Alma Buljubašić-Maglić: Bosno moja

Poezija

Bosno moja

Zemljo Bosno ljubavi  ti tvoje,
tvoje sunce mene grije,
srce te boji u najljepše  boje,
kujundžija kuje istinom,
a ja te kitim  pjesmom
u tebi ima mjesta za sve
zato si posebna
zato si voljena
zato nas tvoje rane bolje
al’pamti ljudi te različito vole.
Bosno moja ljubavi ti tvoje…
Bosno moja moje oči plačne
tebe ljubav moja u vječnosti zove,
u tebe su svih oči uprte
a ti moja plemenita dušo,
čuvaj svoj ponos i din
čekaju te neke zore nove.
Čujete li glas njen tihi
to ona ne zove ne moli,
poziva na ljubav da se ljudi vole.
Sabur je njeno oružje
u čast djece i ljubavi,
stablo svoje jača i kuje
himnom svojom svima poručuje.
Ljubavi me moje brane
i u ratu i u miru,
volim sve godine
i sve dane,
svako zlo jednom stane.
Bosno moja ljubavi ti tvoje…
Zalud vjetrovi nagli
zalud pokvarene duše,
ti si skretnica svima
pusti nek žive u magli.
Hvala ti za godine neumorne
hvala ti za jakost i din,
hvala ti što baš sam kči tvoja
hvala ti Bosno moja.
Bosno moja ljubavi ti tvoje…
U Bosni ja sam rođen
i to je zemlja moja,
zemlja djedova mojih
zemlja naroda svih.
Bosna je majka moja
čuvam je u srcu svom,
tu je ognjište moje
tu je topli moj dom.
Gdje god da krenem mati
tebi se vraćam ja,
s tobom da dijelim sreću
u tebi umrijet ću.
Ti si nam dala snagu
puna si svoga din,
jedna si jedina
Bosna i Hercegovina.
 Bosno moja ljubavi ti tvoje…
Ovo je himna za tebe
vječni poklon od mene,
jednom kada me ne bude
u njoj češ naći sebe.
Znam sve riječi i pjesme
o tebi malo je,
al’moje srce i duša
ovo dalo je…