Grad se sastoji iz dva dijela. Prvo utvrđenje je nastalo u doba srednjevjekovne bosanske države, prema istorijskim izvorima, polovinom XV vijeka. Postavljeno je na najvišu i najdominantniju kotu. U doba osmanske uprave opasano je zidovima sa svih strana. Cijeli sistem odbrane i prostornog rasporeda utvrđenja je izuzetno dobro osmišljen.
Unutar zidova se vide krajnji ostaci raznih građevina: stražarnica, ambara, pekare, barutane, a konstatovane su i 4 čatrnje, od kojih se danas mogu na terenu da raspoznaju tri.
Srednjevjekovni grad se sastoji od masivne, isturene kule, zvane Herceguša i obora ispred kule. Kula Herceguša, koja dominira gradom, ima četverougaoni oblik. Na vrhu kule su bile puškarnice kojih više nema. Sjeverni zid kule je sačuvan do krovišta, do visine od oko 15 m. Bočni zidovi su dosta propali, dok je južni podužni zid srušen od zemljotresa, prema kazivanju mještana, 60-ih godina XX vijeka. Uz istočnu polovinu južnog zida kule su stepenice spojene sa istočnim zidom obora. Stepenice, koje su vodile u kulu, su zatrpane masom kamenja koje je otpalo sa južnog zida kule pri zemljotresu.
Kula Herceguša je okrenuta najjačim zidom sjeverozapadu, gdje je bio najlakši pristup gradu (i gdje je kasnije u XV-XVI vijeku sagrađen ulaz u grad), i sa nje je taj prostor branjen.
Pograđe srednevjekovnog grada razvilo se najvjerovatnije na terasi Crkvice, koja se nalazi ispod južnog dijela grada. Kasnija varoš razvila se u dolini zapadno od grada.
Osmanski dio grada je sagrađen je oko srednjevjekovnog utvrđenja, koje tada postaje jezgra velike tvrđave, kao akropola, opasana sa svih strana zidovima. Perimetralni zidovi izgrađeni su u periodu između 1472. do 1565. godine. Osnova definitivno izgrađenog utvrđenja je u obliku nepravilnog višeugaonika.
Grad se sastoji iz više cjelina. Na sjeverom dijelu je ulazni dio i veliki donji obor sa tabijom. Na jugu je gornji obor pregrađen zidom. Između njih se nalazi kompleks srednjevjekovnog grada koji je štićen jednim pregradnim zidom, i na istočnoj strani odvaja ovaj kompleks od donjeg obora. Centralna odbrambena tačka u gradu i dalje je ostao taj centralni dio jer su jugoistočno od njega sazidane dvije masivne kule okrenute ka istoku, koje takođe dominiraju gradom. Zapadni perimetralni bedem pruža se uglavnom mirnom linijom, na teško pristupačnom, krševitom terenu, osim u krajnjem, sjeveronom dijelu oko ulaza.
Gradski zidovi su danas na pojedinim mjestima očuvani do visine od oko 4 do 12 m. Na svim perimetralnim bedemima su bile puškarnice, od kojih su mnoge sačuvane.
Najlakši prilaz gradu je sa sjevera. Tu je i najniži dio grada. U grad se ulazilo sa sjeverozapadne strane. Ispred ulaza je bio neki sistem zidova, koji danas više ne postoji, ali je zabilježen na arhitektonskom planu snimanom negdje 60-ih godina XX vijeka. Dio prilaza gradu bio je kaldrmisan. Kaldrma se vjerovatno nalazila unutar nekog sistema barbakana pri ulazu. Danas se u grad ulazi s vana kroz, nekada, drugi, unutrašnji ulaz. Sa spoljne strane ulaz je obični četverougaoni otvor, a sa unutarnje je lučno zasvođen. Na prostoru uz ulaz, tj. u unutarnjem, sjeverozapadnom dijelu, su dvije odbrambene kule i čatrnja. Pored pomenute čatrnje, ulazilo se u središnji zapadni prostor grada. Uz pregradni zid nalazilo se nekoliko prostorija, kojima je danas teško utvrditi namjenu.
Sjeveroistočni dio grada zauzima veliki obor sa tabijom. U centralnom dijelu između srednjevjekovnog dijela grada i sjevernog i južnog obora su bili prohodni koridori.
Južni, gornji obor izgrađen je na stijenama. Njegov sjeveroistočni dio sa dvije masivne kule je u sistemu istočnog odbrambenog pojasa. Pošto je cijela istočna strana dosta pristupačnija od krševite zapadne strane, njoj se poklonilo mnogo pažnje pri izgradnji odbrambenog sistema. Četverougaona kula ima mali unutarnji prostor, sa debelim omotačem. Okrugla kula ima promjer od 3,7 m, sa debelim spoljnim zidom koji je sa spoljne strane obezbjeđen jakim nasipom. Ispod ove kule u jugoistočnom dijelu ovog obora se nalazi neka građevina, sada nepoznate namjene. Tu su bile, jedna uz drugu, dvije čatrnje, od kojih se danas može da raspozna ona veća. Južni, krajnji dio obora je jednostavan četverougaoni prostor, sa ojačanim zidovima u južnoj polovini sa unutarnje strane.
Aida Šarac, rođena 14. 02. 1991. godine u Sarajevu. Bachelor Historije umjetnosti i Književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Trenutno četvrta godina Nacionalne historije umjetnosti i Bibliotekarstva. Volonter Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i aktivna članica Udruženja “Metamorfoza”. Aktivno se bavi slikarstvom. Urednica je portala Glasnaroda.ba.