Antologija haiku poezije u Crnoj Gori ”Gorski biseri”

Promocije

Branka Vojinović Jegdić: GORSKI BISERI -Antologija haiku poezije u Crnoj Gori,

Izdavač: Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „NEKAZANO“ – Bar 2019.

 

 

 

Recenzije

 

OSVRT NA ANTOLOGIJU HAIKU POEZIJE  GORSKI BISERI

 

Antologija haiku poezije u Crnoj Gori, Gorski biseri, čiji je sastavljač Branka Vojinović Jegdić je poput draguljarnice, bljesnula kao novina u crnogorskoj savremenoj književnosti. Njena važnost, nije samo sadržajno bogastvo poezije koje je neprikosnoveno bitno, već i u nastojanju da se nesebično krene, koliko je to bilo u moći autorke, u sveobuhvatnosti pisaca ovog poetskog žanra koji su bitisali i bitišu u Crnoj Gori.

Haiku poezija nije samo književni poetski žanr koji zadovoljava broj stihova u pjesmi i  slogova u stihu, a ni samo poetska slika vezana za prirodu u kojoj se nazire kigo ili godišnje doba. Haiku poezija je način življenja i gledanja na život stvaraoca haiku pjesme. Ona nas zaustavlja da posmatramo, uočavamo trenutke u prirodi koji se događaju sada i ovdje. Za pisanje haiku pjesme nema odlaganja ni predviđanja. Ona ne trpi ni prošlost ni budućnost, ni perifernost prostora. Ona je sadašnjost i ovdje, a zar nije i naš život jedino sada i ovdje!

Znajući to, autorka antologije Gorski biseri, Branka Vojinović Jegdić je  pažljivo, predano sistemački radila na sakupljanju materijala, rukovodeći se vrijednostima koje su potvrđene kao i one koje tek treba da se potvrde. Izvori preko kojih je dolazila su različiti i po njoj za sada dosta iscrpni, ali ukoliko je i načinjen neki propust to će biti zadatak  nje iste ili novog antologičara. Zavisno od poslatih haikua od samog autora ili pretrage iz drugih izvora, zastupljenost pjesama jednog autora je različita. No to ne mijenja potvrdu o vrijednosti autora već je rezultat dostupnosti materijala koji je bio na raspolaganju.  Antologija haiku poezije u Crnoj Gori, Gorski biseri je korak naprijed u popularizaciji haiku poezije na crnogorskom području. Ona je potvrda haiđinima da sabrani među koricama ove antologije daju podstrekada se okušaju i pridruže haiđinima koji to uspješno rade. Nije potrebno govoriti o tome koliko je energije bilo potrebno da se ovaj posao privede kraju i dovede do sadašnjeg oblika. Sigurna sam da je to poznato svakom ko se upusti u ovako ozbiljan poduhvat koji sa sobom nosi odgovornost, a često i samoprekor misleći da je sve moglo drugačije, bolje.

Moje je mišljenje da je uložila veliki trud i opravdala moja očekivanja, jer je  gotovo svaki autor predstavljen fotografijom, kraćom  biografijom kao i haiku poezijom što je i cilj ove antologije. Posebna vrijednost je što je sadržina antologije prevedena na englski jezik, a samim tim pokazala put do šireg auditorijuma čitalaca van granica ovog govornog područja. Antologija Gorski biseri je veliki doprinos crnogorskoj književnosti pa smatram da je urađena na radost svih onih koji stvaraju i uživaju u čitanju ovog poetskog žanra.

 

Slavka Klikovac

 

A REVIEW OF AN ANTHOLOGY OF THE HAIKU POETRY

THE MOUNTAIN PEARLS

 

Anthology of haiku poetry in Montenegro, The Mountain Pearls, collected and edited by Branka Vojinović Jegdić is very much like a jewellery store, it glistens as a novelty in Montenegrin modern literature.  Its importance is not only the content fortune which is inviolable important, but the effort to proceed altruistically, as much as it is possible, in universality of including the authors of this poetical genre who create and had been creating haiku in Montenegro.

Haiku poetry is not only a literature genre with the form of certain number of verse lines and its syllables, and haiku is not only a poetical image connected to nature in which one can notice the Kigo, or a year’s season.  Haiku poetry is a way of living and a way of looking at life of the haiku poet. Haiku stops us in order to look, see, view and eavesdrop the moments in nature which happen here and now.  For haiku there is no disposal or prediction.  He does not endure or tolerate future or past, and no periphery of the area whatsoever.  Haiku is present, her and now, and our lives, are they not exactly the same thing, here and now?

Knowing all this, the author of the anthology THE MOOUNTAIN JEWELS, Branka Vojinović Jegdić worked on collecting  the material very carefully, systematically and with dedication, guided with the values which have been confirmed as well as those still waiting to be recognized. The sources where multiple and diverse and well investigated, and in case of any oversight, it will be up to herself or a new anthologist to go on and amend.  Depending upon the received haiku from the author himself/herself or the search from other sources, presentation of the haiku by a single author varies. But this not changes confirmation about value of the creator’s work but it is the result of the availability of the material at disposal. The Anthology of haiku poetry in Montenegro THE MOUNTAIN PEARLS is a step ahead in popularization of haiku in Montenegro.  It is a confirmation to the haijins collected between the covers of this anthology and of course, motivates the future authors to join the haiku movement in Montenegro. No need to talk about how much energy is necessary to bring this excessive project to an end and bring it to today’s form.  I’m certain it is well known to those who engaged themselves in such a project, carrying responsibility and often, a self-condemnation, thinking everything might have been different and/or better.

My opinion is Branka Vojinović Jegdić invested the great efforts and time and justified my expectations, for each author is presented with a photograph, a short biography and haiku which are the goal of this anthology.  Its especial value is the whole anthology being translated into English, and by that, its way towards wider public abroad has been guaranteed.  The Anthology THE MOUNTAIN PEARLS is a great contribution to Montenegrin literature and I think it has been done to the joy of all those who create, enjoy and read this poetical genre.

Slavka Klikovac

 

 

RECENZIJA

 

Haiku poezija u Crnoj Gori odavno ima svoje značajno mjesto. Još od 1928. godine, kada je Miloš Crnjanski preveo i objavio izbor Pjesme starog Japana, i u Jugoslaviju donio jedan sasvim nov (iako u Japanu i na Istoku vjekovima poznat i praktikovan) poetski žanr, ujedno objasnivši sve bitne poetičke odlike te „najkraće pjesme na svijetu“, haiku poezija i ovdje dobija sve više i više pristalica, kako među stvaraocima, tako i među čitaocima. Haiku odavno više nije neka egzotična pojava niti pojava na koju se gleda sa nepovjerenjem, naprotiv, u Crnoj Gori to je već pokret koji predvodi stotinjak stvaralaca te male-velike pjesme o prirodi, rečeno u najširem i najopštijem značenju tog pojma.

Haiku pjesma opisuje nešto kakvo ono zaista jeste, bez poređenja i bez metafora, što u Crnoj Gori  ima puni smisao čak i kad se poređenje i metafora koriste i više nego je uobičajeno, jer se nešto naše, bez pretjerivanja, ne može upoređivati s drugim – može samo to drugo da se upoređuje sa našim, jer ovo naše je najljepše i najbolje (u protivnom bilo bi grđenje!). Zato haiku pjesma  i jeste naša koliko japanska, i koliko svi uzori na koje se ona oslanja u svom hodu ka Zapadu, gdje tokom cijelog 20. stoljeća dobija sve više i više pristalica, i o njoj se kao o nečemu tuđem i „uvoznom“ (kako neki mrzovoljnici žele da pokude), više i ne razmišlja u ozbiljnim krugovima, jer, pobogu, šta je to više originalno naše ili bilo čije – počev od epa, priče, soneta, romana … Sve ovo poseban smisao dobija nakon proglašenja Crne Gore ekološkom državom, koju su možda samo haiđini dočekali spremno.

Od svih crnogorskih haiđina Branka Vojinović – Jegdić je najaktivnija i najupornija, i kao pisac i kao prilježan pručavalac duha i teorije tog poetskog žanra, sada i kao antologičar. Pjesnikinja koja piše još i prozu i satiru, sada se poduhvatila nimalo zahvalnog a jako zahtjevnog projekta, izrade antologije haiku pjesnika Crne Gore. Sa haiđinskom posvećenošću i neobičnom upornošću uspjela je da pronađe nekih stotinjak imena, da se domogne njihovih adresa, brojeva telefona, elektronskih adresa, i da u mnogobrojnim kontaktima s njima dobije potrebne biobibliografske podatke, pjesme, fotografije i puno toga neophodnog za jedan ovakav projekat. Naravno da se nije oslanjala samo na to, već je i prije i poslije kontakata sa pojedinim autorima, uspjela pregledati svu raspoloživu literaturu, knjige, listove, časopise, autorske i zajedničke knjige, zbornike, podlistke, rubrike u novinama, kalendare, i ko zna šta sve ne, i da o autorima dozna nekada i ono što ni sami nijesu znali. Velika pomoć joj je bila dobro poznavanje kompjuterske tehnike i svega onoga što ona omogućuje, pa i saradnju sa mnogim važnim haiku autorima i stručnjacima iz regiona i iz svijeta.

Po jasno postavljenim kriterijumima u Brankinu antologiju ulaze svi koji žive u Crnoj Gori, svi koji su ovdje rođeni a žive u drugim državama, kao i oni koji su dijelom svog života i rada u dužem vremenoskom periodu bili vezani za našu zemlju. Naravno, oni s kojima je antologičarka postigla dogovor da u izboru budu zastupljeni. Iz opusa tako brojnih stvaralaca, iz iznenađujuće velikih opusa pojedinih od njih, autorka je po svojim, a po teoriji i praksi postavljenim premisama, selekotovala ono najbolje što kod pojedinih autora postoji. Sada se to nudi kao jedna moćna i naizgled beskrajna lepeza latica jednog moćnog cvijeta u reljefu crnogorske ljepote.

Poseban kvalitet antologiji daju prevodi na engleski njezik, što je danas, posebno kad je haiku u pitanju, skoro neophodno. Zato će ovo dvojezično izdanje biti dostupno svim zainteresovanim pojedincima, praktično u cijelom svijetu.

Ova će knjiga da traje kao jedno veliko ogledalo, kao kakva legitimacija jednog segmenta crnogorske poezije, ali i kao dokaz da još uvijek postoje vrijedni i predani ljudi, koji se bave i drugima a ne samo sobom. Projektu će biti od koristi i činjenica da je Branka Vojinović – Jegdić nadaleko čuvena haiđinka, poznatija van Crne Gore (upravo i zbog neopostojanja više ovakvih knjiga, časopisa i tome slično). Ima je u antologijama poezije regiona,  Evrope, pa i svijeta. Dovoljno je ako kažemo da je njen haiku zastupljen u žuvenoj antologijskoj knjizi glasovitog američkog haiđina, izdavača, sada, a nekada velikog tenisera Džima Kacijana (Jim Cacian), koja je prevedena na 12 najvećih svjetskih jezika. Knjiga je objavljena pod okriljem UNICEF-a i u njihovoj ediciji, u ogromnom tiražu, distribuirana širom svijeta.

Za ovaj antologičarski (i antologijski) rad gospođe Vojinović – Jegdić se može reći da je u neku ruku i patriotski čin, koji će doprinijeti afirmaciji crnogorske kulture i zemlje, i da joj za to moraju pripasti pohvale i priznanja, ali je neophodno prvo objaviti knjigu, koja će imati svoju misiju i u štampanom i u elektronskom obliku, na našem i na engleskom jeziku. Autorka je odradila veliki, ogroman posao, potrebna je još samo mala pomoć Države, tj. Ministarstva kulture, koje neće i ne može izostati, nadamo se. Moje je bilo, da kao jedan od poznatih i priznatih autoriteta u toj oblasti u regionu, pa i malo dalje, ove činjenice samo predočim nadležnima, što na ovaj način i sa posebnim zadovoljstvom i činim.

 

U Pljevljima,

Zoran Raonić, književnik

 

***

Haiku poetry is an important genre in Montenegro for a long time.  Ever since 1928, when Miloš Crnjanski translated and publishef a Choice of poetry from the traditional Japan, thus introducing an entirely new poetical genre to Yugoslavia, at the same time explaining all important poetical characteristics of the „shortest poetry in the world, “ haiku poetry  has its followers, their number growing among creators as well as the readers.  For a long time by now, haiku is not an egzotic appearance looked upon with distrust, on the contrary, in Montenegro it is the largest movement lead by about a hundred creators of this small but great poem about nature, told in the broadest meaning of this term.

Haiku poem writes about something the very way it is, without comparison and metaphor, which has a full meaning in Montenegro, where both comparison and metaphor have been used  more than usual, for something that is our, without exaggeration, cannot be compared with other – only this other can be compared to ours, for our is the most beautiful and the best (on the contrary ir would be a vituperation).  That’s why haiku poem is our poetry as much as it belong to Japan, and as much as all the models on its way to the West are, where during the XX. century it is given more and more admirers, and about it spoken as of something strange and „imported“ (as some “grouches“  wish to scold it), not thought of in serious literature circles, for, for God’s sake, what is more originally ours or anybody else’s – starting with epical poetry, stories, sonnets, novels… All this gains a special meaning after declaring Montenegro and ecological country, and that was perhpas, only to the joy of  ready awaited for by the Montenegrin haijins.

Out of all Montenegri haijins, Branka Vojinović-Jegdić is the most active and the most persistena, as a writer and dilligent scholar of the soul and theory of this poetical genre, now as an anthologist.  She is a poetess who beside haiku writes prose and satire, now has undertaken not at all grateful and a very demading project, collecting the anthology of the Montenegrin haiku poets.  With a commitment of a haijin and a stubborn perisistence, she managed to discover about a hundred names, to discover their addresses, telephone numbers, e-mail addresses and in a number of contacts, to acquire the nesessary bibliographical date, haiku, photographs and much more, necessary for such a project.  Of course, it was not the only sourc, but before contacting the haiku poets, each of them separately, she managed to examine all the available literature; books and haiku collections, journals, magazines haiku newspapers, independent and joint haiku collections, miscellanies, calendars, antholiges and God know what else, in order to learn about authors, sometimes even things they did not know themselves.  Her helping aid was her good knowledge of the computer skills and all that it enables, evein cooperation with a number of important haiku authors and experts from the region or the world.

As per clearly set criteriums, Branka’s anthology THE MOUNTAIN PEARLS collected all the haiku poets who live in Montenegro, those who were born in Montenegro but at the moment live in other countries as well as haijins who were during some part of their lives, connected to our country in a longer period of time.  Of course, it concerns those authors who agreed to cooperate and and have  decided to be presented in this antholgy.  From the oppus of so many authors, from surprisingly large opus of the individual poets, the author of the anthology selected the best among the work of each haiku poet, as per her premises.  Now it is offered as a powerful and seemingly endless fan of petals of a strong flowers in the relief of Montenegrin beauty.

Special quality and value this anthology gains by translations into English, which is today, especially when haiku is in question, almost necessary.  That’s why this work in two languages will be available to all interested persons and institutions in the whole world.

This book will last as a large mirror, as a legitimation of one segment of Montenegrin poetry, but also, as a proof that here still live comminted and hardworking people, who share their time and deal  with others, not only themlseves.  The project will benefit, indeed, with the fact that Branka, as a haijin, has been much better known abroad than in Montenegro (and this is due to a lack of collections and magazines of this poetry etc… ).  Her haiku has been presented in the magazines, miscellanies and anthologies of the region, Europe and the world.  To say, she has been presented in a well known anthology of the America haijin, published, and long time ago a great tennis player, Jim Kacian, translated into 12 most important languages in the world.  This book has been published in the edition by UNESCO, in a huge circulation distributed over the world.

For this anthologist’s (and  anthological) work by Mrs. Vojinović-Jegdić, may be told it is in a way a patriotic deed, which will bring to afirmation of Montenegrin. both culture and country, and she should be given adequate recognitions , but first, it is necessary to publish the book which will have its mission in a printed and electronical shape, both in our and English languages.

 

The author has done a great, huge work, all is needed a small assistance, help of her country, the Ministry of the Culture, which will not and can not be absent, let us hope so.  It was on  me, as a well known and recognized authority in this field of literature in the region, and a bit

 

U Pljevljima,

Zoran Raonić, writer

 

 

***

Kao prevoditeljica, pročitala sam i živjela  te doživjela, sve haikue izabrane u ovu antologiju.  Kao haiku pjesnikinja koja piše, prevodi i uređuje haiku dvadesetak godina, iznenađena sam brojem autora koji stvaraju haiku u Crnoj Gori, ali i u okviru svakog pojedinog autora, kvalitetom haikua.

 

Moje je mišljenje da je ova antologija proboj crnogorskog haikua na svjetsku scenu, skretanje pažnje i upozorenje, tu smo, dugo radimo i dobro radimo! Ali ne samo i haiku svijeta, već općenito, jer autori haiku poezije rasprostrti su po današnjem društvu svojih zemalja u nezamislivoj raznolikosti, od malih, „običnih“ ljudi do ministara u pojedinim vladama pa i nobelovcima. Ova ja antologija velika promocija države Crna Gora!

 

Ono što me je osobno najviše zaintrigiralo je prezentacija ljepota Crne Gore, pjesnička i velika ljubav autora za svoj kraj prepotpljena u haiku. Svaka, pa i ova antologija, iščitavana pažljivo, govori o autorima, o njihovoj zemlji, o njihovoj borbi dugoj kao život sam gdje mnoge od njih pratimo iz zaseoka njihovih djetinjstva podno ili sa planina ka njihovom obrazovanju i rastu, o njihovim  razmišljanjima i putu ka prosvijetljenosti. Svaka antologija je zapravo, presjek i pregled prostora i vremena u kojemu su djela nastala. A rijetko se događa da se sve to može iščitati iz jedne antologije, no kada je haiku u pitanju, to je kao što se vidi iz priloženog, moguće.

 

Branka Vojinović-Jegdić također je “ambasador” za haiku poeziju iz Crne Gore pri  UNITED TANKA AND HAIKU SOCIETY, najbrojnijoj međunarodnoj udruzi haiku pjesnika u SAD-u te je na listi EURO top 100 Haiku pjesnika, Krzystoffa Kokota iz Poljske.

 

Đurđa Vukelić-Rožić,

Ivanić Grad, Hrvatska

***

As a translator, I’ve been reading and living for a while with each and every haiku in the antholog THE MOUNTAIN PEARLS.  As a haiku poetess and an editor living with haiku for two decades, I am surprised with a number of authors creating haiku in Montenegro or in any way connected with Montenegro, but also, with a quality which may be seen among the haiku of each author.

It is my personal opinion, THE MOUNTAIN PEARLS are important project,  for it brings Montenegrin haiku to the world haiku scene, brings the attention to the work of Montenegrin haijins, and it says we are here, we work well and for a long time!  But, it is not important for the haiku world only, for the haiku poets come from many a parts of the society in their countries (haiku being written in 58 languages, David MacMurray, Asahi Shimbun), including high politica, scientific and literature posts, from ministers to the Nobel Prize laureates.  It’s a great promotion of Montenegro.

What has been the most interesting to me is presentation of Montenegro, poetical love of the authors for their homeland built into haiku. Every anthology, and so does THE MOUNTAIN PEARLS, talks about authors themselves, about their country, about their life battles, for example, from the mountain hamlets through the education and all time growth, about their way to enlightment.

Each antholgy is, as a matter of fact, a review of the time and place of the creation of the presented work.  And, rarely it happens, all of this can be read out from a single anthology, but when there is the haiku in question, as we can see, it is possible indeed!

Branka is an ambassador for haiku poetry from Montenegro, at the United Tanka and Haiku Society, USA, the largest international haiku association in the USA, thus informing the public about the haiku news in the Montenegro as well as among top 100 European haiku poets, by Krzystoff Kokot from Poland.

 

Đurđa Vukelić-Rožić,

Ivanić Grad, Croacia