Postoje stvaraoci koji kroz svoj život nečujnim koracima poetskih staza gaze, tako tiho tako neprimjetno a ostavjaju jak stvaralački opus. Dragan Popadić upravo pripada njima njegova poezija je protkana ličnim doživljajima savremnog svijeta. U vremenu kada svi krijemo svoje tajne i trenutke lične samoće, autor emotivno sa istančanim lirskim osjećajem opisuje svaki trenutak i događaj koji na njega lično ostavlja jak utisak. Horizonti njegove mediteranske univerzalnosti protkani su motivima života.sreće, ljubavi, smrti, samoće koja je česti pratioc njegove lične unutrašnje refleksije.
Popadićeva poezija sakriva u sebi mnoge suštinske poruke čitaocu koji će svakom njegovom pjesmom pronaći onaj dio života u sebi, života trenutka, života tajni i prolaznosti ljudske sudbine ali i duše. Pedesset sedam pjesama raspoređeno je u sedam ciklusa. Popadić nas u svoj čarobni svijet poezije uvodi pjesmom ”Početak i Kraj” ostavljajući nam da razmišljamo o prolaznosti života, ali i o tajni slobode riječi. Njegov lični misticizam i unutrašnja duhovnost često se prepliću sa stvarnosću. U pjesmi ”Moje će pjesme tajno recitovati” govori o slobodi svog umjetničkog pristupa stvaranja, o težnji da bude prepoznat kroz lični bunt ličnu unutrašnju pobunu kojom budi sve oko sebe. Pjesnik Popadić duhom pravog mediteranskog stvaraoca u pjesmi ”Ostavljeni ne ljube više” kroz svoj lirski pristup kišama, ljubavi i moru pokazuje nam svoj istančani osjećaj prepozavanja tajni emocija kojima dodiruje kiše koje simbolizuju suze, u noćima kao vjernim i vječitim pratiocima. Čitajući ovu pjesmu budemo opijeni dodirima autorovih najiskrenijih emocija i lične gorčine koju često prati razočarenje.
Različite faze poezije i njegova autentičnost a posebno spoj duhovnosti i asketskog pristupa ističu se posebno u pjesmi ”Desnica” gdje nam pjesnik kroz viša stanja svijesti želi da čitaoca približi onoj duhovnosti koja postoji u svakom od nas. Popadić u duhu najvećih lirskih stvaraoca pravi poseban pjesnički žal kroz pjesmu ”Tuga” posvećenu (Lesu Ivanoviću) i pjesmu posvećenu Draganu Raduloviću. U ovim pjesmama pjesnik pokazuje snagu svih svojih emocija, onu duboku lirsku toplu ispovijest protkanu tugom, suzama, uzdasima, njegov lični doživljaj je ispunjen unutrašnjom snagom duha u borbi svjetova prošlosti i sadašnjosti pokazuju nam svu veličinu pjesničke emocije.
Popadićeva zbirka u sebi nosi mudrosti, nosi kosmičku snagu svaka pjesma za sebe mogla bi biti roman o malim i velikim tajnama, svaka pjesma ima više dimenzija više značenja i svaku treba sam čitaoc da otkrije u trenucima svog ličnog postojanja. Zbog toga su Draganova poezija je ozbiljna i predstavlja autorov svijet postojanja sam čitaoc će se susresti sa metafizikom otkrivanja sebe i biti lično ispunjen unutrasnim emocijama, kroz univerzum svoga postojanja…
Božidar Proročić, rođen 1979. godine. Osnovnu i srednju školu završio na Cetinju. Saobraćajni fakultet dva smjera završio u Nišu. Sa 18 godina bio najmlađi kolumnista u CG u ”Onogoštu” kao i urednik kulturne rubrike istog lista do gašenj,a sa 150 autorskih tekstova iz oblasti kulture, književnosti, jezika i crkve. Nakon gašenja ”Onogošta” ima redovnu kolumnu u ”Vijestima” sa različitim temama iz društveno-političkog života. Dvije zbirke u pripremi ”Cetinjske boje noći” i ”Ukrajini sa ljubavlju”. Govori italijanski i ruski jezik. Živi, stvara i piše na ponosnom Cetinju.