A kad prolaze pored tebe kažu, aman što dunja miriše. Ama miriše nekako čudno. I stalno miriše. Miriše kao da diše. Samo te neki smjeste jako visoko u neki zabačeni kutak svog dunjaluka pa te ne vide. Zaborave te, iako mirišeš. Osjete oni to, al’ zaboravljaju sve dok dunja ne počne da truhne. E onda bi je spasavali. Kasno bude… A mirisa nestane. Lijepo li je biti dunja na dunjaluku. Mirisna, a korisna. Blistavo rumena. Stidna. Promatraš sa ormara, insane.
Preneseno sa: http://www.glasnaroda.ba/rubrike/vi-pisete-mi-objavljujemo/item/3459-dunja-na-dunjaluku
Istaknuta slika: http://www.agroklub.com/sortna-lista/voce/dunja-5/