Said Šteta
.
Očev novčanik
.
Svaku je njegovu želju slagao u odjeljak
gdje su po pravilu trebale biti novčanice
i nosio ih kao tek isplaćene dnevnice
rudara u tunelu što spaja Bosnu i Hercegovinu
kada ga kao udarnika zatrpale mine
a poslovođa Salko požurio da javi kako je poginuo
.
Puno godina poslije ostao je stari novčanik
na krajevima savijen od putovanja u zadnjem džepu
čudno da nije podijeljen na ostavinskoj raspravi
sudac je valjda znao da se želje ne mogu podijeliti
niti ostaviti same ispod jastuka
gdje je otac zavlačio ruku i kada ne spava
Novčanik prepun želja nespretno ostao pjesniku
u zatvorenoj kafani još uzdah svira na paučini
.
Želja i ljubav ne mogu se potrošiti…