Dr Šefket Krcić: Ideali etike Bosne i politički diskurs

IDEALI ETIKE BOSNE I POLITIČKI DISKURS

 

Piše: akademik prof. dr. Šefket KRCIĆ

Internacionalni univerzitet u Goraždu / Univerzitet u Novom Pazaru

 

Ovaj originalni znanstveni rad prof. dr Šefketa Krcića je pripremljen za Međunarodnu Konferenciju Etika i politika Bosne, Goražde  06. jun 2020. godine i biće objavljen u 21. broju časopisa Avlija, ali zbog aktuelnosti objavljujemo rad na portalu

 

Abrstact:

Autor u ovoj originalnoj raspravi, sa minimalnim brojem citata, a na temelju brojnih izvora i relevantne literature, slobodno, kritičko-analitički preispituje ključne vrijednosti etičkih ideala u bosanskoj tradiciji. Da bi se o ovoj temi moglo relevantno etički razmatrati, pored filozofskog, potrebna su i druga znanja, posebno političko, sociološko, antropološko, etnološko, pravno, ekonomsko, historijsko i druga iz domena humanitarnog znanja. Etika Bosne nije dovoljno istražena i znanstveno proučena tema. Zato, autor sebi daje u zadatak da na pregledan i sažet način sagleda detalje analize etičko filozofskih i aksioloških sadržaja. Ključna poenta ovog stvaralačkog postupka jeste da se etika primijeni u domene političkog diskursa. Ova tema je nastala kao proizvod dugogodišnjih istraživanja i duboke vjere  u etiku Bosne. Iz tih razloga, u ovom radu želim lansirati krucijalne poruke o neophodnosti etičkog ponašanja u političkom životu Bosne i Hercegovine, kako bi ova zemlja bila još veći primjer od švicarskog modela suvremene demokratije u kojoj su prisutna tri naroda i tri evropska jezika. Upravo bosanska tolerancija je nadvisila sve primjere evropskih modela tolerancije od perioda renesanse, izuzimajući kobni agresorski period od 1992-1995, do danas. Ključni sadržaji ovog rada su od uvodne rasprave od morala do etike, preko ideala Bosne, preko etičke dimenzije bosanskog ponašanja i poštenja, etičkog smisla bosanskog duha, preko povjerenja kao temeljne kategorije etičkog kodeksa, medijske prezentacije etike, vjerovanja u etiku Bosne i ideju dobra – čini dobro, da se dobrom vrati, etika slobode i ljudskih prava, etičke vrijednosti, politički diskurs Bosne, odnos etike, ideologije i liberalizma, genocid i etika, politika pomirenja, budućnost etičkih misli do završne riječi, zašto se treba baviti etikom? To su neka od pitanja koja pokreću, otvaraju i osmišljavaju u ovom radu.

Ključne riječi: Bosna, etika, politika, liberalizam. Ideologija vrijednosti, religije (islam, pravoslavlje, katoličanstvo), merhamet, stoičke vrline, etički ideal, moral, etičke kategorije, sloboda, pravo, pravda,  mir, historija, činjenice, genocid, pandemija, politika pomirenja, prevrednovanje

 

Umjesto uvodnog razmatranja

Od morala do etike

Etika treba ,,da bude pomoć vladarima, uputa vezirima,

uzor mudracima i potpora siromašnima…“

Hasan Kjafija PRUŠČAK (1544-1615), etičar i pravni mislilac

Kolegijalnu Međunarodnu konferenciju „Etika Bosne“ prvi je pokrenuo filozofski krug na Univerzitetu u Tuzli, sa nazivom seminara ,,Etičko-estetski dijalozi“. Nakon održanih petnaest sesija, ovaj značajan dijaloški temat je prekinut zahvaljujući nerazumijevanju određenog administrativnog tijela. Ipak, u znanstvenom smislu Internacionalni univerzitet u Goraždu je fenomen etike Bosne podigao do Međunarodne konferencije, koja je postala tradicija, kao otvorena škola polemičkog mišljenja u Goraždu, gradu heroju na Drini.

Etika Bosne, kao teorijska i praktična filozofija promišljanja čovjeka, društvene zajednice i svijeta na temelju moralnih principa temelji se na antičkoj i rimskoj etici, kao i na povezanosti etičkog, historijskog, ekonomskog i političkog znanja, u cilju traganja za ostvarivanje humanog ljudskog života. U tom smislu, moral se pojavljuje kao  društveni fenomen, kojim se oslikava čovjekovo djelovanje kao i usmjeravanje ljudske zajednice. Na taj način, iz morala, kao društvenog fenomena  filozofi su utemeljili etiku, u grčkoj tradiciji, na relaciji: Sokrat-Platon-Aristotel-Epikur, u rimskoj Ciceron-Augustin-Boetije-Epikte, arapski filozofi Ibin-Sina, Ibin-Ružd, Ibin-Haldun, njemački filozofi i etičari Kant, Fihte, Hegel, Šeling, Šopenhauer, Marks, Niče, a u bošnjačkoj tradiciji, na relaciji Pruščak-M. Ejubović-M. Bošnjak-S. Balić-N. Smailagić-M. Filipović-A. Šarčević-E. Ćimić-R. Muminović-F. Muhić, E. Zgodić, H. Neimarlija, H. Džilo, Dž. Hodžić i drugi, koji su svojim teorijskim i praktičnim djelovanjem oformili primijenjenu etiku Bosne.

S druge strane, u okviru Etike pojavila se i normantivna etika, koja nastoji da osmisli konkretne principe i norme moralnog  djelovanja, kako pojedinaca, tako i društvene zajednice.  Na taj način, kroz brojna postavljena pitanja koja su etičari Bosne postavili formirano je određeno moralno djelovanje, koje je značajno utjecalo na formiranje tolerantne svijesti i vrijednosnog sistema kod ljudi različitih kulturno-religijskih krugova, počev od srednjovjekovne bosanske države do danas. Na taj način, kroz samo moralno rasuđivanje žitelja Bosne, kroz svoj milenijumski historijski period stvarale su se etičke vrline, koje su zapaženo uticale na utemeljenje praktične dimenzije etike i političkog diskursa Bosne.

Svako relevantno vrijednosno procjenjivanje ljudskih htjenja, principa i postupaka vodi nas na put promišljanja etike Bosne, posebno okolnosti koje su vodile na relaciji sukoba dobra i zla, što bi mogao biti predmet političkog diskursa i novih moralnih zahtjeva, u cilju zaštite autotohnosti etike Bosne.  U tom kontekstu, mnoge humanističke znanosti mogu ispitivati i propitivati fundamentalne oblike ispoljavanja morala u svijetu etike Bosne, a posebno osmišljavati moralne sudove, moralne norme i moralne postupke pojedinaca i društvene zajednice, koji su demonstrirani na konkretan način u različitim situacijama. Jasno, moral je u tom smislu prvenstveno određen slobodom, autonomijom, savješću, sviješću, historijskim i društvenim uvjetima.

Kada govorimo o moralu Bosne, odmah imamo u vidu njegove izvore i dalje putokaze djelovanja. Na temelju toga  otvaraju se brojna pitanja koja vode u svijet utemeljenja etike Bosne,  koja je proizvod autonomije, odnosno slobode čovjekovog promišljanja svijeta. Zacijelo, bez slobode i moralnog procjenjivanja, ponašanja i djelovanja pojedinaca i društvene zajednice je jedino moguće da relevantno raspravljamo o putevima razvoja moralnih načela i principa na temelju slobodnih odluka u vremenu izazova.

Bezbeli, dalje promišljanje moralnih fenomena i kod drugih starih naroda, pogotovo Helena, Rimljanja, Ilira, Germana izdeferenciralo je etiku, kao posebnu praktičnu filozofiju življenja.

 

Ideali etike Bosne

,,…Ne mogu letjeti, ali nikada ne mogu ni potisnuti želju da lete! Žudnja za visinama postaje njihov najsnažniji poriv. Zato sva djeca sanjaju da lete, zato svi odrasli taj san pretvaraju u potrebu da se uzvise, da se uzdignu iznad pustoši života, bez krila, iznad sebe samih…“

Akademik Ferid MUHIĆ

(Monitor, Pg, 6. mart 2020. str. 43)

Naša namjera je da na sintetičan i pregledan način ukažemo na ključne komponente ideala etike Bo          sne, kao i da postaknemo druge istraživače i mislioce da na temelju ispitivanja literature i života Bošnjaka osmisle podrobno ovo važno pitanje za sveopću kulturu bošnjačkog naroda i Bosne kao države.

Rasprava o idealima etike Bosne je izazovan poklič za širi razgovor na ovu temu, jer ratne opsade Bosne i razaranje njenih gradova, likvidacije i genocid nad velikim brojem nedužnih civila svih dobi, izazvao je veliki broj emintentnih pisaca, znanstvenika i kulturnih poslenika svijeta da javno progovore kako je na najnehumaniji način ubijana Bosna i njena duhovnost. Zato je prilika da na ovakvim simpozijumima i konferencijama pokrenemo šire diskusije i time podstaknemo istraživanja, posebno među mlađim kolegama na ovu temu u Bosni i Hercegovini i šire. Zato je potrebno da istraživači, pisci i stvaraoci odlučno postupe i prikupe rasute priloge, brojne tekstove knjige sa ovom i sličnom problematikom, koji bi bili objavljeni u našim časopisima i zbornicima, kako bi bili dostupni našoj široj znanstvenoj, kulturnoj i društvenoj javnosti.

Etika je, pored logike i psihologije najstarija filozofska disciplina i ona u svojoj dvije ipol tisućnoj tradiciji opstala, jer čuva svijest i savjest trajanja čovječanstva. Ona se kao takva, kako u teorijskom i prije svega u praktičnom smislu održala sve od Sokratovih vremena do danas, a u Bosni od Hasana Kjafije Pruščaka (1544-1615) do danas kada smo zgađeni neugodnošću današnjeg svijeta i lansiranjem nevidljivog corone virusa, koji želi uništiti čovječanstvo. U takvim trenucima etika nam može pomoći da se ljudi zbliže, posvete sebi i porodici i drugima na odgovarujuči mogući način i da pobjede uz pomoć Boga, nametnutog šejtana corone virusa.

Upravo u takvim okolnostima krize i traganjem za strpljenjem i saburom tražimo da preko etike postignemo vrhunac moralnog djelovanja i pojačamo strast za stvaranje svojih životnih djela. Jasno, potreba za etikom  nije urođena, jer se postepeno razvija u čovjeku kao praktična filozofija, kao mišljenje mišljenja, kao sposobnost da otvoreno govorimo o sebi i drugima. S etikom ljudi više nisu samo zamjenljivi sudionici ove današanje bjelosvjetske zavjere i tragedije nedužnih insana. Ali, u nad Svevišnjeg Gospodara nadamo se da će ovaj kijamet sa virusom biti zaustavljen, zato ispisujem sa bolom ove redove, jer samo na taj način možemo odrediti naše moralne ciljeve prema Gospodaru svih svjetova.

Etikom se trebamo boriti protiv grijeha i neetičnog društva i u takvim okolnostima, kad se stvaraju neetična vremena kao što je ovo današnje, etikom možemo slobodno prosuđivati kako možemo sačuvati svoju slobodu i humanost. Ideali etike Bosne jesu da izdržimo u apsurdu življenja. Za vrijeme izolacije netko nam je poslao snimke da glavnim gradom naše zemlje, Bosne i Hercegovine, njegovim bulevarima i alejama umjesto ljudi hodaju konji. To znači ljudi su se sklonili u svom životarenju, a na ulicama su se našle životinje. U takvim okolnostima kako govoriti o slobodi i o etici življenja, kako će na ove naše konstatacije odgovoriti medicinska etika kada ni sve vakcine protiv virusa corone koje su stvorene su nesigurne? Pa se pitamo kako u takvoj situaciji tražiti smisao života?

Zacijelo, u ovakvim situacijama potrebna je neobična hrabrost, jer istinske Bošnjane u svojoj povjesti krasila je hrabrost, neobično visoka hrabrost. Bošnjani su bili uvijek spremni da podnesu bol i da vode borbu sa brojnim osvajačima i agresorima i prevaziđu razne neprijatnosti koje su im na zvjerski način priređivane. Kad je u pitanju odbrana časti, pomoć komšijama, zatim saveznicima kada je etička hrabrost postizala najveći stepen. Međutim, ta hrabrost je danas dovedena u pitanje, jer je neprijatelj nevidljiv, virusi su umotani u brojne tajne čestice. Pa se pitamo, kako ispoljiti hrabrost i borbenost i odgovoriti na pitanje zaštite zdravlja i uopće ljudskog bića. U takvom apsurdnom stanju treba biti razborit i iskren, jer sjetimo se Svevišnji u 119. ajetu sure Et-Tavbe kaže: ,,O, vi koji vjerujete, čuvajte se Boga i budite s onima koji su iskreni!“ prema tome, ako promislimo ovu misao trebamo biti istinoljubivi i iskreni i da se sačuvamo od lažnih poroka i da samo iskreno vjerujući možemo pobijediti tog nevidljivog dušmanina, a da bi to postigli moramo imati visoko razvijenu vjersku i etičku svijest, kao i da na sebe preuzmemo moralne obaveze koje su nam propisane u činu same odgovornosti za međusobno povjerenje i poštivanje međusobnih ugovora. Očigledno, neko je u svijetu, zacijelo prekršio ugovore prema drugom biću, saveznicima i svoje obaveze prema Bogu.

Neko nas pita, dok ovo pišemo da li se i kako se treba biriti u ovakvim okolnostima. Jasno, sva pitanja su značajna da bi vrijednovali svoj život i da promislimo da li je on lijep ili ružan, dobar ili hrđav? Međutim, u ovakvim novim okolnostima kada je neprijatelj insana i čovječanstva nevidljivo biće treba uz Božju pomoć pokrenutu samovrijednovanje, jer bez toga ne možemo mjeriti i odlučivati koliko je insan danas na gubitku, a na gubitku su, onako kako Knjiga kaže oni koji ne vjeruju. Ne smijemo odustati i trebamo imati u svemu mjeru i izgraditi vrijednosni sistem za naše moralne postupke. Bezbeli, neka se formira i stvori vrijednost u društvu našeg vremena, koje će biti preovlađujuće u ljudskim odnosima i odnosu prema vjeri, kao i prema Stvoritelju, kao najvećom vrijednošću naše kulture življenja. U tom pravcu mi idemo k jednoj etici življenja i otvorenog mišljenja.

Zato griješe mnogi koji odbacuju ulogu „virusa“ u kreiranju etike življenja. Na ovakvo stanje ukazivali smo još prije više od desetak godina u etičkim dijalozima na Univerzitetu u Tuzli, a posebo tumačeći epohalno djelo ,,Zarobljeni um“ etičara dr. Rasima Muminovića (1935-2012). U tom konktekstu etička dimenzija Zarobljenog uma jeste da ljudi kritički  prevladaju pohlepu i druge pseudomoralne porive i da se okrenu ljudskom dostojanstvu i humanom življenju, jer na taj način mogu pomoći sebi i drugima.

 

Etička dimenzija bosanskog ponašanja

,,…Kao najveći pjesnik svoga doba u ondašnjoj državi, a da se ne govori kod Bošnjaka, i Mak je doživio sve ono što nije mimoišlo nijednog našeg istinski velikog čovjeka, a da su mu minornni ljudi kroili sudbinu, progonili ga, ostavljali ga bez posla i prihoda, izbacivši ga sa posla i iz stana i priređivali mu sve moguće nevolje koje čovjeku može da priredi samo jedna uskogruda zločesta malograđanska sredina puna fanatika raznih vrsta…“

Akademik Muhamed FILIPOVIĆ (1929-2020) ,,Roman jedne biografije“ str. 325

 

Ovdje želim otvoriti pitanje o posvećenosti etičkom ponašanju, jednom od najbitnijih komponenti ljudi, bez obzira na dob, Bosne i Hercegovine. Suština teza bosanskog čovjeka jeste sloboda, mir, dobročinstvo i odnosi prema drugima. Jasno, ispunjavanje društvenih potreba predstavlja bit svakog  uljudnog bosanskog ponašanja, koje se prvenstveno ogleda u toleranciji i saosjećanju sa drugima.

Lično sam ponosan na dugu tradiciju i historiju etike Bosne, na njene esencijalne vrijednosti, koje su prisutne u etičkim kodeksima raznih profesija. Zatim, bezbijednost Bosne je dosta neutralizirana njenom tolerancijom, jer susjedi su se služili suprotnim moralom, to jest neetičnim ponašanjem prema Bosni.

O bosanskom čovjeku i njegovoj etici postoje različita znanja. Prema mišljenju nekih naših istraživača, mnoga znanja koja nisu praćenja razumijevanjem za način življenja u određenom vremenu, onemogućavaju da se osmisli sam kodeks življenja. Zato se ljudi i pitaju da li je kod čovjeka važnije ono vidljivo ili nevidljivo? Evo šta nam se danas događa. U dosadašnjoj povjesti Bosna je imala sve vidljive neprijetelje, a danas imamo i neke nevidljive neprijatelje, dušmane, koji čine neku nevidljivu masu o kojoj ljudi ne mogu razmišljati, niti znati kako da se odupru. Ali, vjerovanjem u Svevišnjega i znajući domete medicine koja je postavljena na praktičnoj etici, bosanski čovjek može pokazati svoju kulturu ponašanja i da izdrži teške i nametnute trenutke virusne agresije. Bosanski čovjek i čovjek Bosne, da li on živio u matičnoj domovini Bosni ili u emigraciji zbog agresije, svoj etički ideal u obavljenju poslova vršio je i vrši u skladu sa jasnim i postavljenim principima, oslanjajući se prvenstveno na usaklašenost  etičke dimenzije kulture i morala.

Konkretno, etičari Bosne su okrenuti čovjeku i njegovom ponašanju. Ponašanje je veoma bitno u životu čovjeka, posebeno etično ponašanje, ono je kao takvo uvjerljivije od same riječi, od misli koje mi ovdje iznosimo. Dakle, ima raznih oblika ponašanja među ljudima, svakako najvažnije je ono ponašanje koje je odraz konkretnog razumijevanja čovjekovog odnosa prema biću. Zato nagrada ili hedija, moralno postupanje leži u njemu samom, tj. kako se mi ophodimo prema drugima. Bezbeli, odnos prema drugima govori i odnosu prema sebi. Samo na taj načim možemo govoriti o dobrom ukusu ponašanja.

 

Etički smisao bosanskog duha

Najprije, smatram da je ovdje opravdano raspravljati o etičkom smislu bosanskog duha, jednog originalnog kulturnog fenomena, koji je skoro prije pet ipol decenija izazivao velike sporove i polemike, naraočito pojavljivanjem eseja akd. M. Filipovića u sarajevskom časopisu ,,Život“ 1967. godine, koji je izlazio pod uredničkim patronatom slavnog pisca Meše Selimovića. Kada sam u povodu stote obljetnice od rođenja književnika Meše Selimoviča upitao akademika Filipovića, kako se odnosio prema Vama profesore pisac i urednik Meša Selimović u trenucima kada Vam je bilo suđeno i od sudova i od Partije. Interesantno, profesor je odgovorio ,,niti me branio, niti me napadao“! dakle, slavni pisac je svojom šutnjom izrekao svoj politički stav tadašnjem vremenu, kafkijanskom. Da se nije smjelo izgovoriti ime većinskog naroda u Bosni od tih komunista, pseudohumanista. Evo, dana 28. februara 2020. Ispratili smo akademika Filipovića na vječni počinak, na mezarje Bare, da je otišao bez najvećih nagrada koje je zaslužio, ali je zacijelo za njegovim odlaskom ostala velika praznina u moralnom smislu bosanskog duha.

Etika bosanskog duha jeste upravo etika koja kritički promišlja bosansku stvarnost. Kao takva ona na djelu pokazuje da velike religije, kao što su  islam i kršćanstvo mogu živjeti zajedno i da među sobom mogu voditi dijalog u domenu suprotnosti među ljudima. U tom pravcu, Bosna je paradigma, a ne Evropa, kao što je to lijepo suvremeni francuski mislilac Bernard Anri Levi, da Evropa treba da se ugleda na Bosnu. Zacijelo, paradigma Bosne je ogledalo za ljudski svijet, jer Evropa je u najtežem vremenu povjesti za Bosnu kada su njenim ulicama i poljanama tekli potoci ljudske krvi, ona je šutjela i kao zajednica nikada nije doživjela svoju zrelost o kojoj je pisao legendarni engleski mislilac Tomas Hobs, koji oslikao ka o homo homini lupus est – čovjek je čovjeku vuk. U tom pravcu Evropa nikada nije pokazivala visoke domene solidarnosti kakvu je njegovala Bosna unutar sebe i prema susjedima.

Kada je u pitanju bosanski duh, kada bi se slična rasprava organizirala i na njoj bio pozvan filozof M. Filifović, on je bi znao reći: ,,…dobro da se o Bosni počne razmišljati. Svakog čovjeka koji je naučio da razmišlja o stvarima i koji ima neko iskustvo o prirodi ljudskoj , mora da plaši, prije svega, jedna čudna ljudska sposobnost da se sve unaprijed zna, da se imaju gotova rješenja za sve situacije. Riječ je o jednoj zatvorenosti ljudske egzistencije, strah od istupa, što je i normalno od izlaska iz zatvorenih, utabanih i da tako kažem, već definiranih putova. Onda se dešava da nas život sam suoči sa situacijom koja zahtijeva izlazak. Tako se perfektura, ono što znači stvaranje života. Neprestano prelaženje granica. U tom smislu želim da pohvalim inicijativu da se o Bosni počinje razmišljati, s obzirom na to što je to izvan standarda gotovih definicija…“ Naravno, Filipoviić je jedan od malobrojnih naših mislilaca koje želim ovdje citirati, jer on više ne može biti fizički prisutan  na našim skupovima, ali ga zato trebamo spomenuti jer se on svom epohalnom stvaralačkom  djelu intezevno brinuo za sudbinu Bosne. Naime on je znao sve prijatelje i neprijatelje Bosne i javno nas je opominjao i usmjeravo kako misliti sudbinu Bosne. Da su naši Bošnjaci iz Bosne više slušali filozofa i diplomatu akd. M. Filipovića ne bi se desilo da oni usmjeravju svoje sunarodnike u Crnoj Gori i južnom Sandžaku da glasaju za one grupacije i pojedince iz Miloševićevog diktatorskog štaba, koji su slali vojsku i oružje na Srebrenicu i Bosnu i Hercegovinu. Da su tim slučajem slušali akademika Filipovića, makar zbog njegovih godina i iskustva (ne po tome što sam ja u svemu bio nezavisan i što sam dizao glas za istinu i slobodu), ne bi se opredijevali za veće ili manje zlo, kako su to nazivali, već da su znali šta je etika i posvećenost svom narodu Bošnjjaci bi glasali za sebe, za svoje stranke i da na taj način pomognu demokratski život u Crnoj Gori i Srbiji, a ne da guše bosanski duh i etiku Bosne i etiku bošnjačkog identiteta. Dakle, Bošnjaci nisu zreli da glasaju za svoje liste, jer su zapostavili bosanski duh i bosansku etičku tradiciju.

S druge strane, akd. M. Filipović je znao podići glas i iz prve ruke govoriti: ,,…moramo onda dinamiku bošnjačkog duha dignuti na jedan nivo koji omogućava novu reintegraciju Bosne. Što se samo Bosne tiče, mi moramo početi od toga da prvo utvrdimo njen karakter kao zemlje. Bosna jeste posebna zemlja (…)“ U tom kontekstu je Bosna paradigma Evrope i svijeta. Bosna jeste već ono što Evropa želi da bude i što mora biti da bi opstala. U Evropi su načisto sa tim da ne mogu eliminarati razlike. Zadnji, veliki pokušaj da se eliminira jedna cijela kultura civilizacije, jedan cijeli narod, bio je Hitlerov pokušaj ekstreminacije Židova. Evropa je znala da on to radi, znali su to Amerikanci i Englezi. Svi su znali, ali su šutjeli, kao što su Englezi i Francuzi šutjeli sada o Bosni i Bošnjacima, odnosno postupaju na način neka Srbi riješe taj problem, neka pobiju Bošnjake.  Mnogim ljudima, koji nisu Evropljani, ne smeta što smo mi Bošnjaci, nego što smo mi evropski narod islamske religije. Mi smo genetički u Evropi i niko nam ne može poreći da imamo istu genetsku liniju kao bilo koji Njemac, Francuz, Englez ili bilo ko drugi u Evropi, samo što smo istovremeno i Muslimani i nećemo da budemo drugo. Oni se boje s tim suočiti, a tipični lopovski engleski način je – hajde neka to Srbi urade. Bošnjake ćemo držati za stolom, neka pregovaraju o miru, dok to Mladić i druga braća ne srede i počiste. Međutim i oni vide da to ne može. A zašto ne može? Ne može zbog toga što je taj čovjek, taj Bošnjo koji je go i bos (ja sam ih gledao u poderanim patikama na Vlašiću) spoznao da je on so i kruh ove zemlje. On je nosilac onog što perpetuira taj život. On implicitno nije agresivan, nije protiv Srba, Srbi žive tu s nama, sa mnom u kući je živio jedan koji nije htio da čuje za rat, za borbu, za slobodu. Primao je od „dobrotvora“ pakete, primao ovo i ono, a onda otišao na Grbavicu. Mogu vam reći da su Srbi ovdje bili u boljem položaju nego mi. Istina, Karadžićeve granate i snajperi isto su ih ubijali, kao i nas, ali nikada nisam mogao čuti od tog mog komšiluka da nije dobro što to rade. No, mi smo tolerantni. Zašto? Zato što smo svjesni toga da Bosna ne može postojati kao unilateralna. To je jedna osnovna elementarna činjenica i istina od koje moraju počinjati sve kontsrukcije-političke i državne i ustanopravne i sve druge. Bosna ne može postojati kao unilateralna, ali isto tako ne može postojati ni na predefinarnom parcijalizmu. Ne može se izdvajati ni jedan dio Bosne kao hrvatski, kao bošnjački, kao srpski. Nema toga!…“ Tako je govorio filozof Filipović.

Prema tome, samo je jedna Bosna, kao demokratska državna zajednica mogla da stvori takve entitete kao što su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Helem, suvereni narodi Bosne podjednako žive historijsko pravo na etiku bosanskog  duha kao univerzalni princip, na način na koji su se zalagali  legendarni liberalni mislilac Adilbeg Zulfirkarpašić i akademik dr. Smail Balić, koji su u svojim djelima prvi transirali historijski put kulture etike i politike Bosne. U tom pravcu Bosanski duh postoji, kako bi rekao filozof M. Filipović to je ono što impregrira naš život. Nejgovo rodno mjesto je njegova kuća, to je bosanski jezik. Zbog toga je za nas Bošnjake, pitanje jezika ključno, a njegovo manipuliranje je kulturni skandal prvog reda, smatrao je legendarni mislilac Filipović.                                                                                                                                   Pitanje etike bosanskog duha nas upozorava da moramo biti ozbiljni. To je pitanje nas samih i našeg odnosa prema historiji, to jeste odnosa prema samom sebi. Zato etička pitanja moramo prije svega znati, ako želimo biti humanisti i ako se želimo baviti javnim političkim poslom, jer čovjek je dužan, kako je naglašavao filozof Filipović da se najozbiljni odnosi prema onome što se zna. U tom pravcu naši historičari i historiografi ne smiju biti više marginalci i epigoni Beograda i Zagreba, već treba da prouče historiju Bosne i da se zaista riješe enigmatičnih pitanja koja u istoriji Bosne postoje. Oni trebaju da iskorače i da historiju Bosne proučavaju historijski, a ne kao što čine historičari Boegrada i Zagreba da je Bosna srpska, odnosno hrvatska. U tom pravcu, Filipović se znao kao diplomata jasno odrediti, što može poslužiti našim historičarima. On se u jednoj diskusiji doslovice izrazio: ,,Ja sam, ističe Filipović, na primjer, u međudržavnim pregovorma, čuo  da Tuđman kaže hrvatski kralj Tvrtko. Po čemu? On je, kaže katolik. Ili, šta ja znam, srpski. Zato tu šumu treba raskrčiti, ali je raskrčiti argumentovano, kao što je u historiografiji regia art. Jer, ovo nije ideološka bitka. Ovo je bitka za postojanje, a postojati  se može samo na sigurnim temeljima.“ Govorio je filozof Filipović.

Prema tome, etika bosanskog duha mora da se temelji na čvrstim argumentima historiografije i moralne i političke istine ako želimo da današnji čovjek Bosne bude uzor mnogima u Evropi. U tom pogledu stalno su nam na umu teme; bosanski duh, duh Bosne i bosanska duhovnost. To nisu isti pojmovi i razlike nisu samo terminološke. Ovdje se duh javlja kao stvaralački etički princip dosljednosti i odgovornosti za odnos svake individue prema bosanskoj zajednici. Etika upravo izgrađuje naš zajednički duh koji treba da živimo našom egtistencijom tj. postojanjem i u tom smislu etički duh Bosne treba da bude vidljiv, to jeste praktičan, ne imaginaran. Kao takav, on nosi sa sobom univerzalnost. Zato iskustvo Bosne i njenog etičkog duha treba da bude predmet filozofskih, knjižvnih i političkih diskusija.

Etička dimenzija bosanskog duha upravo je susret Istoka i Zapada. Radovalo me da su moji mladi studenti na Univerzitetu u Tuzli, Univerzitetu u Novom Pazaru i Internacionalnom univerzitetu u Goraždu bolje me shvatili nakon odlaska sa ovog svijeta etičara Arifa Tanovića i Rasima Muminovića nego mnogi iz moje generacije. To znači da se nisu dovoljno posvetili bosanskom duhu i svom znanju o sebi, to jeste da kritički misle stvarnost, a ta stvarnost je upravo da se očuva bosanski duh, očuvanjem Bosne, kao multinacionalnosti, koja se postiže u građanskom sistemu školovanja, bez pretenzije da osporavamo i religijsku edukaciju. U tom pravcu samoskupno možemo misliti Bosnu.

 

Povjerenje kao temelj etičkog kodeksa

Otvarajući postavljeno pitanje u Bosni, kao troetničkoj i trokonfeksionalnoj zajednici, da bismo osigurali povjerenje kod drugih, nužno je da pokažemo poštovanje prema sebi, a zatim uvažavanje prema drugim, koji žive u istoj životnoj sredini. U svim dimenzijma etičkog življenja na prvom mjestu pojavljuje se odgovornost i to ne obična odgovornost, već jedno etičko ponašanje koje je temelj povjerenja u svakoj bosanskoj zajednici. U tom smislu, sva naša nastojanja mogu imati kredibilitet samo onda ako poštujemo principe i zakone u odgovornom postupanju sa integritetom, iskrenošću, poštovanjem, kao i sa dužnom pažnjom, pouznadošću, te i nezaobilaznom odgovornošću za svoje postupke.

Brojne etičke kodekse koje smo imali u vidu da pogledamo, pregledamo i proučimo, oni predstavljaju, kao takvi, nezaobilazne smjernice koje se odnose na zakonitost, te etiku ljudskih prava, te našom posvećenošću etičkim i društvenim fenomenima i odgovornom življenju i radu u okviru raznih institucija. Zato, koristim priliku da ovdje naglasim i akcent stavim na društvenu i ekološku odgovornost kao sinonime za održivost. Prema filozofima samo pojam održivost, predstavlja korporativnu posvećenost uravnoteženom prožimanju ekonomskih, ekoloških i socioloških faktora u svakodnevnom poslovanju. U tom smislu, zadatak naše odgovornosti na univerzitetima i uopće u školstvu i drugim intitucijama da maksimalnmo preciziramo dugoročne vrijednosti etike Bosne i njen doprinos razvoju odnosa u prirodi, a posebno u ispunjavanju važnih društvenih ciljeva, prije svega u sferi siromaštva, te pomoći ekonomskom razvoju, ne samo gradova, već i ruralnih prostora.  Prema tome, etika Bosne je usmjerena na bezbijednost ljudi, kao i na zaštitu životne sredine. Etičan čovjek Bosne nikad ne želi da ugrozi drugog. Zato, mi vjerujemo u odgovornost i zato pozivamo zainteresovane strane i pojedince koji se bave ovim fenomenom da iznesu svoje stavove i principe u cilju što boljeg etičkog upravjanja. Temelj tog procesa predstavlja pravno moralni formirani etički kodeks profesija. Da bi uspjeli da zažive etički kodeks profesija sve institucije moraju imati, prije svega etičke komitete ili etičko vijeće. Ljudi moraju živjeti u dosluhu sa drugim, kao sistem etičkog nadzora, a to se pravno zove etički trening, kojim se izgrađuje etički sistem mišljenja i ponašanja, koji upućuje na etičku dimenziju revizije, čime se usaglašavaju i implementiraju brojne etičke kategorije u razvoju savremenog društva Bosne i Hercegovine i njen uticaj na ponašanje ljudi u regionu.

Jasno, etički kodeksi su sastavljani od praktičnih pitanja i odgovora, ovo pitanje se nameće kako bi zaživjelo i dobilo prioritet od strane mjerodavne i pozitvne pravne znanosti kao regulative. Od samog ponašanja čovjeka u radnom procesu, zatim u vanrednom u slobodnom vremenu možemo prosuditi kakav je on čovjek i stručnjak. Dalje, možemo pretpostaviti kakav može biti djelatnik i uopće čovjek u  domenu povjerenja i zadataka koji mu se povjeravaju.

Bosna u svojoj historiji je pokazala da je odgovorna država prema svojim građanima, bez obzira što su brojni  svjetski kongresi koji su odlučivali o njenoj budućnosti bili zlonamjerni, kao što je primjera radi Berlinski kongres, Dejtonsko-pariski sporazum i drugi. Umni ljudi Bosne su uvijek osmišljivali i osiguravali visoke etičke standarde, koji su bili bitni za razvoj politike i kulture ove zemlje.

 

Vjerujem u etiku Bosne

Bez obzira što u povjesti Bosne je izvršeno čak 11 genocida, bosanska država i institucije Bosne nikada nisu izgrađivali kontra stav revanšizma. Zato izražavamo zabrinutost koliko je bio ta široki bosanski duh koji je razvijao teleranciju i formirao brojna etička vijeća, koja nisu pokrenula revanšizam protiv pojedinaca i grupa za neetično ponašanje.

Zato je potrebno posvetiti se zabrinutosti, posebno u postavljanju pitanja zašto je takav tolerantan kulturni integritet i tolerantni smisao etike Bosne.

Ponovo ponavljam da vjerujem u etiku Bosne, zato što želim živjeti dostojanstveno i njegovati uzajamno uvažavanje. Samo na taj način možemo izgraditi stil uzajamnog povjerenja i dostojanstvenog života u našoj zemlji, Bosni i Hercegovini, koja ne samo kroz istoriju, već i danas ima izgrađene kompleksne stilove življenja koje teže izgradnji povjerenja i njeni žitelji se odnose s poštovanjem prema drugima.

Jasno, etika Bosne nikad nije razvijla antietiku da tolerira zlostavljanje ili bilo koje drugo asocijalno ponašanje, koje je ponižavajuće, degradirajuće, uvredljivo, zastrašujuće ili neprijateljsko. Ti pojmovi su uvijek bili strani etici Bosne. Oni nisu bili prihvatljivi u društvenoj zajednici. Etika Bosne je uvijek težila uvažavanju dostojanstva drugih, kako u procesu rada, tako i u slobodnom vremenu življenja. Zato je smisao etike Bosne da se stvori atmosfera i podigne nivo okruženja na kooperativan način, kako u procesu radnog angažmana, tako u procesu slobodnog  življenja. Etika Bosne nas uvijek uči da postupimo u skladu sa primjerenim i prihvatljivim normama zajednice, da slijedimo ono pozitivno i zacijelo ukoliko time ne kršimo naša etička pravila.

 

Ideja dobra: Čini dobro – da se dobrom vraća

Kao što je poznato, ideja dobra je temeljna etička kategorija u etici Bosne. međutim rodno mjesto ove kategorije je prisutno u staroj antičkoj i islamskoj tradiciji.

Veoma glasoviti etičar Dž. E. Mur je u svojim radovima naglašavao da se pojam dobra ne može sažeto definirati, zato što nije izvodljivo pojednostavljivanje. Dobro se intuitivno i etnološki stvara, kako se to u Bosni kaže ,,čini dobro, da ti se dobrom vrati“.

S druge strane, kontra kategorija dobru, koja je prisutna u moralu Bosne jeste zlo.  Jedna strana je činila dobro (Bošnjaci), a druga strana je na to dobro uzvratila zlom (Srbi)! Pitamo se kako to dalje tumačiti i kakve moralne sudove stvarati.

Ovdje je bitno odrediti pojam moralnog dobra, koje čovjek čini kao individua, a u interesu društvene zajednice kojoj pripada. Prema tome, moralno dobro jeste duhovna i kulturna sposobnost čovjeka, koji je spreman da rješava brojne konflikte i bez relevantnih sudova, kao što to u bošnjačkoj tradiciji čine muslihuni, narodne sudije.

U etici Bosne, moral se javlja kao tipični insanov djelatni proces, i to kao proces prema sebi i prema drugome. Iz takvih odnosa javlja se fenomen morala, koji u sebi sadrži nezaobilazne objektivne i subektivne, kako etičari kažu komponente. Jasno, moralne komponente se tiču moralnih situacija i normi, a subjektivne se prvenstveno odnose na moralne odluke, kao što su savjest, svijest i znanje o sebi i drugome.

 

Etika slobode i ljudskih prava

Sloboda, posle čovjeka je najuzvišenija riječ. To je onaj pojam, kako stari latini kažu liberto. Ali, nije baš jednostavan pojam za razumijevanje, razmišljanje i raspravljanje. O ovom pojmu su svjetski, pa i bosanski etičari napisali brojna djela i izazvali brojnu pažnju. Doista, svako temeljno promišljanje o čovjeku i njegovom dunjaluku predstavlja svojevrsno istraživanje i kao pokušaj razumijevanje fenomena slobode kao esencije ljudskog bića. U tom kontekstu, pred nama se otvara pitanje koje u sebi sadrži višeslojnost, a to je fenomen slobode u kojem razotkrivamo prilikom raspravljanja različite dimenzije filozofsko-teorijskog i znanstveno istorijskog istraživanja koje samo po sebi  uključuje etičke, aksiološke,  religiozne, antropološke, sociološke, pravne, političke i historijske nivoe mišljenja. Kada gledamo u cjelini sloboda je čovjekova esencija, to jeste da približimo suština djelovanja i življenja. Upravo po tome se čovjek, odnosno insan razlikuje od ostalih živih bića, a to je svijest o vlastitoj slobodi. Helem, ako možemo predpostaviti da postoji slobodan čovjek to je ona individua koja je otvorena naspram svijeta koji prepoznaje stroge zadatosti i nužnosti vremena i prostora u kojem živimo. U tom kontekstu, pažljivo promatrajući i razmišljajući o fenomenu slobode, čovjek kao misleće biće ostvaruje u sebi i interakciji sa drugim svoj ljudski svijet. Oblikovanje svijeta, prvenstveno ovisi o njegovo svijesti i osjećaja odgovornosti prema sebi i drugima, a to se zove čovječnost- to je temelj vaspitanja. Tko se ne drži tog principa u narodu se može saznati krilatica ,,ovca koja se izdvoji iz stada, vukovi je razniješe“. Prema tome, sloboda je najsuptilnije i najesencijalnije povezana sa fenomenom odgovrnosti. Upravo, temelji čovjekove slobode su njegova otvorenost koja može biti zloupotrebljenja. Onda je on odgovoran za svoju savjest, čime se razotrika bit iskonske inasanove čovječnosti.                                                                                                              Prema tome, na fenomenu slobode, kroz kategorije odgovornosti, savjesti, odnosa prema drugom gradi se kultura moralnosti i uopće moral jedne individue i moralnost jedne zajednice. U tom smislu, sloboda se javlja i doživljava kao konstruktivni i pozitivni osjećaj za način djelovanja i stvaranja svake ljudske vrijednosti. Upravo zbog  toga, etika Bosne se razlikuje od morala i nemorala drugih zemalja u okruženju.

Jasno, kod svih vidova etičkog promišljanja, odnosa čovjeka i svijeta i čovjeka i društva, ne može da se zaobiđe krucijalno pitanje o fenomenu slobode, jer sloboda je potrebna čovjeku koliko voda i zrak. Oni koji ne vide dobro, oni kažu da slobode ima. Međutim, moja dugogodišnja ispitivanja i istraživanja ove problematike, baveći se etikom i filozofijom politike sam u cjelosti skeptičan, jer znam da je sloboda temeljni pojam ove dvije discipline, a koliko je bosanski čovjek slobodan svjedoče naši mediji koji su u mnogima neslobodni ili korumpirani, izuzimajući one koji se bave vjerskim pitanjima.

 

Mediji u BiH o etici

Medijska etika je veoma važna komponenta rasprave na relaciji etika i politika Bosne. Ovom problemu su nekada mediji, prije više od 150 godina, primjerice u Sarajevskom Cvjetniku (koji je svojevremeno uređivao slavni bosanski novinar Mehmed Šakir Kurćehajić), nego danas u novim uvjetima medijskog rada, izuzimajući listove ,,Preporod“, ,,Revija Sandžak“ i drugi, mali broj glasila se posvećuje važnostima etičkih pitanja. Zato smo na Univerzitetu u Tuzli sa studentima Filozofsko-sociološke grupe pokrenuli debatu i časopis ,,Etički dijalozi“, kako bi unaprijedili rasprave iz ove oblasti.

Etika u medijima nam je potrebna da bi razvijali širi fenomen tolerancije i na taj način suzbijali korupciju, falsifikovanje i podmićivanje, koje je u novije vrijeme, kao negativna moralna pojava prisutna u privatnom, kao i u javnom sektoru. Jasno, korupcija predstavlja nezakonito kršenje utjecaja u cilju pribavljanja dobiti, preko raznih oblika vidljivih i nevidljivih (ispod žita), ponuda, obećanja, nuđenja raznih poklona  i hedija ispod stola, davanja, vrbovanja, nuđenja, obećanja, koja se uglavnom prisutni kod nekih državnih zvaničnika, a koji omogućavaju privatnim licima, preko njihovih veza da se na nezakonit način bogate i štiču brojne poslovne koristi. Dakle, neetično i nezakonito potraživanje ugrožava etičke vrijednosti, te se na taj način formira nova tajna grupa posrednika, što je u novije vrijeme teška pojava u doškolovavanju pojedninih kadrova, koji do diploma stižu na nemoralan način. Javnost o ovom treba da bude obaviještena i da društvena kritika bude efikasna. Zato su nam potrebni mediji da objelodane sve te negativne pojave koje ugrožavaju smisao i humanističke vizije etike Bosne.               Razumljivo je da se ne može smatrati korupcijom da diplomant svom mentoru, u znak sjećanja na davanje dobrih ideja pokloni reprezentativnu knjigu, ali je korupcija ukoliko mentor traži da mu se plati odmor na nekom odmaralištu. Zato su nam potrebni mediji.

Prema tome, pokloni mogu da budu trn u oku i da posvađaju ljude, ali etika nas uči da moramo imati mjeru u svemu i da nikoga ne trebamo prevariti, jer to nije ni pravno, ni moralno dozvoljeno.

Uloga medija u objavljivanju članaka iz oblasti etike je veoma odgovorna i ima za cilj da zaštiti moralnog od nemoralnog subjekta. Zato, prvenstveno dajemo pohvalu godišnjaku ,,Takvimu“ (glasilo rijaseta IZ BiH), koji je tijekom prošle godine objavio javni poziv/natječaj istraživačima da upute za ovo glasilo raspravu iz oblasti etike i uopće etičkih fenomena.

Kad su u pitanju mediji Bosne i koliko oni tretiraju pojam etičkih fenomena možemo kazati da je sloboda bila povjesna čežnja. Mediji trebaju biti posvećeni kako pojedincu, tako i kolektivitetu. Mi, koji se bavimo filozofijom, etikom i žurnalistikom se pitamo koliko je čovjek Bosne slobodan? Da li su mediji cenzurirani? Mi smo uvijek bili protiv cenzure, zato što smo tragali za slobodom. Mediji treba da se izbore u društvu , da budu slobodni glas naroda, a ne ušutkani i podanički. U tom pravcu mediji u Bosni trebaju da budu nezavisni od centara moći iz Beograda i Zagreba. O to nam najbolje svedoče činjenice da je Sarajevci Cvjetnik u viziji Mehmeda Šakira Kurtćehajića (1844-1872) i Bosanski pogledi pod patronatom Adilbega Zulfirkapašića (1921-2008) bili i ostali ogledalo bosanskom čovjeka i bosanskog kolektiviteta.

 

Etičke vrijednosti

O vrijednostima etike Bosne i njenim akseološkim komponentama mogli bismo na široko raspravljati, jer etika Bosne prevazilazi pravno-ekonomsku usaglašenost, integrisanih standarda dobrog korporativnog upravljanja iz bića zajednice. Tu se prije svega ogledaju kategorije koje pomažu da vrednovanje bude cjelovito: odgovornost, zakoni, integritet, fenomen poštovanja, poštovanje ka drugima, iskrenost u svim situacijama i odnosima, pouzdanost ka povjerenju, poštenje, briga, samilost, saosjećajnost.

Etika kao filozofska, sociologijska, religijska i pravna disciplina u biti proučava temeljne vrijednosti sfere ljudskog djelovanja. Tim problemom, kao što je poznato bavi se aksiologija (što sa grčkog znači dragocjenost, vrijednost), upravo aksiolozi poput Tanovića smatraju da je riječ o ključnoj disciplini uz pedagogiju koja se bavi ljudskim ponašanjem. Aksiološki aspekat je veoma bitan u brojnim filozofskim disciplinama i humanističkim naukama, sve do svijeta religije, teorije saznanja i estetike.

Bosanska škola etike je posebnu dimenziju dala aksiološkom aspektu koji je svoj vrhunac doživio u vrednovanju filozofskih i etičkih ideja, posebno u opusima filozofa etičke proviniencije Tanovića, Filipovića, Šarčevića, Muminovića, Ferida Muhića, E. Halilovića,  i drugih. U tom smislu aksiološki aspekt etičkih fenomena je postao sadržajan smisao u praktičnoj novijoj filozofiji Bosne. Dakle, aksiološki putevi etike traže filozofske odgovore na fundamentalna pitanja filozofskih vrijednosti ljudskog mišljenja, te o izvoru, suštine i oblicima vrijednosti tih suština. Brojni pritisci na državu Bosnu i Hercegovinu, te sve češća presija na njene mislioce, što je utjecalo na usmjeravanje na druge teme filozofije, koje se tiču golog ljudskog opstanka.

Proučavajući pravnu i posebno zakonadavnu teoriju, pojednih država i naroda, nigdje nismo takve tolerantne smjernice uvažavanja drugih, kao i odgovornost za datu riječ i brigu, iskrenost i pouzadnost vidjeli kao u  propisima i odnosu prema zakonima u Bosni i Hercegovini. To je rezultat da žitelji Bosne žive po etičkim principima, uprkos velikim pritiscima i presijama, koje imaju od zemalja iz okružena. Naše istraživanje koje smo obavljali u više gradova drevne Bosne, počev od Sarajava, Mostara, Travnika, Tuzle, Goražda, Brčkog, Rudog, Priboja, Pijepolja  do Novog Pazara i šire, uvidjeli smo da ljudi bez obzira na starosnu dob i obrazovanje odnose sa uvažavanjem. Oni su na brojna naša pitanja odgovorili da poštuju ljudsko dostojanstvo, nezavisnost ličnosti, privatnost, ljudska prava i slobode, kao i interese svih. Oni se, zacijelo pridržavaju zlatnih pravila ponašanja sa drugima onako kako bi to netko želio da se ponašaju prema sebi. Oni bez ustručavanja poštuju sugovornika, zato je etički fenomen poštovanja fundametalna kategorija kolektivnog duha etike Bosne.  Dalje, iskrenost je temelj uzajamnog povjerenja, na kojem se gradi i čuva reputacija pojedinca, porodice, grupe, sela, grada,  zemlje Bosne. Iz takvog odnosa stvorena je određena lojalnost prema drugima, što su organizatori genocida i agresije zloupotrijebili da se krvavo obračunaju sa Bosnom i njenim građanima, a da isti ne postupe revanšistički i ne ugroze vlastite etičke principe.

Žitelji Bosne, od pamtivijeka postupaju pravično i pošteno prema drugima, zalažu se za pravdu, toleranciju, prihvatanje različitosti, povjerenje i sl. Takav moralni diskurs u Bosni je primijen zato što su međuljudski odnosi utemeljeni na međuljudskom povjerenju i bresprekornom uvažavanju.  U svojoj dugoj povjesti, dobri Bošnjani su konstanto težili izvrsnosti i nastojali da budu ljudi od povjerenja i pouzdanosti, u svim oblicima ljudskog života i rada.

U takvim etičkim konselacijama, ugledni mudraci Bosne uvijek su težili da ugrade provjerene vrijednosti u ponašanju, počev od djetinjstva rane mladosti do zrelosti ljudi i da tako postupaju na svim nivoima. Naravno tu se isključuju paradoksalni i pojedinačni primjeri, koji narušavaju ugled i nivo humane dimenzije etike Bosne.  Svaki pojedinac se vaspitava i podučava  da bude odgovoran za svoje postupke, zato nije teško danas našim mladim studentima da promišljaju etičke vrijednosti i da prihvataju  dužnosti i obaveze, kao i da se ophode u duhu kodeksa etike Bosne.

Jasno, naši fakulteti humanističkih znanosti, posebno iz oblasti prava, sociologije, društvene teorije i ekologije trebaju biti više posvećeni poštovanju svih ljudskih prava i sloboda, kao i raditi na unapređenju njene jasne kulture valjanog etičkog izražavanja, posebno na polju upravljana zaštitom životne sredine i okoliša, jer to bi bio zadatak svih učenjaka i promotera suvremenog morala da treba živjeti i stvarati životnu sredinu i njegovati zdrav i bezbjedonosan život, kako u gradu, tako i u ruralu, uz njegovanje nužnog povjerenja.

Najveća vrijednost etike Bosne je sam bosanski čovjek. Upravo njegovu vrijednost određuju granice njegovog življenja i mišljenja, a to su spoljašnje i unutrašnje granice. Stoga, neophodno da da mi koji se svesrdno bavimo osmišljavanjem bosanskog društva da prevrednujemo etičku tradiciju sa zahtjevom da se osmisli novi poredak vrijednosti kada život i rad bosanskog čovjeka i Bosne u cjelini ne bi ovisio od djelovanja vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Zato treba sagledati razvoj pune suglasnosti unutar bosanske društvene zajednice u cilju razvoja duhovnog života Bosne na principima slobode suvremenog čovječanstva.

 

Politički diskurs Bosne

,,…Ideja moći države, kao noseća ideja Pruščakove političke misli, nosi u sebi i dio sadržine koju će kasnije zapadnoevropska filozofija supsumirati pod pojam suvereniteta. Zapravo  i kod Pruščaka se pod moći podrazumijeva moć veremena, što proizilazi iz koncepcijskog određenja države (…)  Pruščakova ideja okupljena idejom rekonstrukcije i uvećanja moći države i to konkretne…“

Dr. Esad Zgodić ,,Studije o politici“

Politika  kao društvena aktivnost nastoji da promišlja sadašnje i buduće procese kroz različite forme i vrijednosti političkog djelovanja. U tom pravcu, politika kao praktična misija proizilazi iz bića etike i usmjerava strukturu kretanja društva. Kao takvu, politiku treba empirijski istraživati u domenu ljudskih praktičnih fenomena. U pitanju je smisao vođenja države, uređenje njenih zakona, institucija, pravci ideologije, politički poredak koji regulira odnose života ljudi, počev od čovjeka kao individue do bića zajednice.

Sam Pruščak, kao nastavljač Makijevelija i prijethodnog Monteskijea definirao i odredio politiku kao logiku umijeća vladanja zajednicom i vođenjem javnih poslova u državi. Prvenstveno u sistemu moći i susreta usaglašavanja različitih interesa države kao društvne zajednice, to jeste vođenje javnih poslova u cilju traganja za pravdom i skladnom odnosu građanina i zajednice.

Ovdje bih naveo jednu praktičnu paradigmu, koja se tiče etike i politike Bosne. Naime,  za Dan grada Sarajeva, 06. aprila 2015. prisutan sam bio na tribini Fakulteta političkih nauka, Univerziteta u Sarajevu.  Na jednom lucidnom predavanju akademika prof. dr. Smaila Čekića, koji je iznio svoj origalni povječarski diskurs o temi Odbrana grada Sarajeva za vrijeme agresije 1992-1995.                                                                                     

Pažljivo sam pratio profesorovo predavanje i po običaju pravio svoju bilješku, povremeno sam obraćao pažnju na prisutne u velikom amfiteatru, koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta studentima i nastavnicima ovog Fakulteta i Univerziteta. Dok je govorio prof. S. Čekić bila je koncertna tišina, posmatrali su pažljivo prisutni, ali nisam vidio da su manifestvovali akademski manir zapisivanja ideja i problema koje su uočavali kod svog profesora i kolega S. Čekića. Očekivao sam da će kolege profesori odmah se najaviti da komentiraju izlaganje, a od studenata da postavljaju, što i dolikuje, otvorena pitanja, jer mnogi nisu bili ni rođeni kada je agresija nad Sarajevom i Bosnom započeta. Nisam mogao biti ravnodušan, a da ne ispunim svoju cedulju i medijatoru tribine dostavim prijedlog za diskusiju i otvaranje pitanja. Svoj analitički akcenat sam upravo stavio na ljudsku i veoma hrabru odbranu  grada Sarajeva od strane tadašnjih elementarno naurožanih branilaca grada, koji nisu žalili svoje živote da odbrane grad. Dugo sam govorio i komentirao, ukazivao na brojne elemente ovog izlaganja. Ali jednu činjenicu ne mogu prešutjeti, da u svom više od četrdesetpetogodišnjem znanstvenom radu i praćenju literature od Aristotlove politike do tog momenta nisam čuo i pročitao bolje misli o svom gradu, nego što je iznio akd. prof. S. Čekić. Promišljajući moralno etički zanos branilaca grada i njihovu čežnju za slobodom. Napokon, sloboda je došla, ali mi nedovoljno moralno i etički ne znamo razmišljati o njoj, kako je to jedan pjesnik rekao, da parafraziram da li će sloboda umjeti da pjeva/kao što su sužnji pjevali o njoj. Upravo tim predavanjem  prof. S. Čekić me je inspirirao za ovu kompleksnu temu, zašta mu se najljepše zahvaljujem. Zacijelo, to jedno njegovo predavanje nadvisuje kapitalna djela o ratu u Bosni i Hercegovini. U njemu se zacijelo prepliću historija, etika i politika.

Prema tome, danas da razmišljamo i govorimo o ovoj temi, ne možemo jednodimenzijalno, već široko, u domenima razgranate znanosti i etičke dosljednosti.

Kada je u pitanju politički diskurs Bosne, kao javne djelatnosti, ovim pitanjima dali su široki doprinos više relevantnih autora, pored već spominjanih filozofa Muhameda Filipovića, Rasima Muminovića, Ferida Muhića, značajan doprinos dali su svojim djelima i istraživači iz graničnih pozicija, među kojima treba izdvojiti Esada Zgodića, Adiba Đozića, Šaćira Filandru, Senadina Lavića, Saliha Foča, Hidajeta Repovca i drugi. Oni, kao i drugi koje ovdje nismo spominjali ispitivali su u svojim radovima vrijednosti i ciljeve političkog diskursa Bosne. Međutim, svim tim radovima, koji bez obzira što imaju jedan pozitivan odnos prema Bosni znatno nedostaje etička dimenzija političke akcije

 

 

Odnos etike, ideologije i liberalizma

,,…Filozofija neoliberalizma opravdava nivelaciju svijeta prema jednom razvijenom dijelu svijeta, zanemarujući druge kulture i načine života. Filozofija komunitarizma samo značajan korektiv za liberalni ustav, ona zastupa priznavanje razlika i jednakih prava rasnih i etničkih zajednica, kulturnih, jezičkih, vjerskih i drugih skupina, kao i ravnopravnost različitih civilizacijskih krugova…“

Akademih Arif Tanović,

„U zbilji vremena“, Humanistički pogledi

U konkretnom životu Bosne značajnu ulogu, pored etike imala je kroz povjest življenja upravo politička ideologija, koja je svojim djelovanjem zapaženo utjecala na izgradnju tolerantne svijesti. Upravo ta bosanska tolerancija je stvarala mogućnost življenja slobode, a na temeljima vjere i umjetničke vizije sevdalinke, pjesme, koja je održavala romantični izborni adet u bosanskom kulturnom životu.

Jasno, u Bosni se još od osmanlijskog periodu razvijala jedna liberalna politička orjentacija koja je imala u sebi temeljne vrijednosti kulture, umjetnosti, filozofije i politike dobrih Bošnjana, odnosno Bošnjaka.

Etičku osnovu politike predstavljale su prosvetiteljske i pravno- političke ideje mislilaca Bosne do kojih su dopirali povjesni glasovi Francuske revolucije 1789. Upravo, etički temelj politike stvarao je vizije bosanske individue koji teži da stvori pravo i obezbijedi sebi i društvenoj zajednici slobodu. Na taj način, etička dimenzija bosanske politike je uvijek bila da stvori slobodnog čovjeka, kojeg ne može ograničiti nikakva vlast. Nažalost, aneksija Bosne i Hercegovine, nakon Berlinskog kongresa (1878), zatim Balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, te brojni progini i genocidi koji su se odvijali u Bosni između dva rata i u Drugom svjetskom ratu ugrozili su etičku dimenziju bosanskog političkog i socijalnog individualizma.

Samo slušanje pjesama iz ciklusa sevdalinki, koje su nastale prije 300, 400 i 500 godina, a koje kao takve ne mogu danas nastati, najbolje svjedoči činjenica da su te pjesme najljepšeg ljubavnog sadržaja nastale u vrijeme bosanskog i demokratskog liberalizma, koji je bio izraz jedne visoke tolerancije, ne samo za muškarce, već i za žene, jer i mnoge pjesme stvarale poetese, poput Emine Čudine. Istovremeno, najbolje sandžačke epske pjevače, guslare, austrougarski car Josif je volio slušati, što je bio dokaz da je po nekoliko mjeseci kod njega boravio čuveni epski pjesnik Ćor Huso Husović iz Sandžaka, s kraja 19. stoljeća, koji mu je pjevao liberalno osmišljavane historije ljudske povjesti pjesmom.

Prema tome, predmet etike i njenog uticaja na političku akciju jeste da se upravo čovjek, kao biće podigne do najvećih visina u  svojoj historiji i da njegov život i rad ne može biti prijetnja za druge države i narode. Međutim, upravo zbog takve tolerancije političkog liberalizma bosanske politike, Bosna je nemilosrdno bila ugrožavana od svojih susjeda, koji se nikad nisu odrekli svojih pretenzija na njenu teritoriju, misleći da su žitelji Bosne svojim sevdahom uspavani tako da ih može svako gaziti i napadati, a na takvo stanje odgovara politički filozof akademik Muhamed Filipović, koji je tokom jednog predavanja izjavio: ,,Nije Bosna pita, pa da se metne na sofru, pa da se reže.“ Zato, pozivam vas da zapamtite ovu misao.

Filozofija politike, kao i politička filozofija, koje nisu jedno isto, bez obzira na komplementarnost trebaju da značajno pomognu da se razviju putevi razmišljanja liberalnih ideja kako bi se dalje u zapadni svijet prodrela ideja o ispitivanju političkih odnosa u Bosni i Hercegovini, a na temelju Haških presuda, u cilju da Bosna bude cjelovita, bez pretenzije da bilo koji narod bude favoriziran, niti marginiziran i da država ima svoj autoritet, a građanin da bude stub države. U samo takvim liberalnim okolnostima, nakon slobodnih izbora građani Bosne mogu uvijek da dobiju demokratski izabranu Vladu, a ne da čekaju po pravilu više od godinu dana.

 

Etika političkog pomirenja Fenomen genocida i etičko pravna odgovornost

,,Prije nego što krenemo razgovarati i ispitivati moral i etičku dimenziju bosanskog duha i društva, trebamo temeljno sprovesti istraživanja totalitarnih i genocidnih fenomena u našem okruženju, koje su po zločinstvu i svireposti nadmašili  Hitlerov nacizam i fašizam…”

Dr. Rasim Muminovic (1935-2012), filozof, (u diskusiji povodom osnivanja Foruma za zaštitu induvidualnih i kolektivnih prava Bošnjaka-muslimana, Sarajevo, 1989.)

 

Raspravljati o moralu i etici Bosne, a ne govoriti o odgovornosti za genocid u Srebrenici i uopće u Bosni i Hercegovini je najveći grijeh. Upravo, zbog Srebrenice, koja je jedinstvena tačka na planeti, poznata po masovnom i stravičnom genocidu nad bošnjačkim nedužnim civilima svih dobi, koji su jula 1995. izvršile srpsko-crnogorske regularne vojne formacije, kada su ulicama i poljana išli potoci krvi stradalnika, koji su na zvjerski način bili lišeni života. Ta slika strave i užasa obišla je čitavu planetu. Samo u Srebrenici je stradalo blizu devet hiljada muškaraca, a u čitavoj Bosni preko dvjesta hiljada i više od sto hiljda silovanih žena. Ta slika strave i užasa je bila najpotresnija nakon Drugog svjetskog rata.

Cilj tog genocida jeste da se izvrši masovno istrebljenje Bošnjaka sa prostora Bosne i Hercegovine i Balkana. Takvu nemoralnu i pravnu neodgovornost nismo zapamtili u povjesti balkanskih naroda. Zato, genocid koji je izvršen nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini nema samo pravnu i krivičnu odgovornost, već i moralnu krivicu srpskog i crnogorskog naroda, jer nisu samo odgovorni pojedinci, već i etničke skupine koje su se solidalirale sa ovim zločinom.

Pred Međunarodnim sudom u Hagu vođeni su brojni sudski procesi protiv ratnih zločinaca koji su dobili zatvorske kazne, sveukupno blizu hiljadu godina. To nije dovoljno, iako je Karadžić osuđen na 40 godina zatvora, a komadant Mladić na doživotnu robiju i brojni drugi zločinci između 20 i 40 godina. To nije bilo dovoljno da se zločinačka tvorevina tzv. manji bosansko-hercegovački entitet stavi van političke snage, već i dalje traje otvorena prijetnja Beograda i Podgorice da će ponovo baciti oko na Bosnu i Hercegovinu. Nakon smrti filozofa dr. Miladina Životića, pod nepoznatim okolnostima marta mjeseca 1997. godine u srpskom i crnogorskom narodu nisu stvoreni uvjeti, niti svjesni pojedinci koji bi priznali, pored individualne i kolektivnu krivnju srpskog i crnogorskog naroda nad izvršenim genocidom nad narodom u Srebrenici i Bosni i Hercegovini.

Međunarodni krivični Haški tribunal za bivšu Jugoslaviju je odigrao značajnu ulogu u krivičnom gonjenju visokih vođa srpske i crnogorske vojske, koji su izvršili zločine u Bosni i Hercegovini, ali ova međunarodna sudska instanca nije otišla dalje što bi sa stanovištva etike i ljudskih prava bilo normalno da se predloži održavanje Dejtona II, kako bi se našlo novo rješenje za sudbinu Bosne i Hercegovine, jer Dejton I (1995) je samo zaustavio rat, ali ne i agresiju koja i danas traje prema Bosni i Hercegovini na novim osnovama. Jasno, Dejton I je napravio veliki moralni i pravni privid, jer je legalizirao genocid nad Bošnjacima i Bosnom i Hercegovinom.

Prema tome, potrebna je jedna nova etička, moralna i pravna pravda za međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu. Zacijelo, čitavi sudski procesi koji su se odvijali u Haškom tribunalu u Sarajevu i drugim sudovima Bosne i Hercegovine, kao i sudovima u Hrvatskoj i Srbiji dovoljno imaju argumentacije da se izvrši revizija međunarodne konferencije Dejtona I i održi nova mirovna konferencija Dejton II. To bi bio ujedno i prilog verovanja da se vrati ugled međunarodne zajednice i da Evropa pokaže da ima svoju etiku, da konačno zaštiti Bosnu i Hercegovinu od zlih genocida, koji su ovu zemlju u hiljadu godišnoj povjesti pratili. S druge strane, Bosna kao država, nikada u svojoj dugogodišnjoj povjesti nije napala države sa kojima graniči, niti vršila osvetu. Zat to nije najbolji dokaz da Bosna i Hercegovina ima svoju originalnu etiku i da kao takva zaslužuju međunarodnu zaštitu.

 

Budućnost etike Bosne

,,…Etiku vidim i poimam kao  uputstvo uma za opstanak ljudske vrste i njen jedini smisao je da poveća vjerovatnoću opstanka homo sapiensa. Ako i zbog čega nestanemo kao vrsta, nestaćemo samo zbog neetičnosti pa šta je to važnije od etike tj. opstanka ljudske vrste?! Dok god nam etika bude na prvom mjestu, mi imamo realne šanse za opstanak, čim nam etika više ne bude prioritet tj. kao ipmerativ na prvom mjestu, mi ćemo se odreći i same šanse da opstanemo. Etika, dakle nije nepragmatična, čak šta više ona je maksimum pragmatičnosti. Etika nije ni malo proizvoljna, ona je maksimum strogost i precizna je koliko i logika i matematika…“

Mensur PAVICA (1983), mladi filozof iz Tuzle

U trenucima kada sam počeo pisati teze ove rasprave, koncem januara 2020. godine, kod mene je u zavičaj Plav doputovao pisac mr. Naser Bakić, urednik portala PešterPress iz Tutina, između ostalog izrazio je želju da posjetimo Gusinjje i Ali-pašine izvore. Da ne dužim, pošli smo na tu prelijepu destinaciju, gdje izvire čudesno vrelo najpitkije vode na dunjaluku. Ali-pašini izvori su bili okruženi snijegom, kao čarobnim vrhovima planina Prokletija. Kada sam došao kraj jednog izvora, sjeo sam na kamen na kojem sam bezbroj puta u mladosti sjedio. Odjednom moj musafir, pisac Naser je izvadio mikrofon i aparat i obratio mi se riječima ovdje ćemo profesore razgovarati, ja smatram da ste vi uvijek spremni, ovo je najbolja prilika, ovdje smo sami i nemamo prisluškivača. Muzika za naš dijalog je žubor Ali-pašine vode. Nije imalo druge. Prihvatio sam izazov pitanja i krenuo odgovarati na izazovna pitanja mog sugovornika. Tada sam iznio mnoge teze o apsurdu ovog vremena i na jedan način predvidio stanje u kojem smo danas zadešeni, u povodu zbivanja sa šejtan virusom coronom, koji je pokorio ovdašnji dunjaluk i kazati da je to bila kazna Svevišnjeg. Kao i ukazao na činjenicu da oni koji su pobjegli sa ovih divnih prostora će mnogo nanijeti zla onima koji su ostali. U tom trenutku sam se sjetio da nam oni dodose ćefine u koje će nas umotati i bez prisustva džemata i prijatelja ukopati.                                     Jasno, ja promišljam apsurd, odnosno apsurd ljudske egzistencije, jer ovo stanje u vezi djelovanja corona virusa, koje je potreslo čitavo čovječanstvo, potvrđuje moje teze koje sam u Tuzlanskim dijalozima prije pet i deset godina lansirao da će kafkijanski proces biti ponovo prisutan na svjetskoj sceni i da će predsjednici država sami sebe uhapsiti, kao i da će se spontano zatvoriti veliki broj raznih kockarnica i drugih ništarija koje su uništavale našu omladinu. To će biti put i upustvo od strane Svevišnjega da se čovječanstvo mora vratiti etici, to jeste moralu i ljudskosti i da neophodno mora slijediti svaki vjernik, insan božje i ljudske etičke principe, jer u suprotnom nemoral je prijetio da svijet uništi. Upravo, vraćanje izvornim principima etike Bosne želimo očuvati čovjeka kao ljudsko biće.

Prema tome, imajući u vidu ključne dimenzije etike Bosne koje su sadržane u imperativima čestitosti, odvažnosti, požrtvovanosti, dobročinstva, posvećenosti i opće humanosti, njeno dobročinstvo, toleranciju, prijateljstvo, dobrotu, s jedne strane i antimoral koji je uništavao ove kategorije preko svireposti, zločina i genocida, ukazuje na činjenicu da se moramo upitati kakva je psihologija onih drugih na ovoj skali kojima smeta svijest i savjest prvih. To su dovoljni razlozi da se trebamo posvetiti etici Bosne, tj. samima sebi.

Dakle, pokazali smo u ranijim poglavljima ideale etike Bosne, njene široke i humane kulture. Međutim, nadam se da ste razumjeli i pojmove koji govore o kontra idealima, koji su se javljali i koji se javljaju kao projekti uništenja etike Bosne, uništenja politike Bosne, a time i uništenje same države Bosne i Hercegovine.  Naši historičari su dužni napraviti jednu sažetu i kratku historiju Bosne, kako bi mladi ljudi znali istinu o svojoj državi, u skladu sa vremenom u kojem žive. Ne govorim da nisu potrebna djela koja imaju po tri hiljade i više stranice, to je sjajno i mnogo dobro, ali su potrebna i djela koja na dvadeset autorskih tabaka da prikažu jednu vertikalu povjesti Bosne u svim njenim usponima i padovima. Takvo jedno djelo bio zamislio akademik M. Filipović istražujući u okviru enciklopedije Jugoslavike Bosanski kulturni prostor. Iz tog domena on je objavio jednu interesantnu knjigu ,,Činjenice o Bosni i Hercegovini“, ali nažalost ovo djelo je ostalo nedovršeno. Više puta sam uvaženog profesora podsjećao da se ničeanski vrati svom djelu o prevrednovanju činjenica o Bosni i Hercegovini, ali on u posljednje dvije decenije svog života je vodio vrlo dinamičan i polemičan život kao javni intelektualac i filozof, a zatim u posljednjoj deceniji je potpuno zapustio ovo sjajno  zamisljeno djelo, upravo zbog vođenja suprostavljenih odnosa ANUBiH i BANU, gdje je više godina bio potpredsjednik prve, a isto tako i predsjednik druge akademije. Zato bi moj prijedlog bio našim uglednim i uvaženim historičarima da sjednu sa nosiocima autorskih prava duhovne ostavštine akd. M. Filipoviča, tj. sa njegovim četiri sina (dr. Ifet, dr. Nenad, dr. Amer  i prof. Kenan) i dogovore da urede kritičko izdanje ovog djela, koje bi značajno pomoglo razvoju i budućnosti etike Bosne.

Ova rasprava  ne želi da idealizira, već da realno prezentira etiku i politiku Bosne, jer iz ove oblasti postoje plodovi  koji su dostojni pažnje za afirmaciju ljudske svijesti, kao i sudbine Bosne.

Etika i politika Bosne nas uči da ne gubimo ni jedan dan bez cilja, tj. da se prihvatimo  odgovorno moralnog zadatka, sa osjećanjem ponosa da stvaramo i razvijamo Bosnu na njenoj povjesnoj tradiciji. Zato je dan kada govorimo o etici Bosne ujedno i najljepši dan mog života, kad mogu reći, kao idealist da je etika Bosne najljepša realnost ovog svijeta i da smo zahvalni svim onim bosanskim velikanima, koji su izgrađivali njeno besmrtno ime. Zato je potrebno da pogledate još jednom antalogijske pjesme naših vhuniskih pjesnika kako su mislili Bosnu i pjevali o njoj i sve humaniste svijeta ostavljali u zanosu.

Zato je potrebno, još jednom, da podvučem u duhu Ničea, da izvršimo jedno prevrednovanje naše bosanske duhovne tradicije, sa uvjerenjem da je čovječanstvu Bosna dala jednu izuzetnu etičku misao, dobrotu i ljepotu komšiluka i sevdaha, kakvu  ne susrećemo kod nijedne druge zemlje u Evropi. Zato je zadatak svakog od nas, koji se bavimo humanističim znanostima da svojim umom i plećima brinemo za sudbinu Bosne, to jest za sudbinu čovječanstva, jer samo jedna velika etika može da formira uzvišenu politiku i da u politički život ulaze ljudi otvoreni, puni znanja i ideja, koji neće zamuckivati kao karadački i rašljanski neobuzdani i needukovani politikanti. Prema tome, zadatak etike i politike Bosne jeste da se formira čovjek, ne obični, već misleći čovjek u javnom životu, koji neće ići stazom da korumpira vlast i da punih trideset godina caristički drži svoju fotelju, već će takva etika i politika stvarati političke lidere koji će znati da je demokratska vlast djeljiva i uvijek smjenljiva. Kao pravi primjer u svijetu demokratije su bili američki predsjednik Džord Vašington (1732-1799), koji je posle drugog mandata izjavio da ga više nitko ne proziva i da želi da ostatak života provede na svom ranču, kao drugi je njemački sociodemokratski lider Vili Brant (1913-1992), koji je isto tako pokazao veliku toleranciju i izvinjenje Jevrejima za genocid koji su Hitlerovi fašisti napravili u ime njemačkog naroda, i napokon naš treći politički lider rahmetli Alija Izetbegović (1925-2003),  koji se demokratski povukao sa predsjedničkog trona i prepustio liderstvo mlađim javnim djelatnicima.  Ovo su primjeri koji su mi se nametnuli u ovom trenutku kao relevantni za etičku i političku paradigmu, naravno ima i mnogih drugih koje nismo ovdje spomenuli zbog vremena i prostora, a što može biti povod za neku drugu raspravu o vrijednosti etičkih sadržaja u političkim diskursima. Dakle, politika i etika je bila i predmet razmatranja etičara Bosne, prije svega Arifa Tanovića, Rasima Muminovića, Fuada Muhića, Ferida Muhića, Nerekza Smailagića kod starijih, kao i Envera Halilovića, Saliha Foča, Esada Zgodića, Hilma Neirmarlije, Šaćira Filandre, Senadina Lavića, Asima Mujkića i drugih, koji su na razne načine osmišljavali  politiku Bosne, što može biti predmet daljeg osmišljavanja kod mlađeg talasa filozofkih, socioloških teoretičara političkih fenomena Bosne.

Bez sumnje, mogući su različiti pristupi ovom postavljenom pitanju. Etika ovakvu orjentaciju argumentirano odobrava s ciljem da u sve ne samo privatne, društvene i odgovorne odnose etika dobije mjesto koje zaslužuje u vremenu, jer antička etika bez Sokrata i njemačka etika bez Kanta bile bi osrednje etike. Zato treba vjerovat u etičku misao bosanskih filozofa. Zato bosansko drušvo i institucije Bosne i Hercegovine trebaju da pridaju važnost obavljivanju jedne edicije od najmanje dvadeset izabranih djela bosanskih etičara, koji bi predstavili svijetu da Bosna ima etiku i to etiku mjere,  mira, odgovornosti, pravde i pomirenja.

 

Završna riječ:

Zašto se trebamo baviti etikom?

Postavljeno pitanje: zašto se trebamo baviti etikom danas, upravo u vremenu kad se neetično živi i misli, u velikim zemljama svijeta, koje sa lakoćom se oslobađaju jedne desetine stanovništva preko uvedenog zloćudnog virusa corone, tako da žrtve ove opake bolesti postaju koleteralna šteta, kao da se potiskuju i izbacuju kao ostaci od povrća i voća. Dakle, etika treba da digne glas za spas čovječanstva koji se odriču čovjeka i njegovih najvećih vrijednosti.

Najzad, potrebno je da proučavamo i njegujemo etiku zato što je riječ o disciplini koja je posvećena u cjelosti njegovom praktičnom ponašanju, življenju i izgrađuje smisao dostojanstva ljudske zajednice. Upravo u ključnim kategorijama etike Bosne potvrdili smo da naša država, Bosna i Hercegovina posjeduje etiku ljudskog dostojanstva i življenja, jer nikada nije napala ni jednu zemlju, a istovremeno je bila bespoštedno ujedana i ugrožavana od svojih susjeda.

Zato je zadatak filozofije da etici, kao disciplini da veći prostor u nastavnim programima srednjih škola i fakulteta, kako bi mladi izgrađivali pogled na svijet i primijenili jedan Ničeov (1844-1900) etički stav o prevrednovanju dosadašnjih vrijednosti. Jer agresija na Bosnu i Hercegovinu, koja je na koncu 20. stoljeća u periodu 1992-1995 dala povoda da mladi ljudi znaju istinu, zašto su susjedne zemlje Srbija, Crna Gora i Hrvatska krvoločno napadale Bosnu i zbog čijih ciljeva, u cilju njenog uništenja. A genecid u Srebrenici, u kojem je stradalo preko 10000 muškaraca raznih dobi traži odgovore, jer se ni jedna od ovih zemalja nije dostojanstveno izvinila, niti odgovorila humano na zločinački čin.  Takve odluke se ne mogu odlagati, niti dugo čekati. S druge strane i Međunarodna zajednica je gluva i slijepa, neetična, koja zaobilazi ove činjenice. Čak, štaviše Hrvatsku  je favorizirala i primila u  Evropsku zajednicu. Zatim, Crnu Goru, koja snosi brojne krivice na mala vrata protežiraju  prema Evropi i ona razvija diktatorski, desničarski i prostaljinistički totalitarni režim u kojem jedna klika trideset godina  despotski vlada.

U biti naše rasprave o etici i etičkim fenomenima ne isključuju nikakvu kritiku prema Bosni, ako je neko pravio u ime Bosne, ali zato želimo dići glas protiv Evropske zajednice i bjelosvjetskih moćnika koji nisu zaštitili Bosnu, kada je bila najugroženija zemlja na svijetu, a ta agresija ni do današnjeg dana, nakon Dejtonskog-Pariskog sporazuma nije prestala. Štaviše, nisu dovoljne haške presude da se sazna istina o agresiji u Bosni i dejtonskoj podvali i podjeli ove zemlje. Normalno je bilo da se sve zemlje sa zapadnog Balkana istovremeno prime u Evropsku zajednicu, kao i da se razjasne etički- politički motivi udaljavanja i isplaćivanja Slovenije iz Jugoslovenske zajednice, kao i novi dokazi koji su pred svjetskom javnošću iznijeli savjesni hrvatski intelektualci, da je agresija na Bosnu proizvod sporazuma Milošević-Tuđman 1991. u Karađorđevu sa ciljem da podijele veliki novčani plijen, koji je Jugoslovija kao vodeća zemlja nesvrstanih zemalja dobila od islamskih i afričkih država. Zato je agresija na Bosnu i Hercegovinu bila skiveni plan uništenja ove zemlje da bi se zatajila u  javnosti podjala ,,plijena“. Ova teza je poznata danas ne samo  kod demokrata u Zagrebu, već i kod nezavisnih televizija u Beogradu, koji su javno emitirali činjenice koje mi ovdje u rezimiranom obliku iznosimo, a koji zahtijevaju jedno etičko i političko preispitivanje.

U tom smislu, etika Bosne se kreće između fenomena dobra i zla, između otmenosti življenja i agresije, između svjetlosti i sumraka, između čovjeka i nečovjeka.  Etika Bosne je paradigma svijeta kojom se iznosi saosjećanje sa svima onima koji pate i koji teže za slobodom i mirom.

Kao paradigma svega toga jeste ideja jeste da ne smijemo da njegujemo šutnju i psihološki se povući i zatvoriti oči pred svirepim događajima, koji su se odvijali u Bosni, od koje se ježio čitav civilizirani svijet. Jasno, ovim ne prizivam nikakve nemire, već podsticanja vladanja otmenih vrijednosti etike Bosne, da svijetu  kažemo Ecce homo Bosne, koji se bori za pravdu, slobodu i čovječnost.

Zacijelo, uvaženi prisutni i poštovani  čitatelji, želim da na ovo pitanje vi odgovorite sa ciljem predvednovanja svih moralnih vrijednosti. Potrebno je živjeti sa osjećanjem ponosa i dostojanstva i sa osjećanjem da više niko nikada ne smije u Bosni biti iznenađen, jer sudbina Bosne biće i sudbina čovječanstva. Upravo zbog  toga Bosna je naša sudbina. Kao takva ona je saosjećanje čovječanstva, ona je etika i politika, zato što ima svoju historiju i kulturu, svoje narode (Bošnjake, Srbe, Hrvate)  koji su pripadnici tri vodeća svjetska civilizacijska kruga, islam, pravoslavlje i katoličanstvo,  koji vode korektan međureligijski dijalog i koji ostavlja utisak da čovjek Bosne ima ljudsku veličinu. Upravo iz svih tih razloga, imajući u vidu moral  i etiku Bosne  i pogled iz Bosne na svijet i pogled iz svijeta na Bosnu, što još jednom dokazuje da javno predočimo svijetu da Bosna kao država ima budućnost, jer upravo ona poštuje ljudske vrijednosti svojih naroda, vjera i građanja.                                                                                                    Prema tome, uvaženi prisutni i dragi čitatelji, ako ste uznemireni ovim našim riječima i mislima, te ponašanjem  ne ustručavajte se da nam otvoreno kažete, objasnite javno šta vam u ovom našem diskursu smeta i zamolite, ako nisam u pravu, da prestanem govoriti.

Nadalje, nemojte me shvatiti pogrešno, nemojte prikazivati uvredljive materijale i govoriti na ponizan način o ljudima, uključujući objavljivanje uvredljivih slika sa raznih situacija, koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, nemojte davati ponizne i uvredljive komentare, sačuvajte dostojanstvo ličnosti, ukoliko želite zaštitu privatnosti.  Samo jedna etika visokog nivoa može da stvori tako jake ličnosti u povjesti, kao šo su bili Gandi, Majka Tereza, Martin Luter King, te kod nas Pruščak (koji se odrekao visoke funkcije vezira i smao da bude povremeni savjetnik sultanu, sa mogućnošću da otvori svoju islamsku školu u rodnom Prušcu, gdje će se baviti etikom i pravom), Husein Đozo, islamski učenjak, Alija Izetbegović, mislilac i državnik, Rasim Muminović, etičar europskog domena i drugi.

Etika Bosne nikad nije tolerirala nikakvu vrstu prisilnog i ropskog rada, niti dječijeg kulučenja. Zato je etika Bosne uvijek ukazivala na neetična zapošljavanja (po babu i amidžama), kao i zloupotrebu raznih oblika asocijalnog ponašanja vlastodržaca prema potlačenim ljudima.

Etika Bosne se uvijek zalagala za uvođenje poštene politike zapošljavanja i mjesečne naknade u skladu sa važećim zakonskim propisima. Zadatak etike je uvijek bio pružanje pomoći licima sa posebnim potrebama i da se svim ljudima pruži pomoć kad to treba  i  kad  je to moguće.

Hoćemo da vjerujemo da će i buduće etika Bosne uvijek prepoznavati i podržavati slobodu udruživaja i stvaranja  demokratskih uvjeta za kolektivno pregovaranje. Etika Bosne će uviek biti protiv trgovine ljudima, protiv prisilnog ropskog dječijeg rada, potlačenja, protiv neetičnog zapošljavanja. EtikaBosne će uvijek razvijati zdravu konkurenciju na efikasnijim i humanim principima, koji vode poštenom načinu života. U tom smislu, ljudi u javnom biznisu trebaju biti svjesni prava konkurencije. Upravo ta konkurencija upućuje na ono što je neophodno u moralnom smislu čovjeka danas. Ali, etika i biznis mogu da idu zajedno, ali mogu i u raskoraku. Gledano sa stanovišta etike Bosne ljudi nikada ne trebaju da šire lažne, zlonamjerne ili štetne informacije ili pak glasine o konkretnima ili njihovim proizvodima. Nikada ne klevetajte druge, to je neetično.

Gledano globalistički i patriotski možemo reći da danas framaceutske bjelosvjetske kompanije žele da na neetičan način da upravljaju svijetom. Zato pozivam civilizirani svijet da se zaustavi virusna haranga prema svakoj zemlji i svakom narodu i svakom insanu. Pozivam sviet da sa pozicija svoje etike, ukoliko je imaju podrže etiku Bosne i njene povjesne moralne principe. Mislimo jedni na druge i čuvajmo jedinstvene etičke standarde i principe etike Bosne.

Na koncu, u ovom kritičkom trenutku kada pandemija (za koju zvanična farmaceutsko-medicinska industrija neima relevantan lijek), u ovom teškom trenutku kada razmišljamo kako dalje etički živjeti u vremenu kada mi nameću dvije stvari, koje želim povjeriti i podijeliti savama. Prvo, ne ostaje nam ništa drugo nego da se vratimo autentičnom merhametu i njegovanju stoičkih vrlina, podnošenju bola i njegovanju briga za dalju egzistenciju, ne samo ličnu, već porodice, najbližih prijatelja i zajednice u cjelini. Drugo, ova čudesna nametnuta situacija pandemije je napokon imala pozitivno dejstvo. ,,Uhapsila“ je u istom trenutku sve korumpirane diktatore, državnike i druge vlastodršce. Zato se pitamo, bez pretenzija da izvodim zaključke, kako zadržati sada mirnoću u izolaciji i etičku pribranost u ovo trenutku, kada ne znamo šta se može desiti sutra kada razne priučene direktorice i ministri u gotovo svim regijama u okruženju zadaju zadatke djeci preko televizije, čitajući tuđe sastave, što govori najbolje o plagijatiarizmu i njima samima da diplome koje su stekli negdje nisu autentične, jer one svjedoče da ne znaju problem i pojam za koji su pozvani usmeno prezentirati, s druge strane kako mogu da traže od učenika i studenata da oni znaju bez čitanja. Dakle, da li možemo imati povjerenja u jednu takvu budućnost koja nam se nameće.

 

Originalni znanstveni rad

akademik prof. dr. Šefket KRCIĆ:

 

IDEALI ETIKE BOSNE

I POLITIČKI DISKURS

Summary/Rezime

Autor u ovoj originalnoj raspravi, sa minimalnim brojem citata, a na temelju brojnih izvora i relevantne literature, slobodno, kritičko-analitički preispituje ključne vrijednosti etičkih ideala u bosanskoj tradiciji. Da bi se o ovoj temi moglo relevantno etički razmatrati, pored filozofskog, potrebna su i druga znanja, posebno političko, sociološko, antropološko, etnološko, pravno, ekonomsko, historijsko i druga iz domena humanitarnog znanja.  Etika Bosne nije dovoljno istražena i znanstveno proučena tema. Zato, autor sebi daje u zadatak da na pregledan i sažet način sagleda detalje analize etičko filozofskih i aksioloških sadržaja. Ključna poenta ovog stvaralačkog postupka jeste da se etika primijeni u domene političkog diskursa. Ova tema je nastala kao proizvod dugogodišnjih istraživanja i duboke vjere  u etiku Bosne.  Iz tih razloga, u ovom radu želim lansirati krucijalne poruke o neophodnosti etičkog ponašanja u političkom životu Bosne i Hercegovine, kako bi ova zemlja bila još veći primjer od švicarskog modela suvremene demokratije u kojoj su prisutna tri naroda i tri evropska jezika.  Upravo bosanska tolerancija je nadvisila sve primjere evropskih modela tolerancije od perioda renesanse, izuzimajući kobni agresorski period od 1992-1995, do danas. Ključni sadržaji ovog rada su od uvodne rasprave od morala do etike, preko ideala Bosne, preko etičke dimenzije bosanskog ponašanja i poštenja, etičkog smisla bosanskog duha, preko povjerenja kao temeljne kategorije etičkog kodeksa, medijske prezentacije etike, vjerovanja u etiku Bosne i ideju dobra – čini dobro, da se dobrom vrati, etika slobode i ljudskih prava, etičke vrijednosti, politički diskurs Bosne, odnos etike, ideologije i liberalizma, genocid i etika, politika pomirenja, budućnost etičkih misli do završne riječi, zašto se treba baviti etikom? To su neka od pitanja koja pokreću, otvaraju i osmišljavaju u ovom radu.

Ključne riječi: Bosna, etika, politika, liberalizam. Ideologija vrijednosti, religije (islam, pravoslavlje, katoličanstvo), merhamet, stoičke vrline, etički ideal, moral, etičke kategorije, sloboda, pravo, pravda,  mir, historija, činjenice, genocid, pandemija, politika pomirenja, prevrednovanje

 

Izvori i  konsultovana literatura

• Bećirović, H: Etika i biznis, FPN, Univerzitet u Sarajevu , 2017.
• Ćimić, E: Politika kao sudbina, Beograd 1980.
• Filipović, M: Bošnjačka politika, Sarajevo 2003.
• Filipović, M: Bosanski duh u književnosti-Šta je to?, Časopis Književnost, urednik Meša Selimović, zabranjeni esej, Sarajevo 1967.
• Filipović, M: Historijske činenice o Bosni i Hercegovini, Jugoslavika, Zagreb 1985.
• Filipović, M: Bošnjačka politika, Sarajevo 2005.
• Filipović, M: Marksizam i savremena filozofija, Veselin Masleša, Sarajevo 1975.
• Filipović, M: Roman jedne biografije, I tom, Prošeritet, Sarajevo 2019.
• Filandra, Š: Bošnjaci i politika, Sarajevo 2002.
• Fočo, S: Sociologija i morač, Sarajevo, 2014.
• Halilović, E: Savremena politička misao, Sarajevo 2019.
• Imamović, M: Bošnjaci u emigraciji, Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967, Bošnjački institut, ZURICH, Odjel Sarajevo, 1996.
• Kodrić, S: Studije iz kulturalne bosnistike, Slavistički komitet, Sarajevo 2018.
• Karić, E: Husein Đozo, Dobra knjiga, Sarajevo 2010.
• Krcić Š: Filozofske kritike staljanizma (zabranjena knjiga), Nikšić 1984.
• Krcić, Š: Bošnjačka MMF filozofija* Muhić-Muminović-Filipović, Novi Pazar, 2012.
• Krcić, Š: Izazovi bošnjačke filozofije danas, Novi Pazar, 2013.
• Krcić, Š: Praktikum iz etike, FUN, Novi Pazar 2005.
• Krleža, M: Eseji ,,Oslobođenje“, Sarajevo, ,,Mladost“ Zagreb 1979.
• Krleža M: Panorama pogleda, pojava i pojmova, Tom IV, Oslobođenje Sarajevo, Mladost Zagreb, 1975.
• Ljubović, A: Pruščakova interpretacija uređenja država, III program Radio Sarajeva broj 24, Sarajevo 1979.
• Ljubović, A: Predgovor izabranim spisima Hasana Kjafije Pruščaka, Veselin Masleša, Sarajevo 1973.
• Muminović, R: Ethos i ljudsko bivstvovanje, Tuzla 1997.
• Muminović, R: Filozofija ideologije I, II i III tom, El-kalem Sarajevo, 2004.
• Muminović, R: Zarobljeni um, Tuzla 2000.
• Muminović, R: Srbizam i stradalaštvo Bošnjaka, Ankara 1994.
• Muhić, F: Islamski identitet Evrope, Sarajevo 2017.
• Muhović, M: Etika, Sarajevo 1999
• Musa, M. J: Etika u Islamu, Kupola, Sarajevo 2018.
• Pruščak, H. K: Principi o uređenju svijeta, Islamski institut za kulturu Bošnjaka, Sarajevo 2016.
• Pruščak, H. K: ,,Temelji mudrosti o uređenju svijeta“
• Sabitović, M: Bosanski duh, Dobra knjiga, Sarajevo 2018.
• Sušić, H: Al-Farabijevi pogledi na društvo i državu, ,,Dijalog“ broj 1, Sarajevo 1981.
• Tanović, A: Politika i etika, Sarajevo 1982.
• Tanović, A: U zbilji vremena, Internacionalna liga humanista, Sarajevo 2005.
• Zgodić, E: Studije o politici, H. COD, Sarajevo 1997.
• Zgodić, E: Moć nauke i govor Života, Lica broj 4, 5, 6, Sarajevo 1984.
• Zgodić, E: Građanska Bosna, Ritam Tuzla 1996.
• Zgodić, E: Opstanak, povjesna egzistencija, mali narodi i ravnopravnost, ,,Sveske“ Sarajevo broj 9, 1988.

 

 

SADRŽAJ:

• Abstract
• Umjesto uvodnog razmatranja – Od morala do etike
• Ideali etike Bosne
• Etička dimenzija bosanskog ponašanja
• Etički smisao bosanskog duha
• Povjerenje kao temelj etičkog kodeksa
• Mediji u BiH o etici
• Vjerujem u etiku BiH
• Ideja dobra: Čini dobro, da se dobrom vrati
• Etika slobode i ljudskih prava
• Etičke vrijednosti
• Politički diskurs Bosne
• Odnos etike, ideologije i liberalizma
• Etika političkog pomirenja

Fenomen genocida i etičko pravna odgovornost

• Budućnost etike Bosne
• Završna riječ – Zašto se treba baviti etikom?
• Izvori i konsultovana literatura
• Kratka bilješka o autoru

 

 

Kratka bilješka o autoru

Dr. Šefket KRCIĆ (1953), bošnjački filozof, univeritetski profesor, pisac, kritičar, enciklopedist, leksikograf, esejist, pjesnik, polemičar, borac za slobode i ljudska prava, redovni profesor i prorektor Internacionalnog univerziteta u Goraždu, Univerziteta u Novom Pazaru (predaje filozofiju, etiku, estetiku, retoriku, sociologiju i metodologiju), ex-profesor Univerziteta Crne Gore (udaljen početkom 1992. iz vanpravnih i političkih razloga), profesor po pozivu na više univerziteta. Član je najuglednije svjetske književničke asocijacije P.E.N. Centra, Hegelovog filozofskog društva, Svjetske filozofske federacije. Bio je rukovodilac Saveza filozofskih društava Jugoslavije, jedan od pokretača Prvog filozofskog kongresa, predsjednik Društva estetičara i etičara Crne Gore. Član Europske Akademije znanosti i umjetnosti, Njemačke islamske akademije i Međunarodne akademije nauka i umjestnosti. Član je Međunarodnog udruženje metodologa društvenih nauka, Član IJAS (Brisel, NUNS Beograd), profesionalnih žuranalista. Sada je predsjednik Matice Bošnjaka – Društva za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka. Prevođen je na više europskih jezika. Autor je preko 2.000 raznih priloga (studije, rasprave, eseji, osvrti, recenzije, znanstvena saopštenja) i trideset djela iz filozofije i dvadeset knjiga iz oblasti literature, desetak djela iz kulturološko-političke i povjesne problematike i bibliografije. Glavno djelo: „Enciklopedija Sandžaka“. U javnosti je prisutan od 1973. g. U povodu četiri decenije stvaralačkog rada 2013. objavljena je obimna dokumentarna knjiga Selektivna bibliografija Krcićevih radova (koja je promovirana na Svjetskim književnim susretima, posvećenim progonjenim piscima).

IZABRANA FILOZOFSKA DJELA

DR ŠEFKETA KRCIĆA U DVADESET KNJIGA:

1. FILOZOFSKE RASPRAVE I ESEJI (1973-1983)
2. FILOZOFIJA VUJADINA JOKIĆA (1987, 1991, 1996, 2016)
3. FILOZOFSKE KRITIKE STALJINIZMA (1984), zabranjena knjiga
4. FILOZOFIJA ŽIVOTA (2001)
5. ESTETIKA POEZIJE (2002)
6. MARXOVA FILOZOFIJA OD IDEALIZMA DO UTOPIZMA (1987)
7. FILOZOFSKI PUTOKAZI I dio (1973-2002)
8. FILOZOFSKI PUTOKAZI II dio (1973-2002)
9. FILOZOFIJA ČOVJEKA (1988-2000)
10. ESTETIKA LJUBAVI (1988-2000)
11. TAKO JE ZBORIO J. TAJBIN (2000)
12. VRHOVI BOŠNJAČKE KULTURE HISTORIJE (1999)
13. CRNOGORSKA FILOZOFIJA XX STOLJEĆA (1986)
14. DIJALOZI I POLEMIKE (1978-1998)
15. BOŠNJAČKA MMF FILOZOFIJA (Muhić, Muminović, Filipović) (
16. BOŠNJAČKA FILOZOFIJA XX STOLJEĆA (2002)
17. UVOĐENJE U TOKOVE ISLAMSKE FILOZOFIJE (2000)
18. ESTETIKA U VREMENU (2012)
19. IZAZOVI BOŠNJAČKE FILOZOFIJE DANAS (2013)
20. FILOZOFSKI DISKURS (2013)

VAŽNIJI PRIRUČNICI I UDŽBENICI:

1. SOCIOLOGIJSKI PRAKTIKUM (2002)
2. PRAKTIKUM IZ ETIKE (2004)
3. OSNOVI ESTETIKE (FUN, 2007)
4. PRAKTIKUM IZ RETORIKE (2007)
5. PREGLED POVJESTI FILOZOFIJE (2009)
6. PRAKTIKUM IZ METODOLOGIJE (2010)
7. UVOĐENJE U METODOLOGIJU (2013, 2014, 2015, 2016)