Skip to content
July 12, 2025
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

PORTAL ZA KULTURU, KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENE TEME

Connect with Us

  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

Tags

Aforizmi Antropologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Reagovanje Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje
  • Home
  • Vijesti
  • Poezija
  • Proza
  • Magazin
  • Kolumne
  • Intervju
  • Eseji
  • Portreti
  • Kulturna baština
  • Zdravlje
  • Ekologija
AJB uživo
  • Home
  • Reportaža
  • Dr Haris Hadžić: Hadži Abas Iljazović
  • Reportaža

Dr Haris Hadžić: Hadži Abas Iljazović

Redakcija June 11, 2016

Hadži Abas Iljazović iz Lukara kod Novog Pazara, je jedna od onih ličnosti koje zaslužuju da se o njima zabilježe neke barem najbitnije životne činjenice, koje mogu poslužiti kao primjer za ugled. Ovaj naš hadžija je još jedan živi dokaz da se u Sandžaku i dan-danas može naći stariji čovjek, hadžija, pobožnjak, ihtijar, domaćin od odžaka, koji je tako pripsan, sa kijafetom, sa bijelom bradom i hadžijskom kapom, kao što je on. Treba “ugrabiti” te zapisati biografije ovakvih ljudi, jer bojimo se da i u našim krajevima polahko iščezava onako pripsana ljudska figura, pripsana bijela hadžijska kapa, prsluk-fermen, koji se nosi preko bijele košulje, sa džepnim sahatom i ćustekom, a što sve još,u odgovarajućim svečanim prilikama, nosi i čuva naš hadžija Abas. Odbio je da se obuče i udesi mahsus za slikanje, reče nije mi to potrebno. Jedva snimih jednu fotografiju mobilnim telefonom. No, pokaza nam neke svoje stare slike, kako bismo, toliko koliko bliže upoznali ličnost ovog primjernog Bošnjaka.

abas iljazovic
Hadži Abas Iljazović

Ozarenog i prijatnog, pobožnjačkog, lica nam priča da jedva čeka dolazak predstojećeg ramazani-šerifa, jer se, kaže, u mjesecu posta, Allahovog rahmeta, magfireta i selameta, osjeća mnogo zdravijim i zadovoljnijim nego tokom drugih mjeseci u godini. – Ja, tokom ramazana, kaže – naš hadžija, ne uzimam inzulin, iako imam šećer, jer mi se i ta moja bolest tada stabilizuje. To je samo Allahova pomoć – veli nam hadži Abas, i nastavlja: Ja to tako razumijem, kao posebnu blagodat i nimet od Allaha, dž.š., svome robu, jer je to kod mene slučaj svakog mjeseca Ramazanu, dok, van Ramazana, kad ne postim, moram stalno da koristim inzulin.

Iako je zakoračio u 83-ću godinu života, sa radošću čeka prvu teraviju i prvi sufur i prvi iftar. – Ovo će mi, ako me Allah dragi poživi biti 68-mi ramazan, od kako sam kao 15-to godišnjak počeo da postim, prisjeća se naš hadžija.
A, s pogledom uprtim negdje daleko, uz duboki uzdah, kazuje nam o svom djetinjstvu, o starom vaktu, o burnim vremenima i teškom životu koji je imao skoro svaki Sandžaklija, a koji je toliko sličan životu cijelog naroda kome pripadamo.

Pričao mi je rahmetli babo, da smo mi porijeklom od bratstva Murića iz sela Besnika kod Rožaja, odakle je doselio još naš rahmetli dedo Iljaz.

Imali smo težak život – priča hadžija – bili smo siromašni što se mala tiče, ali nijesmo pokleknuli duhom i nikad nijesmo zaboravili ko smo i šta smo, kojoj vjeri pripadamo. Nijesmo zaboravljali, isto tako, ni da smo ljudi i Allahova stvorenja koja vole i poštuju sve druge ljude, a najprije rodbinu i komšije, jer su oni najpreči bez obzira koje su vjere. To je muslimanu farz. Tako su nas naše stare hodže učile u mektebu. Tako smo slušali dersove, ali i savjete naših roditelja. Imali smo dobro kućno vaspitanje. Ja sam od malehna naučio da drugom nikad ne učinim ono što ne bih volio da neko meni učini. Drukčiji je danas vakat. Ja sad nijesam baš najboljeg zdravlja, Bogami, nije ni čudo – imam 83 godine, el hamdulillah. Naši stari su ovdje doselili prije sto godina. Pričao mi je rahmetli babo, da smo mi porijeklom od bratstva Murića iz sela Besnika kod Rožaja, odakle je doselio još naš rahmetli dedo Iljaz. On se nastanio u selo Lukare kod Novog Pazara, sa svojim sinom a mojim babom Muratom i četiri kćerke. Ne zna se tačno koje je to godine bilo, ali otprilike, negdje oko 1915. godine, dvije godine nakon što je Turska otišla iz naših krajeva. Izgleda da je to bilo u vrijeme kad se srpska vojska povlačila pred austrougarskom preko Sandžaka ka Albaniji. Tada je ovdje zavladao Švaba i to su bila ta gladna i teška ‘’švapska vremena’’ – glad, bolesti, siromaštvo. Nešto kasnije, vjerovatno za vrijeme bivše Jugoslavije, kad se uspostavljala nova država, promijenili su prezime Murić u Iljazović – po imenu našeg djeda.
– Ja sam rođen 1934. godine. Moj babo se, kako rekoh, zvao Murat, a majka Bahta, koja je bila iz Lukara od Dupljaka. A, moja rahmetli hanuma, Hajrija, da joj Allah dadne Džennet, bila je iz Kominja od Sajtarića. Imao sam još jednog brata i dvije sestre. Kao dječak išao sam u Goševo u mejtep, kod mula Sefera Hamidovića. Dobar je to hodža bio. I poštovan, Bogme, od svakoga. Mi, vala ne odselismo za Tursku, ono kad se išlo. Tako bi sudbina. A možda je i bolje. Bilo je ovdje i ratova i patnje i straha, ali uz Allahovu pomoć preživjelo se. Mi sad, šućur Allahu mnogo dobro živimo. A, šta sam zapamtio imala bi velika knjiga da se napiše.
Ja sam, sinko, vojsku, onu Titovu, služio u Novom Mestu u Sloveniji, 1957. godine. Nakon odsluženja radio sam dvije godine u beogradskoj firmi “Rad”, a poslije toga sam 26 godina bio kurir u osnovnoj školi “Lukare”, gdje sam se i penzioniso 1997. godine.
Hadžija Abas kaže da je zadovoljan onim što ima, što mu je Allah dao: djecu, potomstvo, prijatelje, imovinu. Ima sinove i kćeri, ima dobre nasljednike, da ih se nikad ne zasrami. Ne može da nabroji imena svih 15-oro unučadi i 16-oro praunučadi. Ali, sve ih voli, i svi oni njega poštuju i vole. Hadždž je obavio 1997. godine, a nakon što mu je hanuma preselila na ahiret 2010. godine, iste godine je za nju poslao bedela. Iako je već zašao u devetu deceniju života, naš hadži Abas ne dozvoljava da mu prođe džuma namaz, nego je svakog petka među prvima u džamiji u Lukarama kod imama Munir ef. Bejtovića. Prisjeća se hadži Abbas i onih ranijih vremena kada su ljudi teško živjeli i bili puno siromašniji nego danas, ali, kaže, niko od dobrih vjernika nije postavljao pitanje da li klanjati džumu namaz ili postiti mjesec ramazan, iako je džamija bila podaleko, iako je bilo vrijeme komunizma, koje nije bilo baš lahko za one vjernike koji su bili u poslu, posebno za službenike. A, danas, kaže naš hadži Abas, prije ramazana i po par mjeseci mnoge ljude sa slabim imanom uhvati panika kako će ispostiti mjesec ramazan: te vrućina je, te ja radim, te kratka je noć ne mogu da se naspavam. A, vjernik, kaže, jednostavno vjeruje u pomoć od Allaha Dragog i uspije u svemu pa i u postu, ne osjeća ni glad ni žeđ. Hadži Abas je sa svojom rahmetli hanumom, kao dar od Stvoritelja, izrodio dva sina i dvije kćerke. Sve njih su Allahovom, dž.š., voljom, odgojili u vjeri islamu i kao dobre ljude, i ponosan je na njih. Svi oni su oženjeni-udate i formirali su svoje porodice. Sin Hafiz i kćerka Fatima sa svojim porodicama žive u Novom Pazaru, a sin Ismail i kćerka Remka sa svojim porodicama žive i rade u Njemačkoj. Hafiz ima građevinsku firmu u Novom Pazaru, čiji sin Ahmedin je završio medresu “Gazi Isa-beg”. A drugi sin hadži Abasa, hadži Ismail je inženjer građevine i ima firmu u Offenbachu u Njemačkoj, gdje je istovremeno i jedan od glavnih aktivista u sandžačkom džematu “BKZ-Offenbach”. I Ismailov sin, a unuk hadži Abasov – Enes, je, također, završio medresu “Gazi Isa-beg” u Novom Pazaru, nakon čega je upisao fakultet islamskih nauka u Medini, gdje se trenutno i nalazi. I Enesova hanuma je svršenica iste medrese i ona se sa Enesom nalazi u Medini.
Hadžija Abas nije želio da govori o konkretnim vakufima svoje porodice i učestvovanju u pomaganju muftačnima i islamskim institucijama, bilo da se radilo o stipendijama određenim učenicima medresa, škole Kur’ana Časnog, bilo da se radi o održavanju i pomaganju džamija, kako u Sandžaku tako i u dijaspori, gdje posebno prednjači njegov sin Ismail. Sve to zna Allah, dž.š., veli hadžija, a manje je važno da li je poznato i mnogim džematlijama koji poznaju ovu hajirli porodicu.
Zapisivač ovih redaka ima lična saznanja o još puno pozitivnih stvari o porodici našeg hadžije Abasa, ali, zbog njegove jasno izražene želje da se čak uopšte i ne piše o njemu, nećemo navesti još mnoge njihove konkretne primjere dobročinstva. Zna naš hadžija za onaj hadis u vezi sa dobročinstvom: “Neka ne zna ljevica šta daje desnica”. Ali, i mi znamo da nam je dužnost da ukažemo na dobre primjere starijih i pobožnijih, kako bi se mlađe generacije mogle ugledati na njih.
Na kraju ove kratke reportaže o još jednom sandžačkom hadžiji, upućujemo dovu Allahu, dž.š., da ukabuli sve hajrate i da podari svako dobro ovoj uzornoj porodici, a posebno našem uvaženom hadži Abasu, kome želimo da ga Uzvišeni još mnogo godina poživi i da mu kao i do sada pomogne da isposti i predstojeći mjesec posta ramazan, koji tako željno iščekuje, i da još mnogo drugih dočeka u krugu svoje čestite porodice, u zdravlju i veselju, i da još mnogo sevapa stekne. Amin.

Tags: reportaža zakaceno

Continue Reading

Previous: Safet Hadrović Vrbički: „Avlija“ me odvela do Stambola
Next: Anis Bajrektarević: Noa, Petar Pan i Uspavana Ljepotica (Europski Imperijalizam Mašte)

Related Stories

Nada Salom: U Počitelju, kod Safeta Zeca
  • Reportaža

Nada Salom: U Počitelju, kod Safeta Zeca

August 12, 2015
Braho Adrović: Čovjek sa tri imena i šest jezika
  • Reportaža

Braho Adrović: Čovjek sa tri imena i šest jezika

July 27, 2015

Recent Posts

  • Jasmina Luboder-Leković: Uz „Ivicu“ do ivice sa Aleksandrom Nešković
  • Šukrija Meholjić: SREBRENICA 30 GODINA POSLIJE
  • POČELO BIHORSKO KULTURNO LJETO ’25.
  • PRVI INTERNACIONALNI FESTIVAL INTERKULTUR
  • OBJAVLJEN ZBORNIK PRIČA “ŽUBOR BIHORA”

Archives

  • July 2025
  • June 2025
  • May 2025
  • April 2025
  • March 2025
  • February 2025
  • January 2025
  • December 2024
  • September 2024
  • August 2024
  • July 2024
  • June 2024
  • May 2024
  • April 2024
  • March 2024
  • February 2024
  • January 2024
  • December 2023
  • November 2023
  • October 2023
  • July 2023
  • June 2023
  • May 2023
  • April 2023
  • March 2023
  • February 2023
  • January 2023
  • December 2022
  • November 2022
  • October 2022
  • September 2022
  • August 2022
  • July 2022
  • June 2022
  • May 2022
  • April 2022
  • March 2022
  • February 2022
  • January 2022
  • December 2021
  • November 2021
  • October 2021
  • September 2021
  • August 2021
  • July 2021
  • June 2021
  • May 2021
  • April 2021
  • March 2021
  • February 2021
  • January 2021
  • December 2020
  • November 2020
  • October 2020
  • September 2020
  • August 2020
  • July 2020
  • June 2020
  • May 2020
  • April 2020
  • March 2020
  • February 2020
  • January 2020
  • December 2019
  • November 2019
  • October 2019
  • September 2019
  • August 2019
  • July 2019
  • June 2019
  • May 2019
  • April 2019
  • March 2019
  • February 2019
  • January 2019
  • December 2018
  • November 2018
  • October 2018
  • September 2018
  • August 2018
  • July 2018
  • June 2018
  • May 2018
  • April 2018
  • March 2018
  • February 2018
  • January 2018
  • December 2017
  • November 2017
  • October 2017
  • September 2017
  • August 2017
  • July 2017
  • June 2017
  • May 2017
  • April 2017
  • March 2017
  • February 2017
  • January 2017
  • December 2016
  • November 2016
  • October 2016
  • September 2016
  • August 2016
  • July 2016
  • June 2016
  • May 2016
  • April 2016
  • March 2016
  • February 2016
  • January 2016
  • December 2015
  • November 2015
  • October 2015
  • September 2015
  • August 2015
  • July 2015
  • June 2015
  • May 2015
  • April 2015
  • March 2015
  • February 2015
  • January 2015
  • December 2014
  • November 2014
  • October 2014
  • September 2014
  • August 2014
  • July 2014
  • June 2014
  • May 2014
  • April 2014
  • March 2014
  • February 2014
  • January 2014
  • December 2013
  • November 2013
  • October 2013
  • September 2013
  • August 2013
  • July 2013
  • June 2013
  • May 2013
  • April 2013
  • March 2013
  • February 2013
  • January 2013
  • December 2012

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje

Meta

  • Register
  • Log in
  • Entries feed
  • Comments feed
  • WordPress.org

Ne zaboravite da pročitate

Jasmina Luboder-Leković: Uz „Ivicu“ do ivice sa Aleksandrom Nešković
  • Promocije

Jasmina Luboder-Leković: Uz „Ivicu“ do ivice sa Aleksandrom Nešković

July 11, 2025
Šukrija Meholjić: SREBRENICA 30 GODINA POSLIJE
  • Kolumne

Šukrija Meholjić: SREBRENICA 30 GODINA POSLIJE

July 11, 2025
POČELO BIHORSKO KULTURNO LJETO ’25.
  • Nekategorisano
  • Vijesti

POČELO BIHORSKO KULTURNO LJETO ’25.

July 6, 2025
PRVI INTERNACIONALNI FESTIVAL INTERKULTUR
  • Vijesti

PRVI INTERNACIONALNI FESTIVAL INTERKULTUR

July 6, 2025

Nedavne objave

  • Jasmina Luboder-Leković: Uz „Ivicu“ do ivice sa Aleksandrom Nešković
  • Šukrija Meholjić: SREBRENICA 30 GODINA POSLIJE
  • POČELO BIHORSKO KULTURNO LJETO ’25.
  • PRVI INTERNACIONALNI FESTIVAL INTERKULTUR
  • OBJAVLJEN ZBORNIK PRIČA “ŽUBOR BIHORA”
  • Dokumentarni film: Tradicija muslimana Bijelog Polja i bihorskog kraja sa akcentom na kulturnu baštinu
  • KONKURS ZA OBJAVLJIVANJE RADOVA U ČASOPISU NOVI MOSTOVI / НОВИ МОСТОВИ BROJ 3
  • Razgovor sa piscem: Mustafa Balje
  • Božidar Proročić: Sjećanje na Rasima Ćelahmetovića (1945-2025)

Kategorije

Aforizmi Antropologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Reagovanje Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje
  • Home
  • Avlija
  • Riječ glavne urednice
  • Impressum
  • Kontakt
  • Pravila komentarisanja
  • Pišite ombudsmanu
  • Donatori
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram
Copyright © All rights reserved. | DarkNews by AF themes.