Anđela Bugarin: Kameni mir daljine sav je presvučen mojom kožom

Poezija

 

Anđela Bugarin
Anđela Bugarin

Anđela Bugarin, rođena u Splitu, 18. 01. 1989. godine. Završila opću gimnaziju u Kaštelima, a trenutno je studentica turizma i komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Zadru. Piše poeziju i kratke priče od ranog djetinjstva, a počela je objavljivati tek s 23 godine. Radovi su joj objavljeni u ”Narodnom listu”, zborniku ”Garavi sokak” unutar istoimenog natječaja, na portalu ”Hrvatski glas” Berlin i na crnogorskom portalu za književnost i kulturu ”Avlija” Rožaje.

 

 

 

KAMENI MIR DALJINE SAV JE PRESVUČEN MOJOM KOŽOM

 

U tome sam se uhvatila.

Znaš li, kada lutaš

Negdje žuriš

I nekamo bježiš.

Pa samo sebe za vratom imaš

I pogledom preko ramena

Sebi u oči gledaš?

Kada sjedneš da odmoriš

Pa te svlada kakva sjeta,

Nagla, čudna i čini se

Izdaleka.

Glava ti je kozmos

A oči su ti zvijezde,

I u smiraj ovih dana

Letiš tamo gdje se

Ptice gnijezde.

U tome sam se uhvatila.

Kad u noći

Duboke, istkane vjetrom

U ruci osjetiš ruku nalik svojoj,

I vidiš da ste protkani istim svijetom.

U nezabilježenoj daljini

Pronašla sam oči

Što me gledaju i znaju:

Mi se ne nalazimo na početku

Već počinjemo na kraju.

 

 

Istaknuta slika: Foto: Ljiljana Milović, Herceg Novi, Crna Gora