Ti novci nisu bačeni u vjetar – neka pokažu džepove.
Nije sve izgubljeno – jest da novca nema, ali lopovi su tu.
Ne volim jesen života, zbog nadolazeće zime.
Sve sami mesari su na vlasti – čiste gulikože.
Iako cijene držimo na huzdi, opet su neki konji poskupili kruh.
Sa svakim danom meni je bolje malo sutra.
Državni novci i dalje nestaju, jer da kradu ovi ne prestaju.
Direktor nam nije u stanju trezveno razmišljati – svaki dan je pijan.
Gledao je svoja posla – kojeg nije imao.
Tek što su nam ovi upalili svjetlo, došlo je do kratkog spoja.
Spor je na novčaniku – nikako da plati piće.
U kući svi sa njim imaju posla, što on nema posla.
U kladionici je digao dosta love – opljačkao je.
Ležajući došao je do zaključka da ne može više tako – okrenuo se na drugu stranu.
Od kud od jednom toliko gubitaša – vi odozgo, gdje je lova naša.
Svo ljudstvo što vrijedi krije se u bijedi – a što ne valja, dokopalo se položaja.
U životu sve se gleda kroz novac – nekako se bolje vidi.
Došao je na estradu – u policiji je propjevao, sad u zatvoru svira klavir.
Da smo načisto, prljavi su to poslovi.
Ne brinu me što govore da nije zdravo samo sjediti – ja i onako više ležim.
Za njega su glasali, mrtvi, hladni… pokojnici.
Političari su nam žedni Evropske unije – narod bi najrađe da to sve padne u vodu.
Kad uđemo u Evropu – mi ćemo standardno evropski propadati.
Koliko smo veliki, kad uđemo u Evropu – neće nas ni vidjeti.
Čim bi došao do posla… odma bi se vratio.
Kad su političari zauzeli položaje, vlastiti narod im se našao na meti.
U socijalizmu su davali fabrike radnicima – u kapitalizmu ih prodaju zajedno sa radnicima.
Ova vlast u narodu ima odjeka – narod sve jače ječi.
Prevršili su mjeru – sipajući iz šupljog u prazno.
Pametan je taj čoban – on bi i ovce i novce.
Ma njima ne treba bolje sutra – dobro im je i danas.
Obećali su narodu bolje sutra – a obezbijedili ga samo sebi.
Na visini zadatka, izgubio je ravnotežu.
Život nam se zavio u tugu, kolko nam je država u dugu.
Visoka je cijena ulaska u Evropsku uniju – čekamo rasprodaju.
Bez Evrope ne možemo dalje – iza nas je provalija.
Ja volim svoju zemlju – i sve političare koji su u njoj.
Svim državama bivše Jugoslavije bezgranično je stalo do granica.