
BIHOR
Bihor – aršlame rascvjetale, nevjeste vitke sa boščama
i belenzucima,
sa fistanima do polja, sa ojama i sedefima.
Iz očiju vatri im sunce
i niče svjetlost,
a pod pojasom ptice
sanjalice.
Bihor – vuk u gori,
plač na putovima Trakije,
groblja sa oborenim stećcima,
razorena ognjišta i svetilišta.
Bihor – brat po mukama i ranama,
po bdijenju i spasenju,
brat po rođenju i umiranju.
Putuju Bihorci i vuci,
putuju braća, mrki i ljuti,
rebra im savijeni mačevi.
Putuju ostronošama i bučima,
putuju bistricama i kurilima,
putuju crnišima i dubovima,
putuju baščicama i lađevcima.
Preskaču bašče
rijeke i vlahove,
obrove i ždimirce.
Na leđima nose teške naviljke,
bisage o vratu,
vreće žita na ramenu.
Ne staju, penju se uz prla,
nestaju medu oblacima.
U jednoj šumi imaju kuću,
u drugoj šumi kriju djecu,
piju vodu sa vilinog izvora,
hitrim okom love mjesečinu,
iz grla izvijaju dušu
u jedan glas.
Grade dubiroge,
i husare,
brvnare i čatmare.
Rogove bikova stavljaju na dovratke,
oluje zaustavljaju sofrom i sjekirom,
jašu neosedlane atove –
utrkuju se s vjetrom,
slijepe kučiće bacaju u potoke niže zanoge,
mrtvorođenu janjad presijecaju na pola
i zakopavaju pokraj struga.
Sivonju nazivaju bratom –
tegle jaram zajedno,
odmaraju zajedno na ravništu,
zajedno ručaju – što imaju,
pa opet vuku uz kolovoze i hramčine.
Ubijaju im djecu, dave,
jezike odsijecaju,
psuju im svetu vatru
i hljeb.
Otimaju im ptičija gnijezda,
zatiru tragove.
Bihor – zvijezdi u sedefu
vjetru u kopitama,
travi i kamenu u jeziku.
Majka Materidža
bdi nad Glavinom vodom,
nad Berimladom.
U šumi vuk –
brat po rođenju i umiranju.
Ašlame rascvjetale-
rađaju se djeca u bogazima,
iz vučije zasjede vrijebaju…
Istaknuta slika: Prenos smoka u Bihoru, 1951. godina, (Foto-arhiv Avlija)
Na fotografiji se nalazi kolona stočara koja svoje mliječne proizvode transportuje na konjima