Danijela Nina Stanković
INAT
Rađamo se neživi,
Nalazimo se,
a ne susrećemo
tako odvojeni
u nekim čudnim svetovima
i nadanjima
Prisutni
a otuđeni
Nasmejani
a nesrećni
s razlogom
i bez
u večnom lutanju i traganju
Ogoljeni
Oslobođeni
Izubijani u besmislu
Nespojivi
kao crno i belo
kao noć i dan
negde u sumraku
ukrštenih pogleda
nedovoljnih za istinu
Okruženi elegijom
koju možda niko ne čuje
Nas se ne dotiču ratovi
Prihvatili smo
i rat svoj negde na silu davno predali
Kome?
Zašto?
Više se ne sećamo.
Ovaj dan ćemo zaboraviti.
Nazdravljamo za revoluciju
tugom koja se rasipa po stolu
kao razlivena čaša
samo nas inat peče
kao laž.