira Bulatovića, da se prihvati prethodno izjašnjavanje, putem referenduma. Zatim su u pauzi zasijedali poslanici klubova i odbacili taj predlog. Pristupilo se glasanju o listi koja je ranije predložena. Poslanici Saveza reformskih snaga i Demokratske koalicije nijesu glasali. Za člana predsjedništva za SFRJ iz Crne Gore izabran je Branko Kostić.
Predsjednik Vukčević: Da li neko želi riječ? (Čuje se glas samo Kostić, nikome više). Izvolite, izvoli Branko!
Branko Kostić: Druže predsjedniče, uvaženi poslanici, moram da budem iskren da kažem da sam izuzetno uzbuđen u ovom trenutku. Uzbuđen iz dva razloga. Prvo, što moj izbor na ovu izuzetno odgovornu funkciju, u ovako složenom i teškom trenutku za Jugoslaviju, shvatam kao izraz visokog povjerenja, ali istovremeno kao svoju veliku obavezu i odgovornost u vršenju te funkcije. Drugi razlog, zbog čega sam uzbuđen proističe iz toga što tu dužnost treba da preuzmem u zaista teškom i složenom trenutku. I što me rasprava na ovoj našoj Skupštini danas oko kandidature i načina izbora, još jedanput, kao i mnogo puta dosad, podstakla na krupna razmišljanja. Ne mogu da kažem da mi je baš sasvim svejedno to što je veći dio opozicije apstinirao u izjašnjavanju oko mog izbora, ali me tješi to što sam uvjeren da je jedan dio takvog ponašanja rezultat obaveza koje stranačka pripadnost nameće. Istovremeno moram reći da mi imponuje i oponiranje i javna i glasna protivljenja, pa evo da kažem i ne libljenje od toga da se ovdje i sa ove govornice, pa i u drugim prilikama, od strane pojedinaca iz rukovodstava tih opozicionih stranaka pokušava teško oblatiti i oklevetati i moje ime i moja gledanja na pojedina pitanja.
Ja o tome nijesam htio namjerno da govorim ranije, jer ni ubuduće, dok budem vršio ovu odgovornu dužnost, uvjeravam sve, ja neću kupovati ničiju naklonost ni ničije glasove. Zbog toga namjerno o tome nijesam htio govoriti ranije. Zbog toga sam se namjerno zadržao samo na jednom pitanju, odnosno na jedan zahtjev uvaženog poslanika iz opozicije, koji me tako teško oklevetao, da izađe za ovu govornicu i da obavijesti svoju izbornu bazu i crnogorsku i jugoslovensku javnost gdje sam ja to, kada i u kojoj prilici osporavao postojanje muslimanskog naroda.
Meni na sličan način upućuju takve primjedbe i pripadnici Liberalnog saveza da osporavam crnogorski narod. Ja sam zbog toga bio svojevremeno prozvan u Rožajama (bar tako sam pročitao u novinama) od 15 hiljada Muslimana, da se kao predsjednik Crne Gore javno izvinim Muslimanima u Crnoj Gori zato što ih ne priznajem. To su grube laži, neistine, poluistine, koje se uporno i sistematski koriste u klevetanju i blaćenju ljudi. To je jako ružno. Ja sam očekivao da će gospodin Lukač, koji se usudio da mi uputi tako teške riječi zbog crnogorske javnosti, pa i zbog njegove biračke baze, izaći ovdje da kaže, kad sam ja to u kojoj prilici, kojim povodom, i u kom kontekstu doveo u pitanje postojanje muslimanskog naroda. Taj gospodin to očigledno nije bio spreman da ovdje kaže. On je to negdje čuo, da je Branko Kostić, negdje u nekoj prilici, u nekakvom intervjuu i td, dao takvu i takvu izjavu.
Ja o tim stvarima neću sada ovdje da govorim. Mislim da nije ni pogodna prilika za to. Nadam se da ću imati prilike da o tome razgovaramo na otvorenoj sceni, u svim sredinama u Crnoj Gori, i usred Rožaja, i usred Plava, i usred Malesije, i u bilo kojoj sredini, jer sam i sada duboko uvjeren da ću i svojim budućim radom, kao što sam i dosadašnjim, stati više u zaštitu dugoročnih i trajnih interesa ogromne većine pripadnika muslimanskog naroda u Crnoj Gori, pripadnika albanske narodnosti u Crnoj Gori i da ću tu Crnu Goru isto tako bolje i uspješnije čuvati nego što je mnogi „stoposto” Crnogorci danas čuvaju. Prema tome, ja se neću ustručavati da na javnim tribinama, pred građanima, o svim ovim stvarima otvoreno i argumentovano razgovaramo.
Ali moram da kažem, da sam ja otprilike skoro četiri mjeseca bio pošteđen od napada opozicije. Glavna meta napada bio je aktuelni predsjednik Predsjedništva Crne Gore, s kojim se evo opozicija, na moje zaista veliko zadovoljstvo, prvi put nađe i složi u jednom pitanju. Napadani su aktuelni predsjednik Vlade Crne Gore i aktuelno državno rukovodstvo i vladajuća partija. Sada je, prije dva dana, u taj krug uključen ponovo i bivši predsjednik Predsjedništva Crne Gore. Ja ovdje želim da poručim još jedanput, svim ovim glasnogovornicima koji zatrpavaju naše građane da je našem čovjeku, objektivno da kažem, veća briga kako da dočekuju i sastave prvi sa prvim, nego sve ovo na čemu uporno pojedinci pokušavaju da jašu i da zadovolje svoje nezadovoljene političke ambicije.
Moram da kažem još i sljedeće. Ni vladajuća stranka, ni aktuelno političko i državno rukovodstvo Crne Gore u protekle dvije i po godine, dakle od januara na ovamo, nijedanput za čitavo to vrijeme svoja znamenja i svoje svetinje, kad kažem svoja znamenja i svoje svetinje, to ja s ponosom kažem, mislim na znamenja i svetinje crnogorskog naroda, nijesu potrgli sa Cetinja nigdje, sem u jednoj prilici. Slavnu Vučedolsku zastavu smo ponijeli, naravno ne original nego smo kopiju napravili, u San Remu, ocjenjujući da sa njom treba da pokrijemo kovčeg sa posmrtnim ostacima Kralja Nikole. Sva ta naša znamenja i te svetinje, mimo toga slučaja, mi nijesmo iz Cetinja makli. A ja lično mislim da je i ta slavna Vučedolska zastava mogla da se zavijori gordo i ponosito i na vrhu Avale na grobu Neznanog junaka i na Kadinjači, i na Ceru, i Kolubari, i na Kosmaju, i u srcu Užičke Republike, i na mnogim drugim mjestima, i da se ne postidi ni ta zastava ni zastava uz koju bi ona stala. Zbog javnosti i građana Crne Gore ovdje želim da kažem da će ova vladajuća partija i ja zajedno sa njom, kao dio tog rukovodstva u kome sam i dosad bio, i dalje takvu politiku voditi. Mi nećemo ići nikome na poklonjenje. A one koji to rade, ja bih pozvao da malo više vode računa o ponosu i o ugledu naših svetinja sa kojima se ne može bilo ko igrati, ni pojedinci ni grupe, čak ni u ime političkih partija. Završiću sa time. Htio bih da iskoristiti priliku da zahvalim brojnim rukovodstvima društveno-političkih zajednica, rukovodstvima Saveza, komunista širom Crne Gore, od mjesnih zajednica do opštinskih organizacija, da zahvalim političkom vrhu i rukovodstvu moje stranke u Crnoj Gori, Predsjedništvu Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore, da zahvalim poslaničkoj grupi Saveza komunista u ovom parlamentu i svima onima brojnim koji su iskazali ovim činom jedan visok stepen povjerenja u mene, očekujući da ću tu funkciju, koja mi je povjerena, uspješno obavljati. A ja ću, budite sigurni, dok na toj dužnosti budem, polaziti od programa sa kojim je naša partija izašla pred ovaj narod u Crnoj Gori i ubjedljivo osvojila izbore i dobila masovnu podršku naroda u Crnoj Gori. Ja ću se rukovoditi programom, neću novi izmišljati, koji je ova Skupština definisala, a to je program sa kojim smo dobili izbore. Budite sigurni da ću u svakom trenutku i u svakoj situaciji, iako ćemo imati složenih i teških trenutaka, boriti se i zalagati za ovu Jugoslaviju i za ovu Crnu Goru. Hvala vam! (Aplauz)
Za riječ se ponovo javio Ćazim Lukač, čestitao Kostiću na izboru, i iz „Borbe“ citirao riječi koje je u intervjuu u tom listu izgovorio Branko Kostić, a koje potvrđuju Lukačevu raniju izjavu o Kostićevom tumačenju administrativnog nastanka crnogorske i muslimanske nacije. Branko Kostić je replicirao tvrdeći da on tu nije rekao, da o tome nije bilo riječi u intervjuu, već da je samo od Lukača tražio da potvrdi gdje i kada je o tome iznosio mišljenje, dodajući da se mora čitav intervju pročitati da bi se vidio kontekst toga citata. Nije negirao da su to njegove riječi. U mučnu atmosferu umiješao se, opet, predsjednik Vukčević tvrdnjom da on zna da Kostić tako ne misli, čak iako je tako rekao…/
Na sljedećoj sjednici predsjednik Vukčević se izvinio, prije početka dnevnog reda, Ćazimu Lukaču, jer su njegovi studenti bojkotovali ne dolaskom na predavanja zbog njegovih uvrjedljivih riječi upućenih ovom poslaniku.
_________________________
Istaknuta slika: Ćazim Lukač, poslnik SDA Crne Gore u prvom višestranačkom sazivu Skupštine Crne Gore