Adem Garić, rođen 1986. godine u Doboju (Bosna i Hercegovina). Odrastao u Tešnju, u selu Piljužići, gdje stiče osnovno obrazovanje. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu upisuje 2001. godine, a krajem 2005. godine maturira na istoimenoj ustanovi. Sarajevo je ostavilo velik utisak na njega, tako da 2006. godine upisuje Fakultet islamskih nauka, na kojem diplomira 2011. godine i time stiče zvanje Profesora islamske teologije.
Imamski poziv prihvata još za studentskih dana, tako da je od 2007. godine angažovan kao honorarni imam u džematu Potakiša, opština Strari Grad. Na istoj poziciji se zadržava do kraja 2013. godine, da bi početkom 2014. godine nakon konkursa objavljenog u Preporodu, dobio mjesto stalnog imama, u džematu Duge, Medžlis islamske zajednice Prozor.
Pored obrazovanja i imamskog poziva, velika mu je ljubav i pisana riječ, posebno poezija, u kojoj se i sam u okviru svojih mogućnosti okušao.
Iako se angažiranom poezijom počeo baviti relativno kasno, pjesme su mu objavljivane u međunarodnim zajedničkim zbirkama, i kao takve osvajale neka od prestižnih mjesta. Član je Sarajevo Digenes poetry trupe. U planu je nastaviti studije, ali i objaviti svoj pjesnički prvijenac. Trenutno živi i radi u Prozoru. Oženjen, otac.
PJESMA NEZNANOG
.
zato što sam pripitomio
vukove svoga jezika
zato što sam zatvorio
lopove svojih ruku
zato što moje špijune
zanima jedino svemir
zato što je moja odjeća tkana
u noćima dok su gradovi spavali
zato što ni krojač, ni političar
novac ni položaj ne mogu je prekrojiti
zato što je moja brada ružičnjak
nikako reklama
zato što i potpuni stranac
zavrjeđuje poklon kod mene
zato što svojim prezimenom ne pomažem
samo rodbinu i prijatelje
zato što ne vučem stepenice za razgovor
kao što vidiš
za ovaj svijet radim ko da ću vječno živjeti
a za onaj se spremam ko da mi je sutra mrijeti
zato dragi prijatelju
nema čega da se stidim