Redakcija Amos Oz „Kako izliječiti fanatika“
Izaziva li i u vama pojam fanatika asocijaciju na japanske kamikaze, na društvo koje je zaglavilo u Hitlerovom bunkeru, na teroriste – samoubojice, onda vi mislite samo na onaj krajnji stupanj fanatizma i niste svjesni da neki njegov blaži oblik leži u mnogima od nas. Ova me psihijatrijska i društvena pojava počela jače zanimati tek nakon čitanja knjiga Amosa Oza „Kako izliječiti fanatika“ i „Dragi fanatiče“.
Piše: Marija Juračić
Amos Oz, izraelski profesor književnosti, književnik i osnivač pokreta „Mir sada“ imao je tijekom života prilike sresti mnoge fanatike. Živio je u samoj žiži izraelsko – palestinskog sukoba i ubrzo shvatio da fanatika ima na obje strane. Nije im povlađivao, ali je uvijek nastojao razumjeti njihove argumente, ako bi ih bilo, jer fanatik uglavnom ne razumije argumente. Oz im je nastojao objasniti da jedni i drugi imaju taj mali komad zemlje koji osjećaju svojim domom, koji će uvijek morati dijeliti i želio je da ga dijele u miru i suradnji, jer nasilje rađa nasilje, smrt s jedne strane, donosi smrt s druge strane, a fanatici su roditelji tog nasilja i te smrti.
U intervjuu koji je dao za njemački list za kulturu „Sternestunde“ kaže da fanatika ima na obje strane, ali i razumnih ljudi ima na obje strane i ti razumni ljudi trebaju reagirati i naći kompromis, koji nije uvijek lagan, jer u kompromisu svatko nešto gubi, ali nikada ne gubi sve. Kompromis znači život, a fanatizam uništenje i smrt.
U siječnju 2002. održao je Amos Oz u Tübingenu dva predavanja o palestinsko – izraelskim odnosima te o uzrocima i posljedicama fanatizma- (Die Wurzeln des Fanatismus). Pozvao je i palestinskog književnika Izzata Ghazzawia da govori o kulturi i literaturi na spornom području. Pokazao je kako treba čuti i drugu stranu i probati razumjeti njezine razloge, jer koegzistencija između dva naroda je jedino što donosi mir i prosperitet.
Knjigu “Kako izliječiti fanatika“ otvara esej „Tajni užici“, a slijede eseji „Kako izliječiti fanatika“ te „Između dobroga i dobroga“. Temu fanatizma nastavio je Oz knjigom „Dragi fanatici.“
Što nam Oz poručuje? Što kaže o fanaticima? Tko su oni i kako on razgovara s njima?
Fanatik može postojati u svima nama, a da toga nismo svjesni pa najveći altruist može biti veliki fanatik. Altruist je čovjek koji ne misli na sebe, koji te voli i misli samo na tvoje dobro, ali on može do te mjere pretjerivati da te iz silne ljubavi guši svojim zagrljajima i silom te želi promijeniti nabolje. I sve radi za tvoje dobro iako ti to dobro ne želiš, jer tvoje je dobro drugačije, tvoja je duša drugačija. Ta silna briga za promjenom tvoje duše je fanatizam koji, ako se prošiti na cijelo društvo, lako dovodi do raznih društvenih devijacija, kao što su inkvizicija i prisilno iskazivanje privrženosti vođi ili ideji. Dobri ljudi, koje ti smatraš zadrtima, te vole vole toliko da će sve učiniti za spas tvoje duše, pa će te i prije prirodnog roka poslati bogu na istinu.
U tom kontekstu spominje Oz neke male fanatike: nepušače, vegetarijance i pacifiste koji se zalažu za mir, ali samo pod njihovim uvjetima. Nepušači brinu za tvoje zdravlje, vegetarijanci vole životinje pa bi neki od njih najradije poubijali mesojede… i na kraju Oz zaključuje da se fanatizam rađa iz dobrih namjera.
Pročitavši Oza, razumjela sam onu biblijsku izreku da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Fanatik iz dobrih pobuda želi mijenjati svijet, a da bi promijenio svijet, on želi silom mijenjati ljude. Upliće se u njihov način života, svjetonazore, osniva udruge istomišljenika i popravljanje svijeta smatra svojom zadaćom. On nema mašte, on se ne može uživjeti u tuđu situaciju. Amos Oz odgovara i na pitanje koje je postavio u naslovu knjige – može li se fanatizam liječiti, može li književnost izliječiti fanatika?. Nema lijeka za fanatizam, ali čovjek se protiv njega može cijepiti humorom. Zato mnoge diktature ne vole humor.
“Ni jednom u životu nisam vidio fanatika koji ima smisla za humor, niti sam vidio da osoba sa smislom za humor postaje fanatikom, osim ako ga negdje ne izgubi. Fanatici su često sarkastični. Neki od njih imaju vrlo ciljan smisao za sarkazam, ali nemaju humora. Humor sadrži sposobnost da se smijemo sebi samima. Humor je relativizam, humor je mogućnost da se vidiš onakvim kakvim te možda vide drugi, humor je sposobnost da shvatiš da, bez obzira na to koliko si krepostan i koliko su ti zla nanijeli, postoji određena strana života koja je uvijek pomalo smiješna. Što si više u pravu, to si smješniji. A kad smo već kod toga, možeš biti pravedni Izraelac ili pravedni Palestinac, ili pravedni bilo što, no dok imaš smisla za humor, moguće je da si djelomice otporan na fanatizam.»
U knjizi „Dragi fanatici“ Oz razmatra razne specifikume fanatizma pa se zadržava na vjerskom fanatizmu i ujedno daje primjer kako on razgovara s vjerskim fanaticima. Oz nije religiozan, ali podržava pravo svakog čovjeka da vjeruje u što želi. Nametanje svog vjerovanja ili nevjerovanja bio bi fanatizam. Svjestan je da religija u arapsko – palestinskom sukobu igra veliku ulogu i poziva ljude na kompromis.
Mnogi pripadnici vjera su mu rekli: „Bog nam je obećao tu zemlju.“ , a Oz odgovara:“: Bog dao, bog uzeo“, ili: „Ako je Bog obećao, on će to napraviti. To nije tvoja briga.“ Nitko nema pravo vršiti nasilje u ime Boga. Nasilje vršiš uvijek u svoje ime. Oz vjeruje u to da ljudi sa svojom pameću mogu napraviti kompromise u kojima uvijek nešto gube, ali mnogo više dobivaju.
Fanatici nikad ne pristaju na kompromis. Oni ne uviđaju da život nije western u kojem su dobri i loši momci strogo podijeljeni. Fanatici, usprkos argumentima, ne mijenjaju svoj stav i spremni su za ostvarenje svoje ideje povesti ljude u sukobe velikih razmjera. Oni siju nesreću po svijetu. A kada fanatici pokrenu rat, on se može zaustaviti samo silom, jer rat je agresija i napadnutom ne ostavlja drugu mogućnost. Zato treba znati prepoznati fanatike na vrijeme i ustrajati na kompromisu.
https://www.srf.ch/sendungen/sternstunde-philosophie/amos-oz-die-wurzeln-des-fanatismus
