Redakcija Mersada Nuruddina Agović
Safvet-beg Bašagić je rođen 1870. godine u Nevesinju, u Bosni i Hercegovini. Mekteb je pohađao u Mostaru i Konjicu, gdje je proveo dio djetinjstva, kao i u Foči, Ljubuškom i Stocu gdje mu je otac Ibrahim-beg bio kotarski predstojnik, kajmekam. U dvanaestoj godini života se sa porodicom odselio u Sarajevo, gdje je završio državnu školu – ruždijju. Nakon toga je pohađao Veliku gimnaziju u Sarajevu i maturirao 1895. godine. Studirao je na Bečkom univerzitetu, odsjek orijentalni jezici i historija, na kojem je diplomirao 1900.godine.
Safvet-beg Bašagić je sa Edhemom ef. Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokrenuo list ,,Behar’’. Kada je Edhem ef. Mulabdić iznio ideju o izdavanje porodičnog lista, Bašagić je dao ime listu Behar, a prvi broj se pojavio 1. maja 1900. godine pod uredništvom Safvet-bega Bašagića.
Prilikom osnivanja društva “Gajret” 1903. godine, Safvet-beg Bašagić je jedan od utemeljivača i predsjednik od osnivanja do 1907. godine.
Do 1906. godine Bašagić je radio kao profesor arapskog jezika. Predavao je u sarajevskoj Velikoj gimnaziji. U godini 1907. izdavao je list Ogledalo (Ibret), od koga je izašlo svega 13 brojeva. List je bio veoma zapažen i cijenjen. Nakon toga je često boravio u Beču gdje je po bibliotekama sakupljao građu za doktorsku tezu. Doktorirao je 1910. godine kada je promovisan u čast doktora ,,exlinguis islamiticis”. Smatra se prvim Bošnjakom doktorom nauka. Njegova disertacija o pjesništvu Bošnjaka na orijentalnim jezicima je objavljena na bosanskom jeziku pod naslovom ,,Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti’’ (Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur). Objavljena je u Sarajevu 1912. godine i predstavlja veliki doprinos historiji kulture Bosne i Hecegovine.
Safvet-beg Bašagić se osim kao bošnjački književnik i kulturni radnik, ostvario i kao prevodilac, historičar i politički aktivista. Izabran je za narodnog poslanika u Bosanskom saboru. Dva puta je bio njegov predsjednik i dva puta potpredsjednik. Najveći dio njegovog političkog angažmana bio je posvećen borbi protiv iseljavanja Bošnjaka u Tursku.
Safvet-beg Bašagić je i osnivač i prvi predsjednik Muslimanskog biciklističkog društva “El-Kamer”, “Društva muslimanske mladeži” i “Muslimanskog kluba”. Također je bio i jedan od osnivača i akcionara Islamske dioničke štamparije.
Godine 1919. postavljen je za kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tu ostaje do odlaska u mirovinu 1927. godine.
Bašagić je sa perzijskog jezika preveo Rubaijje Omera Hajjama, (prva knjiga je izašla 1920., a druga 1928. godine), a od Hasana Kjafije Pruščaka ,,Nizamul alem’’ (Uredba svijeta), štampana u Sarajevu 1919. godine. Napisao je djela koja tretiraju povijest, kao što su: ,,Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine pod Tuskom vlašću’’ (Sarajevo, 1900), zatim ,,Monografija o najvećem dobrotvoru BiH Gazi Husrev-begu’’ (Sarajevo, 1907), ,,Najstarija turska vijest o boju na Kosovu 1389.’’ (Sarajevo, 1924) i ,,Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini’’.
Ostala njegova djela su: ,,Trofanda iz hercegovačke dubrave’’ (Zagreb, 1896, drugo izdanje Sarajevo, 1928), ,,Abdullah-paša (dramski spjev)’’, ,,Pod ozijom ili krvava nagrada (dramski spjev)’’, ,,Misli i čuvstva’’ (Sarajevo, 1906), ,,Pričice i dosjetke za mladež’’, ,,Najstariji ferman begova Čengića’’, ,,Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke’’, ,,Odabrane pjesme’’, ,,Mevlud (po muteber ćitabima)’’…
Ovaj Mevlud je spjevao 1924. godine, koji je u istoj godini doživio dva izdanja. Za pjesnikova života Mevlud je doživio još jedno izdanje (Sarajevo, 1931). Poslije Bašagićeve smrti Mevlud je izdala bivša Vakufska direkcija u Sarajevu nekoliko puta. U ovom broju časopisa Avlija objavili smo izabrane stihove iz Mevluda koji se i danas prihvataju s ushićenjem.
Osim u listu ,,Bošnjak’’, pjesme je objavljivao u listovima ,,Vienac’’, ,,Nada’’ i ,,Prosvjeta’’… Mnoga svoja djela pisao pod pseudonimom ,,Mirza Safvet’’.
Kao što vidimo, bogatstvo njegovog umnog stvaralaštva i svestranost njegovog djelovanja svrstavaju Bašagića u najzačajnije predstavnike i utemeljitelje bošnjačke književnosti, ali i predstavnike bošnjačke politike.
Još kao mladić Safvet-beg Bašagić je imao jako razvijenu svijest o potrebi očuvanja bošnjačkog identiteta, te je strah od njegovog gubljenja opjevavao u stihovima. Godine 1894., Bašagić je u listu ‘Bošnjak’ objavio pjesmu ,,Šta je Bošnjak?’’
ŠTA JE BOŠNJAK?
.
Šta je Bošnjak? Jedna mala grana
velikoga stabla Slavijana,
koga ime u pročelju piše
Povijesnicu junačkih mejdana.
Šta je Bošnjak? Jedno ime slavno
koje svijet poznaje odavno,
koje Beč i Budim potresaše
i Carigrad i Kosovo ravno.
Šta je Bošnjak? To pleme viteško
Koga vila prostiraše krila,
s Durmitorom do Karpatskih gora,
sa Balkana do sinjega mora.
Šta je Bošnjak? Jedan narod mali
koji međ’ dva svijeta stajaše,
koji sile evropskije silah
i križarske vojne razbijaše.
Šta je Bošnjak? Kumče Davorova,
čedo slavne, al’ krvave sreće,
deset puta, ne jednom, umrijeće,
al› bošnjaštva odreći se neće!
(1894.)
Safvet-beg Bašagić je bez sumnje jedno od najeminentnijih imena u novijoj kulturnoj povijesti Bošnjaka, naučnik, historičar, orijentalis, pjesnik, prevodilac, društveni, i javni radnik koji je nezaboravno zadužio bošnjački narod svojim radom prvenstveno na polju kulturnog preporoda.
Sudeći po stihovima njegovih pjesama mogli bismo zaključiti da se historija susjedskih odnosa prema Bošnjacima, kako vidimo, nažalost, ponavlja, a historija se ponavlja samo onima koji nemaju želju da je upamte. Bošnjaci, u Bašagićevim pjesmama, su dostojanstven, miroljubiv i radan narod koji se, stiješnjen između raskomoćenih susjeda, jedino bori da opstane.
Safvet-beg Bašagić je pred kraj života teško obolio. Umro je 1934. godine i sahranjen na počasnom mjestu u haremu Begove džamije u Sarajevu.
