Redakcija
KAKO JE LIJEPO BITI SRETAN
Biti ptica.
Dok šuška perje,
zvuci raznježeni mame,
čak i glas neba zamiriše.
Krila prhnu, urone bez mržnje.
Na oblacima zavijorim, visok kao Kip Slobode.
Biti riba.
Peraja zalepršaju.
Dišem duboko i pod vodom.
Ne osjetim crno mračno grotlo,
nit’ lovca nad glavom.
Drag svaki kamen, brzak i potok.
Biti proljeće.
Jednolični odsjaj sunca rudi.
Bokovi se njišu
kao u trku gazele kad prerijom pleše.
Srce ne drhti kao list na vjetru.
Nit’ boje jeseni, ni zime.
Kako je lijepo stajati ponosito:
znajući sreća me čeka,
i tuga,
tuga nije za čovjeka.
.
