Objekt Eminagića konaka, prema tipologiji M. Kadića, pripada tipu tzv. novije katne dimalučare iako posjeduje neke od karakteristika tipa katne kuće sa prepustom.
Novije katne dimalučare ne posjeduju koncepcijsku čistoću klasične dimalučare, nego su od nje sačuvale samo dimaluk kao funkcionalni element. U mnogim gradskim kućama je radi odvođenja dima cijeli prostor mutvaka provučen od prizemlja kroz katnu etažu do stropnoga prostora.
Katna dimalučara predstavlja najrazvijeniji tip katne kuće u Bosni i Hercegovini. Na njemu se najizrazitije manifestira inventivnost graditelja u rješavanju niza problema: dispozicije, konstrukcije, eventualne kasnije djeljivosti, etapnosti gradnje, načina odvođenja dima iz prostora ognjišta i iz soba i, na koncu, oblikovnoga rješenja.
Ovaj tip objekta se pojavljuje u enklavama ili u pojedinačnim sačuvanim objektima. Nakon završetka II svjetskog rata i kasnije njihov broj je u znatnoj mjeri reduciran iako sa današnje točke stajališta dimolučare pripadaju tzv. ekološkome tipu kuće kako po dispoziciji, tako i po izboru materijala od kojega su građene.
Prema tlocrtnoj koncepciji, Eminagića konak je objekt složene osnove sa vrlo čistim oblicima koji karakteriziraju gradsku stambenu arhitekturu ne samo Tešnja nego i ostalih manjih gradova, poput Travnika ili Jajca. Kao i kod ostalih kuća ovoga tipa, i ovdje su katna i dio prizemne etaže urađeni od lakih materijala, a podrum i dio prizemlja, koji je u neposrednom kontaktu sa terenom, urađeni su od čvrstoga građevinskoga materijala, odnosno lomljenoga trebavskoga kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom.
Cijeli kat Eminagića konaka, izuzev njegove sjeverne strane, je smaknut prema vani. U geometrijskome središtu objekta, sa južne i zapadne strane, izgrađena su dva trapezasta doksata, što uz bijelo krečene zidove, veliki broj pravokutnih prozorskih otvora i vrlo strm četverostrešni krov obogaćuje njegove fasade.
Uz istočnu fasadu su bili dograđeni aneks sa ćenifom u prizemlju i abdestlukom na katu.
Podrumske prostorije kod kuća ovoga tipa su u samim počecima služile kao štale za držanje sitne stoke. S vremenom se njihova namjena mijenjala, tako da u naprednijim ravničarskim krajevima Bosne i Hercegovine ovi prostori počinju služiti kao magaze, odnosno gospodarske prostorije ili smočnice. Magaza ne služi za stanovanje, niti se u njoj loži vatra.
Prizemlje je građeno kombinacijom monolitnoga i skeletnoga sustava. U prizemlju su smještene dvije prostorije – magaza i mala soba.
Aida Šarac, rođena 14. 02. 1991. godine u Sarajevu. Bachelor Historije umjetnosti i Književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Trenutno četvrta godina Nacionalne historije umjetnosti i Bibliotekarstva. Volonter Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i aktivna članica Udruženja “Metamorfoza”. Aktivno se bavi slikarstvom. Urednica je portala Glasnaroda.ba.
Istaknuta slika: Glasnaroda.ba