
Anđela Bugarin, rođena u Splitu, 18. 01. 1989. godine. Završila opću gimnaziju u Kaštelima, a trenutno je studentica turizma i komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Zadru. Piše poeziju i kratke priče od ranog djetinjstva, a počela je objavljivati tek s 23 godine. Radovi su joj objavljeni u ”Narodnom listu”, zborniku ”Garavi sokak” unutar istoimenog natječaja, na portalu ”Hrvatski glas” Berlin i na crnogorskom portalu za književnost i kulturu ”Avlija” Rožaje.
KAMENI MIR DALJINE SAV JE PRESVUČEN MOJOM KOŽOM
U tome sam se uhvatila.
Znaš li, kada lutaš
Negdje žuriš
I nekamo bježiš.
Pa samo sebe za vratom imaš
I pogledom preko ramena
Sebi u oči gledaš?
Kada sjedneš da odmoriš
Pa te svlada kakva sjeta,
Nagla, čudna i čini se
Izdaleka.
Glava ti je kozmos
A oči su ti zvijezde,
I u smiraj ovih dana
Letiš tamo gdje se
Ptice gnijezde.
U tome sam se uhvatila.
Kad u noći
Duboke, istkane vjetrom
U ruci osjetiš ruku nalik svojoj,
I vidiš da ste protkani istim svijetom.
U nezabilježenoj daljini
Pronašla sam oči
Što me gledaju i znaju:
Mi se ne nalazimo na početku
Već počinjemo na kraju.
Istaknuta slika: Foto: Ljiljana Milović, Herceg Novi, Crna Gora