Damir Brković
CRNI ŠAL
Jedne čarobne večeri,
crni šal na svome nježnom vratu nosila je,
onako,
nevino djevojački,
da taj vrat niko ne ljubi,
osim svile koja je nježno mazi.
A,ona niti svjesna,
da mi je žao što u polju rukama svilara nisam ubran,
spretnih prstiju krojačice u šal od svile satkan,
da joj vrat od hladnog povjetarca čuvam,
kad mi već suđeno nije,
da njene smeđe oči izbliza gledam
I garavu kosu da češljam,
da šal na mene ljubomoran bude,
što usne nema da se sa njenim spoje.