Zaim
ČAROBNA MOĆ RIJEČI
Zaim Azemović, „Odjeci prošlosti – Izvod iz zastavštine“ *Priredio Božidar Proročić), Crnogorski kulturni forum, Cetinje, 2025. godine
Istaknuti rožajski književnik, Zaim Azemović, svojevremeno je objavio jednu knjigu pod naslovom „Pamet je u narodu“, a ovih dana upravo je izašlo iz štampe posthumno izdanje njegove knjige „Odjeci prošlosti – izvodi iz zaostavštine“ koju je priredio i napisao veoma dobar predgovor cetinski književnik i publicista Božidar Proročić. Kada se pažljivo iščita ovo novo djelo Zaima Azemovića, da je priređivač ove vrijedne knjige pronašao i objavio još nekoliko njegovih neobjavljenih pjesama, ona bi se, bez dvojbe, mogla smatrati svojevrsnom antologijom života, rada i mudrosti Zaima Azemovića.
Priređivač ove po mnogo čemu jedisntvene i zanimljive knjige, Božidar Proročić, s pravom je dao naglasak na narodnim bajalicama,jer skoro da je teško pronaći druge sakupljača ovog vida narodnog stvaralaštva, a u knjizi su zastupljene i narodne zagonetke, poslovice i izreke, anegdote, priče i mudrosti, rožajske legende i predanja, narodne bajke i pripovijetke i lirske pjesme iz Rožaja i Sandžaka, koje je autor brižljivo sakupljao u toku svog dugog odišnjeg prosvjetnog rada, kao i njegova priča, pravi mini roman MUHADŽIRI“, posvećena Bošnjacima Crne Gore.
Priređivač, Božidar Proročić ,u predgovoru kaže da je ova knjiga „ zbornik narodnih bajalica, ona je zapravo, istkana duša Sandžaka. To je zbir glasova predaka, šapat pred zoru, dova – molitva nad uzglavljem bolesnog đeteta, iskra nade kada je sve drugo utihnulo. Kroz brojanice i bajalice, narod se borio prottiv zla, bolesti, uroka, i zazivao zdravlje, blagostanje, mir. Riječ u tim bajalicama je svojevrsni lijek, štit, oružje, molitva“.
Proročić o knjizi bajalica – brojanica iz Sandžaka koje je sakupio i zapisao Zaiom Azemović dalje kaže da „predstavlja jedan od najsnažnijih i najautentičnijih doprinosa očuvanju nematerijalne kulturne baštine Crne Gore i šireg sandžačkog prostora. Za kulturu Bošnjaka ova knjiga je jedan od stubova identiteta, jer kroz bajalice dolazimo do jezgra narodne duše, jezika, vjerovanja, metafore i duha predaka.Ona je i važan resurs kako za bošnjačku tako i crnogorsku kulturu u cjelini, jer pokazuje koliko su međusobno isprepletene tradicije svih naroda i narodnosti koje dijele ovaj prostor“.
Za samog autora knjige, Zaima Azemovića, Proročić kaže“ da nije bio sam sakupljač narodnog blaga, bio je čuvar duše Sandžaka, svojevrsni svjedok vremena i predani hroničar običnog čovjeka.“
Autoer knjige bajalica Zaim Azemović u predgovoru ove zbirke za koju se vjerovalo da je zagubljena je zapisao „ da su bajalice oblik narodnog stvaralaštva zasnovan na vjerovanju da se snagom riječi i formulama njihovih poetskih sklopova, može uticati na stanje ljudskog zdravlja, braniti se od bolesti, zla i nesreća, učiniti da se životni događaji povoljno odvijaju.
Razvitkom ljudskog saznanja i naučnim otkrićima pronalaženi su pravi uzročnici bolesti i bajalice su gubile svoju svrsishodnost. Ali one u sebi sadrže draž i naivnu ljepotu duhovnog djetinstva čovječanstva, kao i povezanost čovjeka sa prirodom, i uočene međuzavisnosti uticaja čovjeka i prirode. U bajalicama su prisutni elementi bajke i fantastike u persofiniciranom komuniciranju čovjeka sa biljem, vodom, vatrom, zmijama, vilama, zvijezdama…Izgovorena riječ kao da doziva nepostojeću stvarnost i čini da postojeća stvaranost nestaje: „Pod jezikom ilače nosim, svaku boljku da izliječim“. Ili: „Kao što se rijeka ka izvoru ne vrača, tako se ni ova boljka više ne vratila.“
Evo i primjera gdje je bajaličar izabrao tri zvijezde da se dragi koji se priziva da dođe, ne može oduprijeti tom zovu:
„Ti zvijezdo Nespavko – ne daj mu da spava
Ti z vijezdo Nestanko – ne daj mu da stane
Ti zvijezdo Nesmirko – ne daj mu da smiri,
Ne spavao,ne smirio, ne stao,
Dok kod mene ne došao, da moj bude!“
U ovoj knjizin objavljene su bajalice pčelama, Brojanica od dobarca, protiv sihrova od žaluca, od uroka, od bruha, izgora, od zmije: Šer žena, miran čovjek/Na rog ručka, na rog večera,/ U toj kući ti mjesta nema/ ili Brojanica za sučekivanje (kod bola žena u prsima): „Ujstu muka, eto sutuka/ Muka natrag, napredak naprijed/…“ protiv zlih očiju i i broj ne druge.
U Završnim napomenama svoje rukopisne knjige Ayemović navodi i zaključke o bajalicama koje je pročitao i Ćamil Sijarić, kojom prilikom su se, kako kaže složili da one““ vuku korijene iz paganskih vremena, gdje se oslanjaju na čarobnu moć riječi, u kasnijem vremenu dobijaju primjese islamskog vjerovanja , te se na početku bajalica obično pominje Bismila, i na kraju se moli Jedini Bog – Alah, da brojanica halal bude i ostvari pobjedu dobra nad zlom, ozdravljenja nad bolešću.
U ovoj knjizi zanimljive su i zagonetke koje je zapisao Zaim Azemović i kao i narodne poslovice i izreke. Kada se ovaj nevelik dio knjige iščita može se bez pretjerivanja konstatovati da je Zaim Azemović obavio vrhunski posao sakupljanja narodnog blaga, te da nije ništa drugo objavio, zaslužuje bez dvoumljenja epitet narodnog mudraca. Izreke koje je odabrao Božidar Proročić, a koje se odnose na sve bitne okolnosti u kojima se nalazi sandžački čovjerk, i čovhjek uopšte su zapravo mala antologija narodnih mudrosti:
„ Ako mi zorom ( silom) možeš uzeti, ne možeš mi zorom dati“.
„ Ako se korak preseliš, muhadžer si.
„ Bliža je smrt no jaka za vratom.“
„ Bolje je da ispadne oko, no da ispadne ime.“
„ Vodu vari, vodu hladi, voda te voda“.
„Glad je jača od meraka i sevdaha“.
„ Gostu se moraš jednom obradovati, ili kad dođe ili kad ode“.
„ Gladan ne gleda u šaren tavan, no u pun vagan“.
„ Dobročinstvo – najveće bogatstvo“.
„ Dok se pametan smisli da se oženi, budali djeca porastoše“.
„ Dok je čovjek na putu, bolje je da mu se desi što mu misli žena, no što mu misli majka.
„ Žena je dženet ovoga svijeta“.
„Ženski posao u kući je sakriven“.
„Ženski šerluk je veći od šejtanskoga“.
„ Kakav je neko, saznaćeš kad mu dadeš vlast, novac i tuđ obraz“.
„Koga ne možeš čekati na busiju, ne daj mu veresiju“.
„ Ko ima dobru ženu, nije siromah“.
„ Mudra glava je narodna ćuprija“.
„ Ne treba se srećnome sinu za imovinu starat, ni nesrećnom je ostavljat.“
„ Nikom ništa ne činjasmo, svakom na put bijasmo.“
„ Od lijenoga i nafaka bježi“.
„ Svako se davanje vraća“
„ Teža je nesloga, nego siromaštvo.“
„ Učin doček“.
„ Teško vremenu kad ne uzdiže rad, nego laž“.
„ Nije junak ko ubije čovjeka, već ko pusti lošu ženu i proda posnu zemlju“.
„ Najgore je pijanstvo od pogače“.
„Ako nećeš sebi da radiš, hoćeš drugome.“
„ Traži vilu oko puta, a đevojku oko skuta“.
„ Korisno je kamen sa puta skloniti da stanje u životu promijeni nabolje.“
„ Ne treba biti šećer da te pojedu, već po nekad i otrov“
„ Kad nekoga tužiš, priupitaj imaju li mu djeca hljeba“….
Onaj koji je bio nešto više upućen u život i rad Zaima Azemovića, čitajući ove mudrosne poruke i pouke, moglo bi mu se učiniti, da sve one govore o najboljim osobinama upravo čovjeka koji ih je zapisivao.
Kada je mudrost i poučnost u pitanju, moglo bi se reći i da su skoro istovjetne i „ Narodne anegdote,priče i mudrosti“ koje je sakupio Zaim Azemović , a Božidar Proročić objavio u ovoj knjizi kao izvod iz zaostvštine.
Veoma je zanimljivo i poglavlje iz knjige „Odjeci iz prošlosti“ Zaima Azemovića, a koje je naslovljeno: „Narodne anegdote, priče i mudrosti“.
Riječ je o kratkim zapisima o događajima i ljudima iz Sandžaka i drugih krajeva koje takođe govore o mudrosti i koje su vrlo poučne, od kojih se mogu izdvojiti „Nagrada za plemenitost“ o nagradi koju je od kralja Nikole dobio jedan stari Rožajac koji je Cetinjaninu pozajmio stotinu dukata, zatim „Snaga Branitelja“ , o caru koji nikako nije mogao da osvoji neki grad. Car je poslao jednog starca, da kao prosjak uđe u taj grad i izvidi u čemu je njegova snaga. Kada se prosjak vratio savjetovao je cara da traži drugi grad da ga osvaja umjesto ovog, objasnivši mu da je „ snaga njegovih branitelja u slozi i samilosti prema siromašnima“. Veoma je poučna i priča o Hamd-begu Bećiragiću, kajmakamu iz Berana, koji je preplašenim stanovnicima okoline Berana koji su se strahujući od osvete zbog ubistva tri vojnika koji su nasrnuli na obraz njihovih djevojaka, pobjegli u zbjegove.
Hamdibeg im je odgovorio:
„Ako ta tri života vojnika, mogu oprati vaš obraz, onda recite narodu da se vrate svojim kućama, nikome neće faliti ni dlaka sa glave, jer su u ovim krajevima oduvijek obraz i život imali istu cijenu“.
Veoma su interesantne i poučne priče „Teže od smrti“, „Oteto prokleto“, „Hljeb i so“, „Oslovljavanje“, „Mujko Muković i Rugovski barjaktar“, „Po albanskim običajima, „Ahmet Ganić i kralj Nikola“ i druge.
Zanimljive su i“Rožajske legende i predanja“ kao i „Narodne bajke i pripovijetke s dušom Sandžaka“ iz kojih bih izdvojio priču „DUŠMANIN“; „I riječ ubija“, „Saznanje“, „Iskušavanje pameti“,
Proročić je u ovoj knjizi napravio i izbor narodnih lirskih pjesama , i to prije svega onih koje prate određene događaje kao što su pjesme koje su pjevane kad se stavlja kana na ruke“, kad svatovi odvode djevojku, na dočeku svatova, svatovske pjesme, pjesma u kolu na svadbi,pjesma đurumlija, uspavanka i sl.
Objavljena je i epska pjesma „Memiš Đerekara ukida đumruk“ (nadoknada za prelaz preko mosta) , koja je takođe veoma poučna.
Na kraju još nekoliko riječi o priči „Muhadžiri“, pravom dragulju cjelokupnog Azemovićevog stvaralaštva.
Riječ je o priči, koja se može smatrati i mini romanom u kom je Azemović na slikovit i krajnje ubjedljiv način opisao atmosveru u rožajskoj kasabi u iščekivanju dolasaka nove vlasti, nakon što su se Osmanlije povukle. Drama stanovnika Rožaja i čitavog sjeveroistoka današnje Crne Gore ispričana je kroz dramu dvoje mladih Ajše i Meha ,koji su se zakleli u vječnu ljubav, a koje je sudbina razdvojila jer je Meho morao da pođe sa svojim roditeljima, odnosno porodicom u muhadžire, za Izmir, uz obećanje da će se vratiti Ajši da je sa sobom vodi.
Kao u pjesmi „Žute dunje iz Stambola“, Meho je poslije mnogo godina stigao iz Turske i to baš na dan Ajšine sahrane. Ova antologijska Azemovićeva priča, puna je živopisnih opisa, poređenja, psihološki iznnijansiranih likova i događaja i jedna je od najupečatljivijih priča o atmosveri koja je vladala među bošnjačkim stanovništvom Rožaja i svih gradova naseljenih bošnjačkim stanov ništvom tokom 19012. i 1913. godine.
