AUTOBUSOM, PUTEVIMA AVNOJA
A prošlo je četiri desetljeća, možda i koji frtalj više… Tada kad zemlja bila je Zemlja, sastavljena od šest republika i dvije autonomne pokrajine… tada… i više nikada… kažu sada da onda vladao je mrak… ma briga me… meni bio je mrak samo dok sam spavala, ali uglavnom uživala sam u svjetlu ma tko što o tome mislio… Ehhhhh… 1976-te…
Uglavnom osam dana trebali smo busom prevaliti pa i više od tisuću kilometara, a izlet se zvaše”Putevima Avnoja”… Sada pisat ću samo po sjećanju, zar je uopće bitno ići u neke detalje kad nitko ništa pametno i ne čita… Krenuli mi ranim jutrom, okupljanje je bilo ispred Arene, pulske naravno… Mi, bili smo djeca, no, tada bez tableta, mobača i sličnih rekvizita, pa onda nije bilo instagrama i direktnih fotkica… Uživali smo u busu, pjevali, gledali kroz stakla krajolike koji su ostajali za nama… ali za ostvariti naš cilj, trebalo je prijeći u Bosnu, Federativnu… A znali smo za zasjedanja, Prvo, Drugo, Treće, Četvrto… Da, posjetili smo muzej u Bihaću u kojem su se donosile velike povijesne odluke s Titom na čelu… zatim opet ukrcaj u naše prometalo… Uživala sam gledajući stada ovaca i njihove pastire dok smo prolazili dijelom ceste pretvorene u prašnjave pute… Nakon toga cilj putovanja bio je Jajce gdje smo i prenoćili u… …ne bih se usudila to nazvati hotelom… mislim ako me pamćenje služi da je bio tamo negdje na kraju grada… A grad… ko grad… jeste… za narod koji je tamo živio, no, za nas Istrijane, nepojmljive su bile neke stvari poput kola i blaga koje voze svježe meso gradskim ulicama… mene je pak fascinirao… stoljetni hrast ili bukva… ne znam točno u čijem deblu je bio napravljen kiosk za cigarete, žvake i ostale drangulije… razglednice koje smo slali prijateljima… Jutrom smo se spustili pješke prema katakombama koje su živi prikaz davne prošlosti i fascinirale su me, moram priznati… a nakon mjesta Drugog zasjedanja AVNOJ-a… joooj, nemojte me uzeti za riječ… zaboravih pomalo… godine na leđima… razgledali smo Plivine slapove… ajme ljepote… bogatstvo vode i prirode…
I tako da ne davim ljude koji sada smatraju da žive u rasvjetljenoj HR, reći ću još samo nekoliko zanimljivih detalja s našeg putovanja… Nakon Jajca zakazana stanica bila je Tjentište i kanjoni Sutjeske… I sve bi bilo super da se nismo vozili noću i kako tada nije bilo moderne navigacije, vozač nas je izgubio negdje u divljini relacije Kalinovik-Foča pa smo zbog toga gotovo pola dana kasnili. Nama, djeci, bilo je to nezaboravno iskustvo jer smo se trebali iskrcati iz busa i gurati ga, oprezno da se ne bi survao u provaliju… A onda ono najslađe…nakon posjete Spomen doma na Tjentištu i razgledavanja mjesta pogibije Save Kovačevića, preko Trebinja, Dubrovnika i Jadranskom magistralom, vratili se nazad u Istru… Meni , a i većini mojih prijatelja, najveća fora bili su čevapi s lepinjom koju smo kupili negdje na putu, vozeći se kroz Travnik…
Ma šta ćeš bolje i svjetlije moj prijatelju, od tih davnih sretnih i veselih dana koji ostaju i nikad ne blijede već mame osmijeh u trenutku sjećanja….