Više tekstova Hane Kazazović možete čitati na njenom blogu Cyber Bosanska
Razmišljam danas o tome koliko su ljudi skloni(ji) da rješenja ili odgovore na dileme traže na nekim čudnim i nedefinisanim mjestima, prije nego u nauci i na nekim dokazanim i provjerenim stranama. Na ovo razmišljanje me potakao razgovor koji sam ove sedmice vodila sa jednom izuzetno obrazovanom osobom, a na temu vremena. Naime, u Zenici, odnosno u BiH, kiša pada od maja. Samo je u utorak bio sunčan dan bez kiše, čini mi se od počeka juna, i ja bukvalno priglavke u kući ne skidam. I tako komentarišem s njom kako mi je prijateljica rekla da je u Švedskoj sunce, vruće, nema kiše već dugo i trava se sasušila, a vidi kod nas. Ona mi odgovara kako je izgleda stvarno istina da su oni neki tamo (uvijek su ti neki nedefinisani) satelitima promijenili vrijeme i sebi rezervisali lijepo, a nama dali kišu. Kad je vidjela da je gledam blijedo, nasmijala se i rakla mi “Ma zezam se, naravno”.
Dobrodošli u 18. ovogodišnje izdanje Cyber Bosanka newslettera.
Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti donacijom u visini po svom izboru na Buy Me a Coffee ili na PayPal. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima.
A nije se zezala, vjerujem. Nego prosto je izgleda lakše vjerovati u teorije zavjere i u to da je neko tamo kriv nama za bilo šta – nego da smo mi odgovorni ili bar da nosimo dio odgovornosti za ono što se dešava. Po svakom pitanju.
Juče sam baš čitala kod Jelene na blogu “Quantum of science” tekst o tome kako su naučnici tako sigurni da su klimatske promjene uzrokovane ljudskom djelatnošću. Sve je fino objašnjeno, za one koji imaju dileme. Samo nemam snage da toj svojoj poznanici šaljem ovo. Ili mislim da neće biti koristi od toga, valjda.
Kako god i šta god mi radili ovoj planeti, zaboravljamo samo da mi to ne radimo njoj, nego sebi. Jer je ona jača od nas i prije ćemo mi kao ljudska vrsta nestati, nego što će se ona uništiti. Ali koga to zanima kad ž ljudi uglavnom maksimalno gledaju unaprijed 4 godine (koliko traje jedan politički mandat), a dugoročno razmišljanje, posebno ono koje se tiče generacija koje dolaze nikoga ne zanima.
Ostaje samo da svako od nas pokuša biti što bolji, prema svijetu oko sebe i prirodi. Ma koliko to nekad djelovalo uzaludno, ja ipak vjerujem da ima uticaja. Možda sam naivna, a možda sam najviše od svega povjerovala u onu iz djetinjstva “zrno po zrno – pogača”.
Kvalitetne stvari kojima sebi ispunjavam(o) vrijeme
Kad smo već od toga da svako pođe od sebe, ja ću opet o onome šta čitamo, gledamo ili slušamo. A ja sam protekle sedmice poslušala nekoliko zanimljivih stvari.
Ana Širović i podvodni svijet
Volim poslušati ljude o čijim profesijama ne znam ništa. Obično mi otkriju neke nove perspektive i prošire mi vidike i uvijek saznam puno toga o čemu nisam imala pojma. Takav je bio Galebov razgovor sa Anom Širović – ona je okeanografkinja i bioakustičarka i realno kad ovako pročitam – veze nemam čime se bavi. A Ana proučava kitove i druge morske životinje – tako što ih sluša. A da bi se oni čuli treba zakačiti na njih sonare i to je tek postupak. U ovom razgovoru sam saznala i kako jeu stvari Hladni rat potaknuo razvoj bioakustike jer su se morali naći načini da se razaznaju svi zvukovi u moru – da se tačno zna šta je na primjer podmornica, a šta riba ili neka druga životinja. I fascinantno mi je koliko se malo u stvari zna o tom podvodnom svijetu. Ljudi jasaju po svemiru svako malo, a na primjer za kitove ne znaju ni kako se razmnožavaju i gdje im se i kako izlegu mladi. Prezanimljiv razgovor svakako, a ako vas je ovo imalo zainteresovalo možete ga poslušati ili pogledati na – https://www.youtube.com/
Dževad Karahasan i njegove pouke
Nedavno je preminuo Dževad Karahasan, jedan od najznačajnijih bh. pisaca. Zanimljivo mi je bilo pogledati ovaj razgovor Nikole Vučića sa njim, u emisiji “Izvan okvira”. Razgovor je vođen prije godinu dana i Dževad je već bio bolestan. Upravo to kako on govori o bolesti i o bolu mi je jako zanimljivo i rekao je baš dosta toga o čemu i sama razmišljam često. O tome kako je danas jedino važno biti “nečiji” i tad su ti otvorena sva vrata, a kad si “ničiji” onda si prepušten sam sebi. U svakom slučaju razgovor koji će vas potaknuti na razmišljanje i svakako ga preporučujem – https://www.youtube.com/
Zašto Nikola Jokić nije popularan
Ne pratim sport i posebno malo znam o košarci. Ali sam upratila da je Nikola Jokić već dva puta izabran za MVP (najvrjedniji igrač u NBA ligi) i da je sa svojim timom osvojio i šampionsku titulu. I upratila sam da nije zvijezda u onom klasičnom smislu kakve su zvijezde danas. Zato mi je pažnju privukoao video u kojem neki lik objašnjava zašto ga Amerikanci ne razumiju. U suštini – zato što je ostao skroman i što mu je i dalje važnije da ode kući u Sombor i da bude sa porodicom i konjima koji su mu strast. I ne želi da daje intervjue niti fura taj život zvijezde – čak nema ni društvene mreže i odbija gostovanja u emisijama koje bi mu mogle pomoći da postane popularan. Čak kaže da mu košarka nije broj jedan, nego porodica i kuća i to je tako rijetko, nažalost, da ga gledaju kao čudaka. A meni je to baš nekako smisleno i kontam da bi ovaj svijet bio puno bolji da je takvih sportista i ljudi više. Uglavnom, tu je taj video, ako vas zanima o čemu govorim – https://www.youtube.com/
Eto, toliko od mene ove sedmice. Nismo još roditelje vratili iz Vojvodine, dobro im je i prija im promjena i mislim da će možda još malo ostati tamo. Ja sam ove sedmice išla na kontrolni UZ dojki i sve je u redu. Pa ću ovu priliku iskoristiti da podsjetim žene da to naprave bar jednom godišnje, zarad svog mira u glavi. I ne samo dojke, naravno, nego je ovo kod mene najfriškije pa eto.
Želim vam ugodan vikend i uspješnu i mirnu cijelu sedmicu <3
Više tekstova Hane Kazazović možete čitati na njenom blogu Cyber Bosanska