Redakcija Aida Šarac
STARI GRAD SREBRENIK
Stari grad Srebrenik se nalazi na sjeveroistočnim obroncima Majevice, u selu Gornji Srebrenik, oko 5 km udaljenom od gradića Srebrenika.
Grad je sagrađen na visokoj, strmoj i skoro nepristupačnoj stijeni iznad doline rijeke Tinje. Ispod najpristupačnijeg dijela grada napravljen je dubok prokop, tako da se na lokalitet može doći samo preko mosta.
Grad Srebrenik je u pojedinim povijesnim periodima imao veliki strateški značaj. Imao je ulogu obrane širokih područja. Smješten je između ravne Panonije i planinskog dijela Bosne. U srednjem vijeku štitio je područje južno od Save od aspiracija Mađara. U osmansko vrijeme, krajem 15. i početkom 16. stoljeća, kada su politička i vojna stremljenja tendirala povremeno i u protivnim smjerovima prvo Mađara i Osmanlija, a zatim u 17. i 18. stoljeću i Austrijanaca, ponovno dobija na važnosti.
Prvi spomen popravki na Srebreniku datira iz 1756. godine, a zatim iz 1777. godine, kada je grad malo popravljan (ne zna se točno kakve su popravke vršene).
Od ostalih podataka poznato je samo da se 1804. godine posada sastojala od nekih 20 momaka, i da je 1833. godine u gradu bilo 7 topova (Kreševljaković, 1952., 168).
Prema zabilješci iz 1838. godine, grad je trebalo popraviti. Vojska ga je napustila iza 1835. godine. Džamija je održavana još nekoliko decenija (Basler, 1957. Kreševljaković, 1953.).
Dispozicija obrambenih objekata na Starom gradu Srebreniku uvjetovana je prirodom terena. Grad je podignut na stijeni koja se izdiže od okolnog terena u visini od oko 50 do 70 m. Gornji plato stijene je neravan i rascijepljen.
Kula I – u grad se ulazi kroz kapi-kulu na jugoistočnoj padini. Ispred te padine je veliki umjetni prokop, tako da je pristup na grad jedino moguć preko mosta. Dimenzije ove kule su 6,5×5,6 m. Kula ima 2 kata koje rastavlja zidani lučni svod. S vanjske (istočne) strane su velika lučno zasvođena vrata, vani uža, unutra šira. Na dovratniku se vide rupe za baglame. Pod kule je popločan kamenom. Krova nema. Gledajući od grada prema kuli, s desne strane se vide ostaci strmih i uskih kamenih stuba koje su vodile na prvi kat. Na istočnoj (vanjskoj) fasadi kule, dovratnici i luk glavnog ulaza u grad su od kamenih tesanih greda. Na dnu sjevernog kraka luka isklesan je polumjesec. Iznad luka, na prvom katu su maleni, nisko položeni prozori, a iznad njih tri uske puškarnice. Između prozora je umetnuta ploča na kojoj je valjda bio kronogram, ali je još 1954. godine zatečena demolirana pucanjem. Ukoso, iznad lijevog prozora, je mala puškarnica u sredini između dva procjepa, također predviđena za obranu. Kula je sačuvana do pod sam krov u visini od 7,5 m. Pred zapadnim zidom kule je napravljen umjetni plato radi lakšeg pristupa na grad.
Južno, pored kapi-kule, je mali pregradak s osnovom trapezastog oblika, lučno zasveden. Prema tradiciji ovdje je bila kuhinja.
Stube su od grubo tesanih ploča filita umetnutih u sakrivenu betonsku masu. Iste rustične stube su izgrađene u unutrašnjosti grada koje vode od sporednog ulaza u bedem do ulaza u gornji kompleks grada. Stube su od grubo tesanih ploča filita umetnutih u sakrivenu betonsku masu. Za uzorak poslužile su stare stube koje su vodile od džamije (kula III) do glavne kule (kula IV) .
Kula II – uskim, naknadno izgrađenim podzidom (1954. godine), dolazi se od kapi-kule ka kuli II. Podzid je izveden od filitnih ploča povezanih betonom, i po vanjskom izgledu se prilagođava starim građevinama (Basler, 1967., 124).
Kula II je u obliku izdužene potkovice, unutrašnjih dimenzija dužine oko 5m i širine 3,5 m. Sačuvana je u visini od 4,5 m. Lakom drvenom konstrukcijom bila je podijeljena na dva kata. Jedini otvori bili su puškarnice.
Sjeverni obor- izgrađen je između kule II i III. Izgleda da je obor služio za smještaj topova. Zaštitni zid ovog obora izgrađen je u 18. stoljeću. Konstrukcija zida ne pokazuje nikakve pregradnje ili dogradnje na neke postojeće zidove, a po svojoj strukturi on je istovjetan objektima izrazito osmanskog perioda. Zidovi su mu sačuvani do visine od oko 2,20 m.
Kula III – sjeveroistočnim kutom se nastavlja na zapadni zid obora. Pravokutne je osnove, dimenzija 6,70×7,50 m. U njoj se nalazi cisterna. Po zauzeću Srebrenika ovdje su Osmanlije sagradile džamiju. Još krajem 19. stoljeća ova zgrada je bila aktivna. Pedesetih godina 20. stoljeća bio je to najslabije očuvan objekt u tvrđavi. Po načinu gradnje ona se potpuno razlikuje od ostalih objekata na gradu. U podu se zapaža okrugli otvor veličine manjeg bunara. Temeljni zidovi idu u raznim smjerovima pa se kula pričinjava kao nadgradnja nekog drugog, ranije porušenog objekta. Kao građevinski materijal upotrebljen je svijetlosivi vapnenac vezan vapnenom žbukom. Po načinu gradnje je vjerojatno srednjovjekovni objekt. Srž zida je od kaše gašenog vapna (vapnene žbuke) i sitnog kamenja, a lice zida od slaganog kamena. Ostaci džamije su uklonjeni, i u osnovi kule je bunar.
Gornji dio grada
Cisterna – nalazi se između ulaza u gornji dio grada i kule IV na koju je prislonjena. Sama cisterna je imala poluobličasti svod. Imala je kapacitet oko 2m3. Nekada je bila premazana oblogom od crvenog hidrauličnog vapna koja je uglavnom otpala (Basler, 1957., 127).
Stambena zgrada – zajedno sa glavnom kulom predstavlja središnji objekt grada. Tokom srednjeg vijeka ovdje je bio vjerojatno najreprezentativniji dio grada. Pregradnjom u 18. stoljeću nestalo je srednjovjekovnih tragova. U osmanskom periodu vjerojatno je služila za smještaj posade. Zgrada ima podrum i prizemlje. Izdužen oblik zgrade je prilagođen plastici terena. Orijentirana je istok-zapad. Dužina zgrade je 24 m (istočni zid) i 19,5 m (vanjski zapadni zid), a širina 6,2 m. Na istočnom zidu, okrenutom ka glavnoj kuli, su 2 ulaza: glavni – na sredini zida, širok 1,6 m, i sporedni – kod ulaza u gornji dio grada, širok 1,3 m. Debljina istočnog, zaštićenog zida je 0,8 m, dok su ostala tri zida vanjska, debljine 1,15 m. Danas unutrašnji prostor nema pregrada, a nekada je cijelom dužinom istočnog zida vodio hodnik. Na južnom kraju hodnika su u polukružnim nišama bila instalirana dva nužnika sa odgovarajućom kanalizacijom. Na sjevernom kraju hodnika su dva prozora. Iz hodnika se ulazilo u četiri prostorije. U svakoj od njih je bio: abdestluk u niskoj zidanoj niši, peć (u sredini) i prozor. Prostorija uz južni zid imala je još dva dolafa u južnom zidu, a prostorija uz sjeverni zid još jedan prozor na tom zidu. Sve prostorije duž zapadnog zida bile su međusobno odijeljene pregradama između prozora jedne i abdestluka susjedne prostorije. Armaturu pregrada su činile grede od kojih su ostala ležišta. Pod je bio od drveta. Od krova zgrade ostali su zabati na južnom i sjevernom zidu. Tako je poznato da je krov bio pokriven kamenim pločama koje su od iste vrste kamena kao i cijeli kompleks starog grada. Krov je bio nisko položen. Odvod tekućine iz abdestluka sprovođen je kamenim žljebovima koji su oko 20 cm ispadali iz zida. Ložišta peći su bila prema zidu izolirana sedrenim pločama da ne bi stradali zidovi od kamena koji u sebi sadrži veliki procent vapna.
Bedemi grada i vanjski dijelovi zidova svih kula i obora, koji su zajedno sa bedemima činili obrambeni omotač grada, su debeli oko 1,5 m, dok su svi ostali zidovi unutar bedema tanji. Cijeli grad je izgrađen u jednom potezu. Pošto nema hatula, Basler smatra da je rekonstrukcija drugih objekata i skoro cijelog grada Srebrenika izvršena u 18. stoljeću kad je već način gradnje sa hatulama napušten.
Aida Šarac, rođena 14. 02. 1991. godine u Sarajevu. Bachelor Historije umjetnosti i Književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Trenutno četvrta godina Nacionalne historije umjetnosti i Bibliotekarstva. Volonter Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i aktivna članica Udruženja “Metamorfoza”. Aktivno se bavi slikarstvom. Urednica je portala Glasnaroda.ba.
